Kaže vijest od prije par dana kako je vodnjanskom Infobipu, globalnoj cloud komunikacijskoj platformi i, kako kažu, vodećoj IT kompaniji u regiji, odlukom vlade Andreja Plenkovića dodijeljena izravna potpora od 35 milijuna eura za istraživački projekt globalne komunikacijske platforme.
Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU objavilo da je izravna potpora Infobipu vezana uz projekt te firme koji će, kako se navodi, "transformirati industriju komunikacija inovativnom upotrebom umjetne inteligencije, blockchaina i naprednih mrežnih tehnologija poput 5G/6G", što je prazna fraza koja ima otprilike značenje kao i kada političar kaže da mu je program suvremen i održiv.
Prvo Rimac pa sada Infobip - postavlja se pitanje po kojim kriterijima i zašto uopće država daje naš novac privatnim firmama?
Jer, kako je davno ispravno rekla barunica Thatcher: "Ne postoji državni novac, postoji samo novac poreznih obveznika."
Sve što država ima, sve što država nekome daje, sve što država ulaže ili sve što je od države "besplatno" - novac je koji vam je država uzela porezom, kao bi onda od toga uzela dio sebi za svoje i potrebe svojih činovnika, a ono što preostane usmjerila negdje - u izgradnju ceste, škole, plaćanje vatrogasaca ili, evo, potporu Infobipu.
Postavlja se stoga legitimno pitanje - zašto i po kojim kriterijima Plenkovićeva vlada uzima vaš teško zarađeni novac i dijeli ga privatnim firmama? Rimac je, istina, dobio europski novac - no i u proračun Europske unije uplaćujete. Infobip dobiva hrvatski porezni novac, dakle izravno vaš novac.
Infobip je firma kojoj se za puno toga treba čestitati - razvila se od nule do, za naše prilike, ogromne IT kompanije s proizvodima koji se prodaju po cijelom svijetu. Smještena je netipično u Vodnjanu, za razliku od sveprisutnog turizma zapošljava visokokvalificirane i za naše prilike dobro plaćene stručnjake i naravno ne radi sezonski, već cijene godine. Time pomaže i održivosti cijelog kraja.
Na kraju - Infobip uglavnom radi izvan Hrvatske, radi na poslovno opakom svjetskom tržištu i nije tipična hrvatska IT firma koja živi od prodaje ne baš kvalitetnog softvera državi.
Međutim u nekim stvarima poslovanje Infobipa ne ide najbolje - za razliku od firme iz Vodnjana (kojoj ide ova potpora) i koja već godinama posluje s dobiti, to nije slučaj s krovnom tvrtkom Infobip Limited iz Londona. Ona već godinama akumulira velike neto gubitke, tako je 2023. godinu završila je s 227.1 milijun eura gubitka. Opširnije: https://www.index.hr/vijesti/clanak/infobip-biljezi-velike-gubitke-plenkovic-im-je-dao-35-milijuna-eura-izravne-potpore/2597231.aspx
U IT sektoru i općenito kod suvremenih tehnologija poznato je da su i najveći svjetski igrači godinama gomilali gubitke, dok se njihov proizvod nije razvio ili tehnologija postala opće dostupna. Tako da čak ni sami gubici nisu problem - mnogi su zadnjih desetljeća u SAD-u i drugdje tražili investitore, tvrdeći da će u budućnosti poslovati uspješno i ostvarivati velik profit. Neki su uspjeli, neki nisu, no osnovna razlika je - investitori su ulagali svoj novac. Država u Infobip ulaže naš novac.
Imali smo u Hrvatskoj prilično puno primjera ulaganja državnog novca u privredu - ulagale su se teške milijarde u brodogradnju jer je, eto, "strateška industrija", na kraju smo proračunskim novcem financirali azijske proizvođače čelika i njemačke naručitelje brodova. Utukli smo milijarde u željeznice, koje su postajale sve gore. Da ne nabrajam dalje. Nema kome se nije pomagalo, uglavnom je to prošlo prilično loše.
Apsolutno je legitimno da poduzetnici traže investitore za svoje projekte - mogu otići u banku, mogu se okrenuti fondovima rizičnog kapitala, mogu ponuditi dionice na tržištu. Mogu, uostalom, uložiti i svoju ušteđevinu. Svatko od nas može svoj privatni novac uložiti u neki poduzetnički pothvat, pomoći nekoj firmi u investicijskom ciklusu - nadajući se da će sve proći dobro i da će se investicija vratiti uz kakvu zaradu. Međutim to nije posao države.
Posebno nije posao države na način kako se to radi u nas - da premijer uz, kako bi Đole rekao, "širok osmeh i zlatan zub" dijeli nekome naš novac. Ako premijer i vlada vjeruju u neku firmu, imaju potpuno pravo uložiti svoj privatni novac. Imamo i mi građani, na isti način, pravo uložiti svoj privatni novac.
Ali to da država uzima naš novac i onda ga dijeli privatnim firmama kako im se ćefne - to ne bi trebalo postojati.
Da, pametne države paze na razvoj visoke tehnologije. Neke to rade ulažući u vojnu industriju - što mislite zašto Italija, država poznata po dobrom vinu, sladoledu i paštama, ali ne i po vojnoj vještini, ima operativne nosače aviona? Zato što se tako podiže tehnološka sposobnost vlastite industrije - ako ste u biznisu obrade metala i kažete na bilo kojem svjetskom sajmu kako ste izradili sajle za palubu nosača, svi znaju da ste vrhunski u svojem poslu.
Neki drugi ulažu u svemirsku industriju. Za razliku od nas, Orbanova Mađarska je punopravni član ESA-e, Europske svemirske agencije. Može se postaviti pitanje kako to da zemlja koja jako pazi na svoje financijske odnose s Unijom i s Orbanom koji uvijek naglašava konkretan interes Mađarske plaća vrlo skupu članarinu ESA-i? Stvar je jednostavna - kako bi se mađarska industrija uključila u visokotehnološke projekte Europske unije.
Ako je vaša firma radila na nečemu što se sada vozika po Marsu ili se vrti u orbiti oko Sunca - to znači da ste morali isporučiti vrhunski proizvod. Pa ako ste stekli znanja potrebna za nešto što treba preživjeti lansiranje, put i raditi u nemogućim uvjetima dubokog svemira i susjednog planeta - jasno je da ćete znati napraviti puno toga dobrog. Podsjetimo se, Hrvatska u ESA-i ima niži status - Sporazum o europskoj državi sudionici (European cooperating State Agreement), nismo punopravni član.
Slična je situacija i s CERN-om. Države Europe plaćaju velike novce za CERN ne samo zato što žele saznati tajne svemira i elementarnih čestica nego zato što svoju i znanost i industriju žele podići na višu razinu. Članica CERN-a je tako Austrija, Mađarska, tu su Bugarska i Rumunjska, tu je čak i Srbija, koja je jako daleko od EU, ali - to pogađate - nema Hrvatske. Našima takav način jačanja visoke tehnologije nije zanimljiv.
Stotine vas koji ovo čitate može sutra doći s elaboratom kako ćete "transformirati industriju komunikacija" ili nečim sličnim. Možete pitati ChatGPT ili kakvu drugu umjetnu inteligenciju da vam smisli nekoliko takvih dobrih naslova. Neki od vas bi čak i uspjeli s projektom pa bi se za par godina nasmiješeni premjer Plenković hvalio dobrim ulaganjem tuđeg novca.
No to nije put. Ako vlada želi pomoći tehnološkim tvrtkama - to može napraviti tako da im olakša poslovanje i smanji poreze. Možemo se jače uključiti u ESA-u i CERN pa tako angažirati naše firme, naravno putem natječaja. Može se i ulagati u visoku tehnologiju potrebnu za hrvatsku vojsku, osuvremenjivanje vojske nam nesumnjivo treba. Ali ne ovako, na temelju elaborata dijeliti novce političkom odlukom!
Ako Plenković i ekipa žele pomoći konkretno Infobipu, neka si uzmu svoje ušteđevine, dignu kredite i ulože svoj privatni novac. Ako netko od nas građana misli da je dobro ulaganje u "transformiranje industrije komunikacija", onda možemo, naravno, ako Infobip to ponudi, uložiti svoj novac.
Ovo dijeljenje tuđeg novca firmama izravno od države, izravno od strane politike, posebno bez jasnih transparentnih kriterija - spada u neka druga vremena i potpuno bi trebalo prestati, bio to Rimac, bio to Infobip, bio to neki treći.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala