NEKAD su ga predstavljali kao ekonomskog stručnjaka. U međuvremenu je postao saborski zastupnik pa ga češće oslovljavaju tako. S obzirom na logičko i ekonomsko razumijevanje koje je jučer demonstrirao, dobro je da ga sad tek rijetko oslovljavaju kao ekonomskog stručnjaka.
Riječ je o Ivanu Lovrinoviću, predsjedniku stranke Promijenimo Hrvatsku.
Sudeći prema stranicama Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Lovrinović i dalje studentima predaje ekonomiju na tom fakultetu, u sklopu Katedre za financije.
Profesor ekonomije se osramotio brojanjem Milanovićevih potpisa
Jučer je Lovrinović, koji je na ovim izborima inače podržao Mislava Kolakušića, komentirao prikupljanje potpisa.
Osvrnuo se tako i na Milanovića, bez da mu je spomenuo ime.
"Jedan kandidat, koji je prvi predao potpise, u samo tri dana prikupio ih je 80 tisuća. Za obradu svakog građanina koji se potpisuje, mjerili smo, trebaju najmanje dvije minute, to onda znači da je tom kandidatu trebalo 160 tisuća minuta, odnosno 111 dana", izračunao je Lovrinović.
Kardinalna i za stručnjaka nevjerojatna pogreška
Navodeći kako se potpisi prikupljaju najviše osam sati dnevno, izračunao je kako bi za prikupljanje 80 tisuća potpisa zapravo trebala 333 radna dana. Lovrinović je ovo iskoristio kao argument koji, po njemu, daje za pravo Kolakušiću "kad kaže da se mora provesti istraga nad prikupljenim listama svih kandidata".
No, u ovom je slučaju to manje bitno. Naime, profesor ekonomije Lovrinović, čovjek koji obrazuje mlade ekonomiste, napravio je kardinalnu, i za nekoga tko se smatra ikakvim stručnjakom, nevjerojatnu logičku pogrešku.
Nije mu palo na pamet da su se potpisi skupljali na desecima lokacija i da je na svakom štandu moglo biti više skupljača
Zaboravio je, dakle, da Milanović nije prikupljao potpise na jednom mjestu. Lovrinović je smetnuo s uma da se potpisi mogu prikupljati na više štandova, na raznim lokacijama. Štoviše, u Milanovićem slučaju se sasvim sigurno može reći da su potpisi prikupljani na desecima i desecima lokacija.
U najmanju ruku jednako je nevjerojatno da Lovrinoviću nije palo na pamet ni da na jednoj lokaciji više skupljača potpisa može raditi na prikupljanju pa se onda brojevi potpisa koji se mogu obraditi množe, kao i u slučaju više lokacija.
I po Lovrinovićevoj računici, da su se potpisi skupljali samo osam sati dnevno, Milanović je do 80.000 potpisa mogao doći u tri dana
Nevjerojatno je da se profesoru ekonomije nije upalio alarm ni kada je došao do brojke od 333 radna dana, a neshvatljivo je zašto uopće spominje radne dana kada se potpisi prikupljaju i vikendima.
Nije jasno ni odakle Lovrinoviću da se potpisi prikupljaju samo osam sati dnevno, no kada bi to i bilo tako i prihvatimo li Lovrinovićevu računicu od dvije minute po popisu, uz pretpostavku da je bilo sto štandova na kojima je potpise skupljala samo po jedna osoba, Milanoviću bi za nepunih 80 tisuća potpisa trebala tek nešto više od tri dana.