Novi glavni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Aleksandar Sirski objavio je odluku koju je donijelo zapovjedništvo vojske o napuštanju Avdijivke kako bi se spasili životi ukrajinskog vojnog osoblja i zauzele povoljnije obrambene linije.
Pojedine ukrajinske snage objavile su da su već napustile Avdijivku, no postoje videozapisi o oružanim sukobima unutar samog grada. Vjerojatno se radi o skupinama ukrajinske vojske koje nisu uspjele napustiti grad i koje su izgubile kontakt sa zapovjedništvom pa ne znaju za odluku o povlačenju.
Rusi sinoć ušli u centar grada, azovci su zapeli
Sinoć su ruske trupe ušle u centar grada i nastavile napredovati. Zasad su se ukrajinske snage povukle na područje koksare izvan grada. Tamo imaju vremena i mogućnosti opremiti položaje. Druga skupina je ostala u kemijskom zavodu unutar grada te njihov siguran izlazak iz grada više nije moguć.
Prema informacijama koje dolaze s Telegram kanala, radi se o pripadnicima Azova, koji su se našli praktički u okruženju u spomenutom zavodu, što uvelike podsjeća na situaciju kada su ruske snage okupirale Mariupolj. Tada su se ukrajinski vojnici povukli u tvornicu Azovstal, iz koje su još neko vrijeme pružali otpor.
No bez obzira na borbe i otpor koje će te snage pružati, jasno je da to ne može utjecati na ishod ove bitke. Ruska trupe ušle su u grad i pitanje je dana ili tjedna kada će uspostaviti kontrolu nad cijelim gradskim područjem.
Strateški cilj
Što osvajanje Avdijivke znači za rusku vojsku? U vojnom smislu, ruska vojska zauzela je značajno uporište ukrajinske vojske. Slično kao i u slučaju osvajanja Bahmuta, ruska strana probila je utvrđenu liniju koju je ukrajinska strana utvrđivala od 2014. godine.
Iako se zaista radi o gradiću koji za ukrajinske pojmove nije ni velik ni pretjerano značajan, on je na ovom području bio bitan jer je služio kao najveća utvrda i mjesto na koje je bilo lagano dopremiti ljudstvo i logistiku.
Ukrajinci moraju na nepovoljnije položaje, to je jako bitno na takvom području
Ukrajinske trupe će se sada morati povući na nešto nepovoljnije položaje, odnosno neće imati uporište u većem mjestu, što se pokazalo iznimno bitnim na ovom području, gdje je teren nepovoljan za onoga koji ga brani. Drugim riječima, gradovi, čak i oni manji, pokazali su se kao iznimno dobre utvrde.
Budući da je taj teren uglavnom ravnica, slabo ili nikako pošumljen, držanje grada poput Avdijivke je važno. Idući takav grad na tom području nalazi se 60-ak km od Avdijivke, a zove se Pokrovsk.
To, naravno, ne znači da će se ukrajinske snage povući skroz do Pokrovska, ali će im biti znatno teže uspostaviti obranu po selima i mjestima izvan same Avdijivke.
Ruska strana je, kao i u slučaju Marijinke i Bahmuta, sada odmaknula ukrajinsko topništvo nekoliko desetaka kilometara dalje od najvećeg grada Donjecka. Broj raketa ispaljenih na Donjeck smanjio se osvajanjem Marijinke i Avdijivke. Jednostavno, konfiguracija terena omogućavala je ukrajinskom topništvu da uz kontrolu tih gradova ima Donjeck kao na pladnju.
Logična odluka ukrajinske strane
Za ukrajinsku stranu je odluka o povlačenju logična. Naime, ukrajinska vojska ne može si dopustiti još jedno ponavljanje Bahmuta ili još gore Mariupolja. To treba gledati i u kontekstu smjene generala Zalužnog s čela ukrajinske vojske i postavljanja generala Sirskog.
Mišljenja o novom zapovjedniku su podijeljena. Najveći kritičari Sirskog, koji ga pogrdno nazivaju Mesar, zamjeraju mu vođenje bitke za Bahmut, koja je završila porazom ukrajinske vojske. Sirski je taj nadimak zaradio jer je neprestano slao vojnike u Bahmut iako se znalo da neće imati velike šanse obraniti grad ili preživjeti.
Još kada se uzme u obzir da Ukrajina provodi novu mobilizaciju jer joj nedostaje ljudstva, jasno je da bi gubitak velikog broja vojnika za grad koji nije od presudne važnosti u vojnom, ali ni u simboličnom smislu, za ukrajinsku javnost i moral imao više štete nego koristi.
Pravi problemi za Ukrajinu
Ipak, problemi za ukrajinsku vojsku tek počinju. Obrambene linije iz 2014. godine su narušene, a na mjestima poput Bahmuta, Avdijivke i Marijinke i probijene. To znači da Ukrajina nema linije obrane kao na spomenutim područjima ni po kvaliteti ni po dužini. Kada se, dakle, borbe prenesu na nove položaje, ukrajinskoj vojsci obrana će biti znatno otežana.
No u korist ukrajinske strane mogle bi ići upitne mogućnosti ruskih snaga. Iako su ruske snage u naletu i napreduju, pitanje je koliko dugo mogu izdržati bez predaha.
Nisu ni Rusi bez problema
Ruska strana, slično kao i ukrajinska, ima problema s ljudstvom i rotiranjem kadra. No dok Ukrajina nekako i može opravdati novu mobilizaciju obranom zemlje, Rusija će u javnosti puno teže opravdati ponovno novačenje.
Vidjet ćemo gdje i kako će se ukrajinske snage utvrditi, hoće li moći zaustaviti rusko napredovanje i, možda još važnije, hoće li uspjeti sačuvati ljudstvo u povlačenju. S druge strane, ruska strana je u naletu i premda je ostvarila prvi cilj, sigurno neće htjeti stati samo na osvajanju Avdijivke, već će pokušati krenuti u dubinu koristeći trenutak u kojem se ukrajinska vojska još nije utvrdila.