NA ŠETNICAMA brojnih hrvatskih priobalnih gradova godinama niče sve više visoko postavljenih, blještavih rasvjetnih tijela, što lokalni čelnici nerijetko predstavljaju kao osobni uspjeh u uređivanju naselja i privlačenju turista, iako je u stvarnosti riječ o svjetlosnoj devastaciji obale na koju se građani sve češće žale na društvenim mrežama.
"Ekološka rasvjeta"
Očekivano, posebno se hvale oni čelnici koji tvrde da su postavili ekološki prihvatljivu rasvjetu napajanu solarkama koja ima odgovarajuću toplu boju i ne prelazi zakonom ograničenu snagu.
Međutim, stručnjaci ističu da zadovoljavanje ova tri uvjeta, čak i kada jesu zadovoljeni, a najčešće nisu, nije dovoljno da bi se rasvjeta na šetnicama mogla nazvati ekološki prihvatljivom, a još manje prihvatljivim ili šarmantnim rješenjem za potrebe turizma. Zašto?
Suvišna rasvjeta koja se slabo koristi
Šetnice se uglavnom nalaze u blizini, ali malo izvan naselja i često spajaju dva naselja.
Kada se to uzme u obzir, visoko postavljena, blještava rasvjeta koja gori cijelu noć, a izvan sezone se praktički ne koristi, predstavlja samo uništavanje okoliša.
U biti, bilo bi optimalno da se rasvjeta izvan naselja u kasnim noćnim satima gasi.
Uništavanje hrvatskog turističkog brenda
Dopredsjednik udruge za zaštitu noćnog neba Naše nebo Boris Štromar kaže da je takva rasvjeta problem i za turiste i za domaće stanovništvo.
"Stvar je u tome što takva rasvjeta sužava zjenice, tako da ljudi praktički ne vide okoliš, odnosno more i obalu, čime je uništena cijela svrha šetnice, a to je noćna šetnja i uživanje u prirodi i okolišu", kaže Štromar.
"Šetnicama time ostaje samo funkcija odlaska od točke A do točke B", dodaje.
Ističe da se problem može vrlo jednostavno riješiti postavljanjem niske rasvjete u kojoj šetači ne mogu izravno vidjeti zasljepljujuće svjetiljke.
Takve svjetiljke osvjetljavaju samo malu površinu šetnice, a ne i obalu i morski plićak. One su dovoljne da omoguće sigurno hodanje, a pritom ne uništavaju pogled na prirodu - drveće, stijene i more, kao ni pogled na zvjezdano nebo i druga naselja u daljini.
Agresivna, visoko postavljena rasvjeta također uništava ugođaj malog intimnog primorskog mjesta kakav je turistima na obali privlačan i važan je dio hrvatskog turističkog brenda.
Rasvjeta u Milni na Braču
Jača rasvjeta u Tribunju nego u Zagrebu
Primjer lošeg projektiranja je rasvjeta najjače svjetlotehničke klase P1 koja je postavljena u Tribunju, malom mjestu od svega 1500 stanovnika.
S druge strane, uz većinu pješačkih staza u Zagrebu postavljena je upola slabija rasvjeta, jačine P3. U njemu tek 1% rasvjete ima najveću jačinu od 15 luxa (tablica dolje).
"U cijelom Zagrebu ima samo 380 takvih svjetiljki, a Vodice i Tribunj moraju imati maksimalnu vrijednost rasvjete na šetnici uz plažu, gdje nema nikog živog", negoduje Štromar.
Nesposobnost ili korupcija?
Nameće se pitanje tko i zašto radi takvu štetu po malim turističkim mjestima na Jadranu.
Štromar kaže da možemo birati između dva odgovora.
"U pitanju je ili nesposobnost projektanata, koji ne znaju svoj posao, ili korupcija, odnosno pogodovanje biznisu proizvođača rasvjete koji jačom i visoko postavljenom rasvjetom mogu više zaraditi. Izlika da se to radi za sigurnost šetača je potpuno neutemeljena. Naime, kada se takva količina rasvjete postavi usred ničega, stvara se velik kontrast između svjetiljki i osvijetljenih površina s jedne strane te mračnih dijelova okoliša koji postaju još mračniji. U tako stvorenom mraku se eventualni razbojnici mogu još lakše sakriti", tvrdi Štromar.
Dobar primjer New Yorka
Kao primjer prikladne rasvjete Štromar navodi High Line u New Yorku na zapadnoj strani Manhattana koji je prenamjenom nadzemne teretne željezničke pruge u javni park postao jedno od najslavnijih urbanih javnih mjesta na svijetu.
High Line, koji je ostao još iz ere u kojoj su željezničke pruge prolazile kroz Manhattan, desetljećima je bio neiskorišten i obrastao travom, da bi upao u fokus nekolicine istraživača urbanih prostora koji su osnovali neprofitnu organizaciju Friends of the High Line i 2006. godine pokrenuli projekt koji je rezultirao fascinantnim parkom.
Štromar kaže da se oduševio rješenjima tog parka koji je nedavno posjetio.
"To je nešto fantastično, šetnja na povišenom, po bivšoj pruzi, sve je ozelenjeno i osvijetljeno skrivenom niskom rasvjetom, nigdje ni jednu svjetiljku ne vidiš direktno (slika gore). Kad se spusti mrak, pukne pogled na nebodere i metropolu, koja je brutalno osvijetljena, ali koja u ovom slučaju predstavlja turističku atrakciju. Na našoj obali atrakciju predstavljaju sama obala, more, zvijezde i eventualno ljupke stare jezgre primorskih gradića. Ništa od toga ne vidi se kad ti u oči tuče lampa. Tu čak nije bitno koliko luksa imaju svjetiljke. Naravno, manje snažna rasvjeta, s manje luksa, svakako je bolja od jake jer ona ne stvara veliki kontrast između svjetline i potpuno tamnog okoliša zbog kojeg se oči ne mogu prilagoditi na razliku pa ne vide ništa od okoliša. No, ključni problem su nepotrebno visoko postavljene svjetiljke", kaže Štromar.
Loš primjer Cresa
Kao loš primjer navodi rješenje na Cresu na koje su s negodovanjem reagirali brojni građani.
"Prije dvije godine bio sam u kampu u Cresu, baš kod samog mjesta. Šetnja od kampa do centra traje dobrih 10 minuta, a doživljaj je strašan. Jedino što vidiš dok šetaš su vlastite noge i beton. Nedavno su osvijetlili još i šetnicu s druge strane uvale i hvale se da su to učinili učinkovito i ekološki jer svjetiljke napajaju solarke.
No, čak i da je sva energija rasvjete potpuno besplatna i da su sve svjetiljke u skladu s ograničenjem od 2200 K i usmjerene prema dolje, one još uvijek ne ispunjavaju svoju glavnu funkciju, a svojim svjetlom i dalje remete ekosustav i okoliš. To je kao da imamo ograničenje puštanja glasne glazbe na 60 dB i onda se ona s tom glasnoćom pusti u knjižnici gdje nikakva glazba nije primjerena", tumači Štromar.
Loš primjer na Pagu
Portal Morski.hr je sredinom travnja upozorio na još jedan loš primjer devastacije obale u uvali Girenica na području Mandre-Gajac, na otoku Pagu.
Čitatelj Marin Horvat za portal je rekao da je u toj uvali postavljeno 30 solarnih lampiona uzduž obale, od rta Mišnjak do plaže.
"Radi se o predivnoj uvali, valjda jedinom komadu naše Općine koji nije bio devastiran. Zanimljivo je da u uvali nema stalnih stanovnika niti lampioni ikome služe", kaže Horvat.
"Navodno ne postoji plan po kojem je to rađeno, a pitanje je postoji li uopće studija utjecaja na okoliš. Vjerojatno se radi i o nekim budućim ambicijama da se spomenuta uvala pretvori u još jedno apartmansko naselje.
Ono što nas je dodatno zabrinulo, osim činjenice da se Općina očigledno sprema u nasipanje ove predivne, autentične obale i izgradnju šetnice, činjenica je da smo uzduž obale u spomenutom rasponu vidjeli puno uginulih galebova, što može možda biti povezano sa svjetlosnim onečišćenjem.
Na spomenutoj lokaciji šetnica već postoji, ona prelijepa, koju je majka priroda godinama oblikovala. Tko se želi šetati, ima se gdje šetati. Užasavam se ovog divljaštva koje vlada u našoj zemlji i ne želim više stajati sa strane i sve to pokunjeno prihvaćati", poručio je Horvat.
Dobar primjer Resorta Petram u Savudriji u Istri
Inspekcije ne reagiraju kada se zakon krši
Štromar upozorava na to da inspekcije ne reagiraju čak ni kada se novom rasvjetom očito krši Zakon o svjetlosnom onečišćenju iz 2019. godine u kojem izričito piše da se ne smije postavljati prejaka neekološka rasvjeta te da javna rasvjeta ne smije svijetliti prema horizontu i iznad njega.
Jedan takav loš primjer su kandelaberi koji su postavljeni pred gradskom lođom u gradu Hvaru. Naime, ona nije okrenuta prema dolje, a umjesto da osvjetljava lođu, tuče u oči i nagrđuje doživljaj građevine koju mnogi smatraju najljepšom u Dalmaciji.
Hvarani se bune da svjetlost kandelabera, nalik na baklje, osvjetljava tek jedan četvorni metar pločnika, dok reflektor s vrha lođe osvjetljava tek mali dio središnjeg dijela njezine fasade.
"Ovu rasvjetu prijavio sam inspekciji za okoliš, no ona ju je odbila. To je potpuno nedopustivo jer je zakon jasan i primjenjuje se od 2019. godine, što znači da sva rasvjeta postavljena nakon donošenja tog zakona ne smije svijetliti iznad horizonta! Ono što piše u odgovoru inspekcije, kako će se u Hvaru provesti usklađivanje sa Zakonom, jednostavno nije istina jer u Zakonu jasno piše da sva nova rasvjeta mora poštivati zakon! Znači, zakon se ne poštuje, a inspekcija ga odbija provoditi", poručuje ogorčeno Štromar.
Ekološka šteta od pretjerane rasvjete
Visoko postavljena rasvjeta na šetnicama ima i štetne ekološke efekte.
Naime, brojna istraživanja pokazala su da jaka umjetna rasvjeta ugrožava životinje u svim ekosustavima. Noćna svjetla mijenjaju noćne migracije ptica. Biljke cvjetaju ranije. Morske kornjače izbjegavaju gniježđenje na jarko osvijetljenim plažama. Ptice pjevice počinju cvrkutati ranije. Krijesnice izumiru.
Primjerice, jedno istraživanje, objavljeno 2019. u časopisu Biology Letters, pokazalo je da ribe klaunovi, koje ovise o koraljnim grebenima, ne mogu podići mlade ako su izložene umjetnom svjetlu.
Dobar primjer Resorta Petram u Savudriji u Istri
Odgovorila nam je samo inspekcija
Kako bismo doznali zašto se provodi opisana devastacija rasvjetom te zašto prolazi nekažnjeno, obratili smo se upravama gradova i općina adresiranih u ovom tekstu te inspekciji nadležnoj za slučaj lođe u Hvaru.
Do dovršavanja ovog članka dobili smo odgovor samo Inspekcije zaštite okoliša Državnog inspektorata koja nam je objasnila zašto nije reagirala na činjenicu da su u Hvaru protivno postojećem zakonu postavljeni kandelaberi koji svijetle iznad horizonta.
"Vezano uz udjel svjetlosnog toka iznad horizontalne ravnine, kontrola usklađenosti postojeće vanjske – dekorativne rasvjete s odredbama Pravilnika o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima ('Narodne novine', broj 128/20.) bit će moguća po donošenju Plana rasvjete jedinice lokalne samouprave, kojeg je Grad Hvar sukladno odredbama članka 28. Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja ('Narodne novine' broj, 14/19.) u obvezi izraditi najkasnije 12 mjeseci od donošenja Pravilnika o sadržaju, formatu i načinu izrade Plana rasvjete i akcijskog plana gradnje i /ili rekonstrukcije vanjske rasvjete ('Narodne novine', broj 22/23.).
Kako još uvijek nije istekao rok u kojem su jedinice lokalne samouprave dužne izraditi Plan rasvjete, ne postoji pravna osnova temeljem koje su nadzirani investitori vanjske rasvjete dužni imati dokaze o obavljenom mjerenju svjetline i/ili rasvijetljenosti kao i provedenoj kontroli udjela svjetlosnog toka iznad horizontalne ravnine, slijedom čega još nisu ostvareni preduvjeti za daljnje postupanje inspekcije zaštite okoliša", piše u odgovoru Inspektorata.
***
Novu knjigu Indexovog znanstvenog novinara Nenada Jarića Dauenhauera, koja tematizira najkontroverznije i najzanimljivije teme u znanosti poput klimatskih promjena, pseudoznanosti, pandemije, GMO-a i nuklearki, možete nabaviti ovdje.
Knjiga se sastoji od tekstova našeg novinara objavljenih kroz više godina rada na Indexu.
Objavljuje Index Vijesti u Subota, 5. studenoga 2022.