Rusija je godinama vjerovala da će je vrijeme dovesti do pobjede u ratu, ali kako izvještava reporter The Atlantica s ukrajinske fronte, ta računica sada se raspada.
Ukrajinske snage, premda brojčano slabije, usvojile su novu strategiju koja im omogućuje da ograniče vlastite gubitke, istodobno zadajući Rusima sve veće udarce preciznim napadima, dronovima i taktičkom disciplinom.
Dva ruska vojnika koja su se polako spuštala prašnjavim putem nisu znala da ih promatra ukrajinski dron. Kad su napokon podigli oružje, već je bilo kasno – bomba je pala među njih i eksplodirala. Preživjeli su i odvukli se u šumu, no za ukrajinskog zapovjednika s pozivnim znakom YG to nije bio kraj.
"Znamo da su ranjeni Rusi tamo u šumi", rekao je YG reporteru Atlantica u zapovjednom centru desetak kilometara od bojišta. "Moramo ih neutralizirati, ali bez dodatnog rizika za naše ljude."
Ukrajina se bori u ratu iscrpljivanja. Oslabljena manjkom vojnika i umorna od svakodnevnih ruskih napada, zemlja sada koristi kombinaciju taktike, tehnologije i precizne koordinacije da nadoknadi brojčani nedostatak. Zapovjednici s kojima je The Atlantic razgovarao ističu da se sve svodi na jedno: očuvanje života.
"Cilj je spriječiti izravan kontakt kako naši vojnici ne bi morali ulaziti u blisku borbu", rekao je jedan zapovjednik.
Iako Rusija ima veći broj ljudi, njezini pokušaji da probije "pojas tvrđava" - lanac gradova i logističkih središta u sjeveroistočnoj Ukrajini - zasad nisu uspjeli. Putinov zahtjev iz kolovoza da Ukrajina "dobrovoljno" preda taj teritorij bio je, piše The Atlantic, tihi znak priznanja neuspjeha.
Kad je reporter Atlantica posjetio YG-ovu bazu, zapovjednik je odgodio evakuaciju trojice ranjenih jer nije imao dovoljno ljudi. "Ne želim riskirati još života", rekao je. Umjesto toga, pozvao je topništvo. Granate su pale s obje strane šume, ali nisu pogodile. Tada je na teren poslao četveročlani tim pješaka.
Njihovo kretanje bilo je precizno planirano - svaka točka puta i vrijeme dolaska bile su upisane u mobitele, a dronovi su pratili svaki njihov korak.
Takva opreznost, navodi The Atlantic, oštro se razlikuje od ruskog pristupa. "Oni šalju ljude kao mamce. Ako se ranjeni obični vojnik javi za evakuaciju, gotovo sigurno ga nitko neće pokupiti", rekao je YG.
Ukrajina danas pokazuje znakove prilagodbe. Zapadni analitičar i bivši zapovjednik američkih snaga u Europi Ben Hodges rekao je za The Atlantic da "Rusija ne može pobijediti osim ako se Zapad potpuno ne povuče".
Zapovjednici sve češće premještaju svoje baze u privatne kuće, daleko od pogleda dronova. Putuju civilnim vozilima, ne u vojnim, i rijetko nose uniforme – čak i daleko od bojišta – jer bi ih ruski izviđački dronovi lako mogli otkriti.
Osim zračnih, Ukrajina sve više koristi i tzv. kopnene dronove - male robote koji služe za dopremu zaliha i evakuaciju ranjenih. Reporter Atlantica navodi slučaj vojnika koji je, unatoč teškim ozljedama, izašao s drona, gurnuo ga dok nije ponovno proradio, pa se sam vratio na njega i nastavio vožnju prema sigurnoj zoni.
U jednoj bazi kraj Harkiva, zapovjednik s pozivnim znakom Staryi upravljao je operacijom iz prostora koji je više podsjećao na tehnološki ured nego na vojni objekt: mladi operateri u majicama kratkih rukava, ekrani, espresso aparati. "Većina toga danas ovisi o softveru, a ne o oružju", rekao je. Jedan od njegovih pilota ubio je, prema riječima kolega, oko 200 ruskih vojnika u godinu dana.
U opisu novinara Atlantica, rat dronova donosi "jezivu blizinu". Kamere s visine snimaju svaku granu, a nekoliko pritisaka tipki dijeli operatera od života i smrti onoga tko se skriva ispod. "Vidite list kako se miče, i znate da će možda netko ispod tog stabla umrijeti za minutu", rekao je jedan časnik.
Pukovnik Leonid Maslov, bivši odvjetnik koji sada vodi izviđačku jedinicu, na laptopu je tražio ciljeve. "Pokušavamo pronaći pješaštvo. Možda će netko uskoro poginuti", rekao je uz smijeh koji je, kako piše The Atlantic, bio više nervozan nego ciničan. Na njegovom ekranu titralo je tridesetak prozora - svaka kamera, svaki sektor bojišta, svaka potencijalna meta.
Kad je pokazao snimku uništenja ruskog tenka, samo je kratko komentirao: "Pogledaj - poklopac je zatvoren. Trojica unutra se polako kuhaju."
Reporter Atlantica piše da se taj nemilosrdni ton može čuti posvuda u istočnoj Ukrajini. Teško je sačuvati empatiju kad se svakodnevno svjedoči razaranju civilnih domova i propagandi koja Ukrajince prikazuje kao "štakore i hijene". U kafićima su majice s natpisima Kill the Russian (Ubij Rusa, op.a.) postale uobičajene.
"Andrij Bazarnij, glavni liječnik poljske bolnice kod Harkiva, rekao je da Ukrajinci mrze Ruse ‘zbog toga što su nas natjerali da izgubimo suosjećanje’", govori jedan od vojnika.
Nitko ne zna koliko dugo Ukrajina još može izdržati. "Od trideset regruta, osam ih stvarno stigne do obuke", rekao je jedan službenik u Kijevu. "Ali oni mlađi, ispod 25, bore se s nevjerojatnom predanošću."
Na pitanje koliko još mogu izdržati, zapovjednik YG odgovorio je bez oklijevanja: "S Rusima ratujemo već tristo godina. Izdržat ćemo još neko vrijeme."