Krajem 16. i početkom 17. stoljeća Rusija je prolazila kroz turbulentno razdoblje povijesti. Nakon smrti cara Fjodora I. 1598. godine, posljednjeg vladara iz dinastije Rurik, zemlja je zapala u politički kaos, obilježen glađu, pobunama i stranom intervencijom.
Poljsko-litvanske snage zauzele su Moskvu, a brojni samozvani pretendenti na prijestolje dodatno su pogoršali nestabilnost. Ovo razdoblje anarhije i nesigurnosti zahtijevalo je odlučno rješenje kako bi se obnovili red i stabilnost u zemlji.
U nastojanju da okončaju krizu ruski plemići, kler i predstavnici različitih društvenih slojeva sazvali su Zemaljski sabor u siječnju 1613. godine. Glavni cilj ovog sabora bio je izbor novog cara koji bi mogao ujediniti zemlju i vratiti joj suverenitet. Nakon dugih rasprava i razmatranja više kandidata, uključujući strane prinčeve poput poljskog Vladislava i švedskog Karla Filipa, sabor se odlučio za domaćeg kandidata.
Dana 21. veljače 1613. godine, nakon postizanja konsenzusa među gotovo 700 delegata, za novog cara izabran je 16-godišnji Mihajlo Fjodorovič Romanov. Njegov izbor smatran je kompromisom iz nekoliko razloga.
Zbog svoje mladosti Mihajlo je percipiran kao vladar na kojeg bi bojari mogli lako utjecati. Njegov otac Fjodor Nikitič Romanov bio je cijenjeni crkveni vođa i bivši bojarski knez, što je dodatno legitimiralo Mihajlovu kandidaturu. Obitelj Romanov nije bila duboko upletena u prethodne političke sukobe, što ih je učinilo prihvatljivim izborom za različite frakcije.
Nakon izbora izaslanstvo je poslano u Ipatievski manastir kod Kostrome kako bi obavijestilo Mihajla i njegovu majku o odluci sabora. Prema zapisima, Mihail i njegova majka isprva su oklijevali prihvatiti prijestolje, bojeći se za svoju sigurnost i ističući njegovu mladost i neiskustvo.
Ipak, nakon uvjeravanja izaslanika o potrebi za legitimnim vladarom koji bi ujedinio zemlju, pristali su. Mihajlo je svečano okrunjen 21. srpnja 1613. godine u Uspenskoj katedrali u Moskvi, čime je službeno započela vladavina dinastije Romanov.
Romanovi su vladali Rusijom punih 300 godina. Početkom 18. stoljeća, za vrijeme Petra Velikog, svoj su fokus prebacili na zapad i počeli sklapati brakove s europskim plemićima. Njihovo je vrijeme podudarno s vremenom Ruskog Carstva. Posljednji članovi obitelji Romanov ubijeni su 1918. godine.