LIJEKOVI za dijabetes i skidanje viška kilograma, poznati pod zajedničkim imenom kao agonisti GLP-1 receptora, postali su globalni fenomen zbog svoje potvrđene učinkovitosti.
U 2024. godini oko 15 milijuna Amerikanaca (6% odrasle populacije) koristilo je razne lijekove te vrste (semaglutid, liraglutid, tirzepatid itd.) koji, pojednostavljeno govoreći, djeluju tako što imitiraju hormon sitosti GLP-1.
No, stopa zadržavanja na terapijama tim lijekovima pokazala se relativno niskom, a ankete pokazuju da većina ljudi i dalje radije pokušava smršavjeti bez lijekova, među ostalim zbog velikih troškova, nuspojava i potrebe za dugotrajnom upotrebom.
Agonisti GLP-1 receptora (agonist potiče, dok antagonist blokira) djeluju tako što povećavaju razinu hormona GLP-1 (glukagonu sličan peptid-1), šalju signal sitosti u mozak, smanjuju apetit, potiču izlučivanje inzulina, usporavaju pražnjenje želuca i snižavaju šećer u krvi. Oni ujedno inhibiraju djelovanje enzima DPP-4 koji brzo razgrađuje GLP-1 i tako produžuju učinak hormona s nekoliko minuta na cijeli tjedan.
Prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, direktorica Vitaminoteke i klinička nutricionistica na Odjelu za kliničku prehranu KBC-a Zagreb kaže da se GLP-1 izlučuje iz L-stanica u crijevima kao odgovor na unos hrane.
"Izlučivanje GLP-1 nakon obroka potaknuto je osjetom hranjivih tvari, a može biti smanjeno kod odraslih osoba s pretilošću, odnosno prekomjernom tjelesnom masom ili dijabetesom tipa 2", tumači.
No, iako agonisti GLP-1 povećavaju razinu tog hormona više od 1000 puta (zbog farmakološki stabilne verzije GLP-1, a ne povećanja lučenja prirodnog hormona) u odnosu na prirodne razine, određene namirnice, vrijeme unosa hrane i način prehrane također mogu prirodno stimulirati porast razina GLP-1, i to bez nuspojava.
Jedan od prirodnih načina povećanja razina GLP-1 jest konzumacija hrane bogate vlaknima.
Prehrambena vlakna, osobito ona iz grahorica, zobi, povrća, sjemenki i orašastih plodova, topiva su u vodi u kojoj stvaraju gel. U debelom crijevu podliježu fermentaciji i stvaraju kratkolančane masne kiseline. Ove molekule stimuliraju L-stanice da luče više GLP-1.
Maslinovo i avokadovo ulje, kao i orašasti plodovi poput pistacija, sadrže mononezasićene masti koje također potiču izlučivanje GLP-1. U jednoj studiji, razina GLP-1 bila je viša nakon konzumacije kruha s maslinovim uljem nego s maslacem. Ista logika vrijedi i za kombinaciju avokada i doručka – avokado uz pecivo rezultira višim razinama GLP-1 nego samo pecivo.
Redoslijed konzumacije hrane još je jedan čimbenik koji utječe na hormonalni odgovor tijela. Konzumacija proteina iz životinjskih i biljnih izvora prije ugljikohidrata značajno povećava razine GLP-1 i smanjuje porast razina glukoze.
Slično djeluje i konzumacija povrća prije škrobne hrane. GLP-1 slijedi cirkadijalni ritam, pa obrok u 8 sati ujutro stimulira otpuštanje znatno većih količina tog hormona nego isti obrok u 17 sati. To je u skladu sa starom poslovicom: "Doručkuj kao kralj, ručaj kao princ, a večeraj kao siromah."
Vranešić Bender kaže da su tijekom proteklih nekoliko desetljeća brojne studije pokazale da osobe koje redovito doručkuju lakše postižu i održavaju poželjnu tjelesnu masu te da imaju brojne druge zdravstvene prednosti.
"Danas također znamo da sustav gena cirkadijalnog ritma ima ključnu ulogu u usklađivanju dnevnih ritmova većine metaboličkih procesa. On je sinkroniziran s ciklusom svjetla i tame te intervalima unosa hrane i posta. Doručak ima snažan učinak na optimizaciju mreže cirkadijalnih gena. Neusklađen obrazac unosa obroka, poput preskakanja doručka, može dovesti do nesklada između vremena obroka i cirkadijalnih gena te je povezan s pretilošću i dijabetesom tipa 2. Osim toga, istraživanja su pokazala da doručak bogat proteinima pospješuje regulaciju glikemije i povoljno utječe na prirodno lučenje GLP-1", kaže Vranešić Bender.
Studije su pokazale da sporo konzumiranje hrane također povećava razinu GLP-1. Na primjer, jedenje sladoleda tijekom 30 minuta rezultira višom razinom hormona nego ako se pojede u 5 minuta.
Važnu ulogu ima i žvakanje hrane. Primjerice, konzumacija ribanog kupusa povećava GLP-1 više nego konzumacija istog kupusa u obliku pirea.
Dodaci prehrani također mogu utjecati na razine GLP-1. Primjerice, prirodni spoj iz hmelja, koji se, među ostalim, koristi u proizvodnji piva, može aktivirati receptore u crijevima koji stimuliraju lučenje GLP-1.
Zove se humulon, a u nekim istraživanjima koristi se i izohumulon. Ovi spojevi aktiviraju tzv. gorke receptore u crijevima. Njihova aktivacija može potaknuti lučenje GLP-1 hormona, što pomaže u smanjenju apetita i regulaciji šećera u krvi.
Činjenica je da ni jedna prirodna metoda ne podiže GLP-1 na tako visoke razine uz trajni učinak kako to čine lijekovi. Primjerice, semaglutid podiže GLP-1 na razinu od 65 ng/mL, dok najbolja prehrambena strategija, mediteranska dijeta, doseže oko 59 pg/mL. Dakle, lijekovi podižu razine hormona sitosti oko 1000 puta više od hrane.
No, s druge strane, dugoročne studije pokazale su da mediteranska prehrana smanjuje rizik od srčanog udara za 30%, dok GLP-1 lijekovi to čine za 20%. Drugim riječima: iako je gubitak kilograma sporiji, uz pravilnu prehranu zdravstveni ishod može biti bolji.
U skladu sa svime navedenim, stručnjaci preporučuju nekoliko prehrambenih pravila za povećanje razina GLP-1 bez lijekova:
Vranešić Bender kaže da je revolucija koju su donijeli novi lijekovi za liječenje pretilosti promijenila fokus istraživanja i u području nutricionizma.
"No, ipak, na kraju uvijek dolazimo do sličnih principa koji djeluju na metaboličko zdravlje, a to su mediteranska prehrana i specifični biološki aktivni spojevi iz bilja i hrane poput polifenola. Prije 30 godina ti su se obrasci i sastojci promatrali kroz prizmu antioksidacijskog i protuupalnog djelovanja na stanice. Zatim se fokus usmjerio na mikrobiom, a sada i na L-stanice tankog crijeva, odnosno lučenje GLP-1 i inhibiciju DPP-4. Hrana i sastojci hrane djeluju na bezbroj mehanizama u tijelu pa zato i fokus na pojedini aspekt često djeluje kao novo revolucionarno otkriće. Način prehrane određuje nas dugoročno, kumulativno kroz život. Sve korisne spoznaje treba svakako inkorporirati u vlastiti model prehrane, bilo da je riječ o prevenciji, smanjenju tjelesne mase bez farmakoterapije ili o boljoj učinkovitosti uz farmakoterapiju debljine, a potom i dugoročnom održavanju postignutih rezultata. Nema održavanja rezultata bez promjene prehrane i bez tjelesne aktivnosti", kaže naša znanstvenica.
***
Knjigu Indexovog znanstvenog novinara Nenada Jarića Dauenhauera, koja tematizira najkontroverznije i najzanimljivije teme u znanosti poput klimatskih promjena, pseudoznanosti, pandemije, GMO-a i nuklearki, možete nabaviti ovdje.
Knjiga se sastoji od tekstova našeg novinara objavljenih kroz više godina rada na Indexu.
Objavljuje Index Vijesti u Subota, 5. studenoga 2022.