Stambeni blok Split 3 najpoznatija je gradska četvrt u Hrvatskoj. Taj "grad u gradu", kako ga nazivaju urbanisti, već pola stoljeća simbolizira Split i arhitekturu brutalizma koju još uvijek dolaze proučavati stručnjaci sa svih strana svijeta.
Split 3 bio je tema brojnih međunarodnih izložbi, a veliko zanimanje izazvalo je njegovo pojavljivanje na izložbi o socijalističkoj arhitekturi u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MOMA) gdje ga se spominjalo kao suvremenu Dioklecijanovu palaču, simbol Splita iz doba starog Rima.
Miranda Veljačić, arhitektica i urbanistica iz Platforme 9,81 za Index kaže: "Split 3 je puno više od naselja, to je prostor u kojem je arhitektura u službi zajednice. Pažljivo planiran s naglaskom na javni interes i kvalitetu života, projektiran je kao cjelovit i funkcionalan grad unutar grada. Odražava visoke standarde kolektivnog stanovanja i prostorne pravednosti."
"Njegova arhitektura nije samo oblikovanje zgrada, već i oblikovanje zajednice kroz bogate, promišljene javne prostore. Trgovi, šetnice, prolazi, stepeništa i zelene površine čine gusto isprepletenu mrežu svakodnevnog života i susreta, potvrđujući društvenu ulogu arhitekture
. U vremenu kada su takvi prostori sve ugroženiji, Split 3 nas podsjeća koliko je važno čuvati nasljeđe nastalo iz duha solidarnosti, funkcionalnosti i dostupnosti za sve," kaže Veljačić.
Projekt Splita 3 počeo se oblikovati krajem šezdesetih, a realizirati tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme bila su dovršena prva naselja Novog Zagreba i Novog Beograda.
Na tom zadatku – izgradnji jugoistočnog dijela Splita u suvremenu stambenu zonu radilo je desetak splitskih i zagrebačkih arhitekata. Najvažniji su bili Dinko Kovačić, Lada Hubička i Neno Vučetić. Stambeni blok je trebao udomiti oko pedeset tisuća stanovnika.
Danas se smatra jednim od najvažnijih primjera urbanizma i arhitekture socijalističke Jugoslavije.
Urbanistički natječaj za veliko naselje istočno od Splita raspisan je 1968. godine. Slovenski arhitekti, predvođeni Vladimirom Bracom Mušićem, načinili su urbanistički plan, dok pojedine gradske blokove osmišljavaju arhitekti iz Zagreba i Splita. Blokovi su nosili nazive od M1 do M6.
Blok M1 autora Dinka Kovačića i Zdravka Bregovca počeo se graditi 1970. godine, a radovi su trajali godinu dana. Do 1979. godine nastali su blokovi M2, M3, M4, M5 i M6.
Stambeni projekt Split 3 proširio se prema istoku i jugu, uključujući i dijelove današnjih kvartova Mertojak, Trstenik i Žnjan. Godina 1982. smatra se završetkom izgradnje Splita 3, koji nije izgrađen u potpunosti – ali je u 13.000 stanova stanovalo oko pedeset tisuća ljudi.
Uz stanove, Split 3 ima osnovne škole, vrtiće, trgovine, igrališta, šetnice, dom zdravlja i pješačke zone.
Već u doba izgradnje Split 3 izazvao je međunarodni odjek. Predstavljen je na međunarodnim izložbama Triennale di Milano (1973.), na kongresima Međunarodne unije arhitekata te na izložbama u Beču i Parizu.
Smatra se da su svojim radovima na pojedine dijelove Splita 3 utjecali veliki arhitekti poput Talijana Giancarla De Carla koji je promicao koncepciju participativnog urbanizma iako on nije izravno radio na splitskom stambenom bloku.
Team X – međunarodna skupina arhitekata koju su sačinjavala imena poput Alda van Eycka te Alison i Petera Smithsona svojim su idejama, prihvaćenim među jugoslavenskim arhitektima, utjecali na pristup prostornoj strukturi Splita 3 – posebno koncept otvorenih struktura i socijalnog urbanizma.
Francuski filozof Henri Lefebvre također je sa svojim idejama o "pravu na grad" i proizvodnji prostora bio utjecajan.
U cijelom Stambenom bloku Split 3 arhitekti ističu Blok M3 sa zgradama Frane Gotovca. On je napravio najveću zgradu u tom dijelu Splita – Krstaricu – koja se može mjeriti sa zagrebačkom Mamuticom ili Super Andrijom. Tamo se nalaze i zgrade s "brisolejima" arhitekta Ive Radića.
Arhitekt Dinko Kovačić, autor bloka M1, izjavio je o Splitu 3: "Htjeli smo stvoriti grad za čovjeka, ne samo stanove. Bio je to pokušaj da arhitektura prati život, a ne obratno." Razgovor s njim dostupan je na YouTubeu.
Zdravko Bregovac, arhitekt koji je također radio na projektu M1, kaže: "Split 3 je bio više od arhitekture – to je bio društveni eksperiment."
Lada Hubička, arhitektica, autorica bloka M2 i osnovnih škola objasnila je svoj zadatak u monografiji Arhitektonskog fakulteta Zagreb: "Mi smo vjerovali da arhitektura može oblikovati odnose među ljudima – kroz trgove, hodnike, zajedničke terase."
Velika izložba "Toward a Concrete Utopia" održana prije nekoliko godina u glasovitom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) izazvala je pozornost vodećih svjetskih stručnjaka.
Owen Hatherley, kritičar magazina "Architects Journal" napisao je kako su očite "modernističke koncepcije" te uključivanje ulice u pokušaju stvaranja privlačnog zajedničkog života, a ne praznih prostora." Hatherley piše kako Split 3 – unatoč brutalističkoj estetici – njeguje "privlačan zajednički život".
Liza Premiyak, vizualna antropologinja i autorica "New East Digital Archive" opisuje Split 3 ovako: "Ono što ga čini tako upečatljivim jest njegov kaskadni kubistički oblik... Pješačke ulice protežu se od istoka prema zapadu, a automobili su parkirani na sjevernoj strani... Ovakav dizajn nudi nesmetan pogled... male kocke na vrhu pročelja napravljene su da postanu ptičja gnijezda."
"Split 3 je najuspjeliji primjer socijalističkog urbanizma u Hrvatskoj. Njegova prostorna i socijalna logika nadilazi ideologiju vremena. Split 3 je imao rijetko viđenu mjeru između planiranja, izgradnje i kontrole kvalitete. Bio je to sustav koji je radio," napisala je Premiyak.
Maroje Mrduljaš, povjesničar arhitekture, hrvatski kustos izložbe u MoMA-i rekao je kako je "Split 3 realiziran na temelju političke odluke, snažne ekonomske podloge, sudjelovanja vojske… To dovodi do urbane eksplozije gdje jedna urbana ekstenzija može graditi nešto što je jednako relevantno kao Dioklecijanova palača."
Mrduljaš je scenarist i voditelj serije Betonski spavači, čija treća sezona obrađuje "treći put" jugoslavenske arhitekture, a jedna epizoda posvećena je Splitu 3.
Posljednje arhitektonske intervencije u Splitu 3 bile su energetska obnova osnovnih škola i dječjeg vrtića, što je djelomice financirala Europska unija.