PROSVJED u Njemačkoj, u sklopu kojeg je prošli tjedan uhićena i poznata mlada aktivistica Greta Thunberg iz Švedske, na prvi pogled izgledao je kao klasični ekološki prosvjed. Prosvjednici su pokušali zaustaviti rušenje sela Lützerath, iz kojeg su stanovnici već iseljeni da bi se ispod njega iskapao ugljen.
Nakon višemjesečne blokade pustog sela, koje je njemački energetski gigant RWE praktički kupio u cijelosti kako bi proširio tamošnji rudnik lignita Garzweiler, policija je dobila sudski nalog i silom očistila selo od prosvjednika.
Prosvjednici su pritom pružali pasivni, ali i aktivni otpor, sa zastrašujućom rudarskom mašinerijom RWE-a kao kulisom. Policija se mučila i s njihovim barikadama i kućama na drveću, kao i sa zimskim blatom, a neobična snimka policijskog iznošenja poznate švedske aktivistice iz sela potaknula je teoriju zavjere da je njeno privođenje bilo izrežirano, što je njemačka policija demantirala.
Zeleni prosvjeduju protiv rudnika ugljena koji su dozvolili Zeleni na vlasti
No već na drugi pogled postaje jasniji paradoks cijele situacije. Naime,ovo je bio prosvjed zelenih aktivista protiv energetske politike vlade Olafa Scholza, u kojoj su jedan od dva koalicijska partnera - Zeleni.
Neposredan razlog zbog kojeg su vladajući Zeleni pristali na povećanje iskapanja lignita ili smeđeg ugljena, ekološki najštetnije vrste ugljena, odnosno fosilnog goriva, jasan je. Invazija Rusije na Ukrajinu i energetsko-ekonomski rat između Rusije i Zapada koji je uslijedio, uz europske sankcije i rusku odmazdu zavrtanjem plinovoda, znatno su smanjili uvoz energenata iz Rusije.
Prema službenim podacima Europske unije, Njemačka je 2021. uvozila 40% prirodnog plina iz Rusije, a do kolovoza prošle godine to je palo na manje od 17%. Upravo je Njemačka bila najveći europski uvoznik ruskog plina.
Plin, podsjetimo, nije bio uključen u europski embargo na uvoz iz Rusije, za razliku od nafte. Rusija je svojim zatvaranjem plinovoda Sjeverni tok 1, koje je opravdavala tehničkim problemima, pokazala koliko je pouzdan dobavljač. A onda je misteriozna sabotaža Sjevernog toka 1 i 2 prošlog rujna, za koju Rusija optužuje SAD, Veliku Britaniju i druge europske zemlje, zapečatila stvar.
Iako su neki europski i američki dužnosnici tada optužili Rusiju za sabotažu ovog rusko-europskog projekta, više europskih i američkih dužnosnika je u prosincu za Washington Post reklo da nije pronašlo dokaze da je Rusija počinitelj. Pitanje je hoće li ikad biti utvrđeno tko je raznio plinovod.
Je li si Njemačka pucala u nogu sa sankcijama ili gašenjem nuklearki?
U svakom slučaju, Njemačka je lani, još više nego ostatak Europe, morala hitno zamijeniti gubitak ruskog plina. Dio je zamijenjen plinom iz Norveške i Alžira te ukapljenim plinom (LNG) iz SAD-a, Katara i Nigerije. LNG je, naravno, znatno skuplji, pogotovo onaj američki, koji mora prijeći Atlantik.
To ne znači da je uvoz plina iz Rusije potpuno prekinut. Rusija je 2022. ostala drugi najveći dobavljač plina za Njemačku (22%), odmah nakon Norveške (33%).
Dio je, međutim, nadoknađen i ugljenom, što su nevoljko podržali i Zeleni kao dio kompromisnog dogovora s SPD-om.
Isposlovali su, doduše, da se rok za zatvaranje termoelektrana na ugljen u zapadnoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji skrati s 2038. na 2030., ali su pristali na to da dvije termoelektrane na ugljen u vlasništvu RWE-a ostanu aktivne do 2024. iako su po planu trebale biti ugašene 2022. Također, dozvolili su RWE-u da izbriše Lützerath s lica zemlje i počne iskapati ugljen ispod tog sela.
Njemačke energetske nevolje izazvale su mješavinu zgražanja i zluradosti u Moskvi i među kritičarima sankcija Rusiji i pomoći Ukrajini. Njihov je zaključak da je Europa, a pogotovo Njemačka, pucala sebi u nogu - ili u pluća, kako je to sročio mađarski premijer Viktor Orban.
Njemačka i Europa uspjele su se energetski osigurati za ovu zimu, i to bolje od svih očekivanja. Što će biti iduće zime, međutim, i dalje se ne zna, a neki analitičari predviđaju da njemačka industrija bez jeftinog ruskog plina više nikad neće biti konkurentna kao što je bila prije rata.
Zaključak o suicidalnoj europskoj politici, doduše, počiva na pretpostavci da je moralno i geopolitički prihvatljiv odgovor na najveći rat na europskom tlu od 1945. bila cinična neutralnost i dopuštanje Rusiji da raskomada ili potpuno osvoji Ukrajinu. I da potom možda počne gomilati vojsku na granicama država članica EU i NATO-a.
Bolan kompromis s ugljenom
>> Desničari je mrze, policija je hapsi, ali ona ne odustaje. Tko je Greta Thunberg?
Njemačka vlada tvrdi da je RWE na sudu izborio pravo da demolira Lützerath te da proširenje rudnika neće dovesti do povećanja ukupnih emisija ugljika zbog limita na te emisije koji vrijedi u cijeloj EU.
Ali aktivisti im nisu oprostili taj bolni kompromis. U Düsseldorfu su pripadnici saveza Lützerath unräumbar zauzeli regionalno sjedište Zelenih. Habeckov izborni ured u Flensburgu također je okupirala lokalna skupina saveza Ende Gelände. Čak se i mladež Zelenih buni protiv vodstva.
"Glasao sam za Zelene i nikad, nikad više to neću učiniti. Moramo zaustaviti ovaj rudnik jer mi uništava život. Već 30 godina uništava sve živote moje obitelji. Uništava naša polja, naše rijeke, uništava nam podzemne vode", rekao je David Dresen iz susjednog sela Kuckum za portal Politico. I Thunberg je na prosvjedu nazvala vladin dogovor s RWE-om "sramotnim" pitajući se "kako je ovo moguće 2023. godine".
Antagonizam između "prodanih" lijevih ili zelenih stranaka, pogotovo onih koje sudjeluju u vlasti, i "utopističkih" aktivista svakako nije od jučer. Ali ni prosvjednici iz Lützeratha ne nude zadovoljavajući odgovor na pitanje što bi zamijenilo okrvavljeni ruski plin i prljavi ugljen. Obnovljivi izvori energije, poput solarne i vjetra, očito nisu dovoljni.
No Njemačka je sama sebi zadala još jedan rok za gašenje elektrana do kraja 2022. - onih nuklearnih, i to mnogo prije rata u Ukrajini.
Schröder donio odluku o gašenju, Merkel je potvrdila nakon Fukushime
Povod za ovu sudbonosnu odluku tadašnje vlade Angele Merkel 2011. bila je nuklearna katastrofa u japanskoj Fukushimi, ali to je zapravo bio rezultat 35-godišnje kampanje protiv nuklearne energije, koja je dobila poseban zamah nakon katastrofe u sovjetskom Černobilu 1986.
>> Njemačka gasi sve nuklearke. Pametan ili suicidalan potez?
Rok za gašenje svih nuklearki do 2021. donio je još prethodnik Merkel Gerhard Schröder, čiji su socijaldemokrati došli na vlast 1998., također u koaliciji sa Zelenima. Merkel je odgodila taj rok do 2036., ali se pod pritiskom javnosti predomislila nakon rastapanja nuklearnog reaktora u Fukushimi.
Dugogodišnja kancelarka tada još nije bila u koaliciji sa Zelenima, ali vidjela je da rejting njene stranke pada, a rejting Zelenih raste, te da je većina Nijemaca, prema anketama, za postepeno gašenje nuklearki. Od tada do danas ugašeno je 11 nuklearki.
Iako je Njemačka u sklopu svog ambicioznog programa energetske tranzicije (Energiewende) do 2021. povećala udio obnovljivih izvora u potrošnji električne energije na oko 41%, na ugljen je i dalje otpadalo oko 28%.
2022. nivo obnovljive energije porastao je na 46%, a vlada ga planira povećati na 80% do 2030. Pitanje je hoće li to biti moguće. Solarna energija i vjetroelektrane, koje čine glavninu ovih izvora, notorno su ovisne o vremenskim prilikama. Jasno je zašto solarni paneli nisu previše pouzdani ni produktivni u zemlji s klimom poput Njemačke.
Jasno je, također, da je Njemačka gašenjem nuklearki, u energetskoj krizi koju je ruska agresija na Ukrajinu izazvala, ostala ovisna o ugljenu. Jedina treća mogućnost bile su redukcije struje i zatvaranje tvornica.
Udio ugljena lani narastao za 10 GW, trebao pasti za 1.6 GW
I zaista, udio energije od ugljena u električnoj mreži narastao je u trećem kvartalu 2022. u odnosu na 2021. s 32% na 36.3%, odnosno za oko 10 GW, prema njemačkom statističkom uredu Destatis. Plan je bio da se smanji za 1.6 GW. Umjesto gašenja termoelektrana na ugljen, neke koje su odavno ugašene ponovno se vraćaju u pogon.
Što se nuklearne energije tiče, njen udio je do 2021. pao na 13%, dok je 90-ih godina iznosio otprilike trećinu. Do kraja prošle godine udio je trebao pasti na nulu, ali Scholzova vlada se u posljednji tren predomislila i ostavila posljednje tri nuklearke - Isar 2, Neckarwestheim 2 i Emsland - u funkciji do travnja ove godine ili dulje.
No kritičari nuklearne energije ističu da je, primjerice, polovina nuklearnih reaktora u susjednoj Francuskoj, 26 od 56 reaktora, trenutno ugašena zbog sigurnosnih inspekcija i kvarova. Nuklearne elektrane, uostalom, nisu pogodne kao rezerva onim obnovljivima jer su dizajnirane za konstantni rad, za razliku od termoelektrana na plin koje su mnogo fleksibilnije.
A dok je cijena nuklearne energije porasla za 26% u deset godina, cijena solarne pala je za 89%, a cijena energije dobivene od vjetra za 70%, prema podacima s Our World in Data.
"Nuklearna energija jest i ostaje opasna tehnologija, a nuklearni otpad će opterećivati čitave generacije", rekao je Robert Habeck, ministar gospodarstva i energetike iz redova Zelenih koji su se protivili produljenju rada, za kojeg je ovo "bolan kompromis koji je bio nužan kako bi se osigurala energetska sigurnost u Njemačkoj".
Teško je reći vide li zeleni aktivisti sada nuklearnu energiju ili ugljen kao manje zlo, ali javno mnijenje u Njemačkoj se uslijed rata drastično promijenilo. Preko 80% Nijemaca, prema lanjskoj anketi, sad podržava produljenje rada preostalih nuklearki.
Čak je i Greta Thunberg u listopadu izjavila da "bi bilo pogrešno zatvoriti ih (aktivne nuklearke) kako bismo se usredotočili na ugljen". Iz zelene perspektive, takva strategija zaista nema smisla. Dok nuklearke emitiraju 117 grama CO2 po kilovat-satu energije, lignit proizvodi više od 1000 grama CO2 po kilovat-satu, piše Deutsche Welle.
Nije ni čudo što Nijemci nisu uspjeli ostvariti svoj službeni cilj za 2022., koji su postavili u sklopu Pariškog klimatskog sporazuma. Emisije stakleničkih plinova iznosile su oko 761 milijun tona prošle godine, a cilj je bio 756 milijuna tona i 40% manje nego 1990., prema klimatskom institutu Agora Energiewende.
Ako se pita njemačke vlasti, micanje ugljena iz elektroenergetskog sustava samo je kratkotrajno odgođeno zbog više sile, baš kao i s nuklearnom energijom. Može li se europska ekonomska velesila skinuti s oba izvora u isto vrijeme i zadržati istu razinu energetske sigurnosti ili je to opasna iluzija? Reality check vjerojatno slijedi već ove godine.