Od svih državnih investicijskih fondova, norveški je jedan od najneobičnijih. Ovi golemi fondovi obično selektivno biraju imovinu kako bi upravljali rizikom, maksimizirali prinose i promicali nacionalne strateške interese. To nije slučaj s Norges Bank Investment Managementom (NBIM), koji u velikoj mjeri prati globalne burzovne indekse kako bi oplodio norveške prihode od nafte i plina.
Fond je pokrenut početkom 90-ih godina kako bi ulagao uglavnom u obveznice, a s vremenom je narastao u najveći takve vrste na svijetu, kupujući manje vlasničke udjele u tisućama tvrtki diljem svijeta. Imovina fonda vrijedna 1,8 bilijuna dolara (1800 milijardi dolara) generira znatno veći prihod za 5,5 milijuna stanovnika nordijske zemlje nego sama norveška industrija nafte i plina, piše Bloomberg.
No pasivni pristup ulaganju ostavlja mu malo alata za prilagodbu promjenama u globalnim kapitalnim tokovima. To je posebno došlo do izražaja u travnju, kada je fond prijavio najveći gubitak u posljednjih šest kvartala, uslijed tržišnih potresa koje je izazvala Trumpova prijetnja uvođenjem carina. Taj je udarac ponovno potaknuo raspravu u Norveškoj o tome kako zaštititi fond od budućih šokova.
Fond se razlikuje od mnogih svojih pandana zbog svojih strogih pravila ulaganja. Prvo, fond mora uvijek ulagati izvan Norveške - pravilo osmišljeno kako bi se izbjegao rizik od takozvane "nizozemske bolesti", pri kojoj bogatstvo iz resursa može destabilizirati domaće gospodarstvo.
Dok fondovi u mnogim drugim državama djelomično služe za poticanje domaće industrije ili strateška ulaganja u inozemstvu, NBIM ima ograničen prostor za aktivno investiranje. Dionički dio fonda, koji čini 70% ukupne vrijednosti, drži udjele u 8700 tvrtki iz 44 zemlje koje čine FTSE Global All Cap indeks.
Kao rezultat toga, danas posjeduje oko 1,5% svih dionica koje kotiraju na svjetskim burzama. Obveznički dio fonda prati Bloomberg Barclays indekse, pri čemu je 70% namijenjeno državnim obveznicama, a 30% korporativnim vrijednosnicama.
Ostali fondovi bogatstva imaju veću slobodu prilagodbe prioriteta i načina njihova ostvarivanja. Investicijski fond Abu Dhabija sve se više fokusira na privatni kapital, dok Mubadala Investment igra ključnu ulogu u diverzifikaciji gospodarstva kroz udjele u zdravstvu i financijama.
Javni investicijski fond Saudijske Arabije predvodi viziju transformacije kraljevstva poznatu kao Vision 2030, s velikim ulaganjima u rudarstvo, industriju videoigara i tehnologiju. Singapurski GIC Pte povećava svoju izloženost američkom tržištu i preuzima veće rizike na privatnim tržištima.
Norveška je 1969. otkrila značajne rezerve nafte i plina u Sjevernom moru te je danas najveći proizvođač fosilnih goriva u zapadnoj Europi. Kako bi izbjegla nestabilnost, korupciju i slab gospodarski rast kakvi su se dogodili u drugim zemljama bogatim resursima, norveška vlada uvela je visoke poreze na energetski sektor i snažnu regulatornu kontrolu nad industrijom.
Nakon godina političkih rasprava, norveški je parlament 1990. osnovao Naftni fond kako bi osigurao da prihodi od nafte koriste i sadašnjim i budućim generacijama. Prvi prijenos kapitala u fond izvršen je 1996.
Kako je fond širio svoja ulaganja diljem svijeta, postupno se usmjeravao na izričitu potporu nacionalnom mirovinskom sustavu te je 2006. preimenovan u Globalni mirovinski fond vlade (Government Pension Fund Global). Fondom upravlja NBIM, upravljački odjel norveške središnje banke.
U početku se norveški fond punio gotovinom iz poreza na naftu, naknada za dozvole i dobiti državne energetske tvrtke. Isprva je bio ograničen na ulaganja u obveznice, no s vremenom mu je mandat proširen.
Vlada ne može jednostavno uzeti koliko god želi iz fonda. Najviše 3% vrijednosti fonda smije se godišnje usmjeriti u državni proračun, što je pravilo namijenjeno očuvanju bogatstva za buduće generacije.
Uspoređujući njegove investicijske prinose s ostalim državnim fondovima, norveški je fond postigao prosječne rezultate u razdoblju od pet godina do 2023. godine, s prosječnim godišnjim povratom od 7,45%.
Fond je s vremenom povećavao svoja ulaganja u dionice te je počeo ulagati u nekretnine i infrastrukturu za obnovljive izvore energije kako bi diverzificirao portfelj. Također je stavio naglasak na održivost i odgovorno ulaganje, s rastućim fokusom na okolišne, društvene i upravljačke čimbenike, što se nije promijenilo unatoč protivljenju administracije Donalda Trumpa takozvanom "woke kapitalizmu".
Od 2004. godine fond djeluje prema etičkim smjernicama koje donosi ministarstvo financija i odobrava parlament. Nezavisno Etičko vijeće nadgleda provedbu tih smjernica, koje zabranjuju ulaganja u tvrtke uključene u "tešku korupciju" ili ozbiljna kršenja ljudskih i radnih prava, kao i one koje doprinose ozbiljnoj šteti za okoliš. Isključene su i tvrtke koje proizvode određeno oružje, poput nuklearnog naoružanja i kasetnih bombi.
Do kraja 2024. godine fond je iz svog portfelja izbacio 67 tvrtki zbog njihovih postupaka. Još 104 tvrtke isključene su zbog toga što prodaju proizvode koji su u suprotnosti sa smjernicama fonda: zabranjena su ulaganja u industriju kanabisa, duhana i ugljena.
Također se izbjegavaju tvrtke odgovorne za "neprihvatljive emisije stakleničkih plinova", što je paradoksalno s obzirom na to da se fond puni prihodima od prodaje fosilnih goriva.
NBIM je izvijestio o gubitku od 0,6% na svojim ulaganjima, oko 40 milijardi dolara, u prva tri mjeseca 2025. U Norveškoj je to potaknulo raspravu o tome kako zaštititi fond u nestabilnom gospodarskom okruženju. Oko 40% dioničkih ulaganja fonda nalazi se u SAD-u, a neki norveški političari smatraju da bi se više ulaganja trebalo preusmjeriti u Europu kako bi se smanjila izloženost nestabilnim američkim tržištima.
Norveška konzervativna oporba predložila je reviziju smjernica kako bi se omogućilo ulaganje u tvrtke koje proizvode nuklearno oružje. Norveška trenutačno zadovoljava oko 30% europskih potreba za plinom, a neki političari pozivaju na veće prijenose novca iz fonda kako bi se poduprla vlada u Kijevu, tvrdeći da je norveška naftna i plinska industrija ostvarila golemi profit uslijed europske energetske krize izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu.
Dio tih prihoda koristi se za potporu opsežnom norveškom sustavu socijalne skrbi, koji uključuje besplatno obrazovanje i zdravstvenu skrb, snažno subvencioniranu brigu za djecu i velikodušno bolovanje.
Norveška je na trećem mjestu UN-ovog globalnog indeksa ljudskog razvoja, odmah iza Islanda i Švicarske. U 2024. godini transferi iz fonda činili su otprilike 25% državnog proračuna. Vlada je predložila prijenos 4,85 milijardi dolara iz fonda za potporu vladi Ukrajine.