Abraham Lincoln, šesnaesti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, služio je od 4. ožujka 1861. do svog atentata 15. travnja 1865. godine. Poznat po svojoj ulozi u očuvanju Unije tijekom Američkog građanskog rata i ukidanju ropstva, Lincoln ostaje jedna od najznačajnijih figura u američkoj povijesti. Njegov život, obilježen skromnim počecima, političkom ustrajnošću i moralnom predanošću, oblikovao je budućnost nacije.
Abraham Lincoln rođen je 12. veljače 1809. godine u kolibi od brvana u okrugu Hardin, Kentucky. Odrastao je u siromašnoj obitelji, s minimalnim formalnim obrazovanjem. Samouk, Lincoln je strastveno čitao knjige, uključujući Bibliju i djela Williama Shakespearea, što je oblikovalo njegovu rječitost.
Preselivši se u Illinois kao mladić, radio je različite poslove – od drvosječe do trgovca – prije nego što se počeo baviti pravom. Godine 1836. položio je pravosudni ispit i započeo karijeru odvjetnika.
Lincolnova politička karijera započela je 1834. godine izborom u zakonodavnu skupštinu Illinoisa kao član stranke Whig. Zagovarao je gospodarski razvoj, uključujući izgradnju željeznica i kanala. Godine 1846. izabran je u Zastupnički dom SAD-a, gdje se istaknuo kritikom Meksičko-američkog rata. Nakon jednog mandata vratio se pravničkoj praksi, ali se ponovno uključio u politiku 1850-ih, kada je pitanje ropstva produbilo podjele u zemlji.
Kao član novoosnovane Republikanske stranke, Lincoln je stekao nacionalnu pozornost tijekom debata s demokratskim senatorom Stephenom Douglasom 1858. godine. Iako je izgubio izbore za Senat, njegovi govori protiv širenja ropstva učvrstili su mu reputaciju. Godine 1860. izabran je za predsjednika, osvojivši većinu glasova u sjevernim državama, što je izazvalo bijes juga.
Lincolnov izbor 1860. godine potaknuo je sedam južnih država da se odcijepe i formiraju Konfederaciju. Predan očuvanju Unije, Lincoln je 1861. godine suočen s početkom Građanskog rata nakon napada Konfederacije na Fort Sumter. Njegovo vodstvo tijekom rata bilo je obilježeno strateškim odlukama, poput imenovanja generala Ulyssesa S. Granta, i sposobnošću da ujedini različite frakcije na sjeveru.
Jedan od njegovih najznačajnijih poteza bila je Proklamacija o emancipaciji, izdana 1. siječnja 1863. godine, kojom je oslobodio robove u konfederacijskim državama. Ova mjera preobrazila je rat iz borbe za Uniju u borbu za slobodu, privukavši podršku abolicionista i oslabivši Konfederaciju. Lincoln je također podržao usvajanje 13. amandmana 1865. godine, kojim je ropstvo ukinuto u cijeloj zemlji.
Njegov govor u Gettysburgu 1863. godine, kratak ali snažan, naglasio je ideale demokracije i jednakosti, postavši simbol američkih vrijednosti. Unatoč osobnim gubicima – uključujući smrt sina Willieja 1862. – i ogromnom pritisku rata, Lincoln je pokazivao izdržljivost i empatiju.
Nakon pobjede Unije 1865. godine, Lincolnova vizija obnove nacije prekinuta je njegovim atentatom. Dana 14. travnja 1865., glumac John Wilkes Booth, simpatizer Konfederacije, upucao ga je u Fordovu kazalištu u Washingtonu. Lincoln je preminuo sljedećeg dana, 15. travnja 1865. Njegova smrt duboko je potresla naciju, učinivši ga mučenikom za slobodu i jedinstvo.