ROLAND Bartetzko je bio u Bundeswehru, a onda se borio na strani Hrvata u BiH i kasnije za OVK. Na Kosovu je robijao zbog bombaškog napada na jednu srpsku delegaciju. Za Deutsche Welle govori o svojoj knjizi ''Miris rata''.
"Da bih se mogao zvati vojnikom, tako sam tada mislio, morao sam se boriti. Inače sam se isto tako mogao pridružiti paintball klubu", piše Bartetzko u svojoj knjizi.
Odlučio se za Hrvate i Kosovo jer su Srbi bili loši momci
U svojoj knjizi Bartetzko opisuje život borca na balkanskim ratištima i kako se ondje uopće našao.
"Odlučio sam se boriti kod Hrvata, ali sam si jednako tako mogao zamisliti da se prijavim u bosansku vojsku. Bilo mi je svejedno koja će od dvije vojske na kraju biti. Ali nisam htio ići Srbima. Zar oni nisu bili loši momci?" kaže.
Njemačka vlada imala popis desničara koji su se borili na hrvatskoj strani
Bartetzko još uvijek živi na Kosovu. Rođen je 1970. u Würselenu na krajnjem zapadu Njemačke i već se kao tinejdžer prijavio u Bundeswehr. Njegovo objašnjenje za napuštanje njemačke vojske – što će u vojsci koja se ne bori te sliči na paintball klub – zvuči neuvjerljivo.
To potvrđuju i podaci.
Odgovori njemačke savezne vlade na upit zastupnika Ljevice iz 2001. godine otkrivaju da je R. B. otpušten iz Bundeswehra na temelju članka 55 (5) Zakona o vojnicima. Na temelju tog članka iz vojske se protjeruje samo one koji ''povrijede svoje službene obveze" ili one čiji bi ostanak u službi ''ozbiljno ugrozio vojni red ili ugled Bundeswehra".
Isti dokument je otkrio da njemačka vlada ima saznanja o stotinjak njemačkih dobrovoljaca koji su se borili na hrvatskoj strani. Riječ je uglavnom o desničarskim ekstremistima.
Kaže da nisu desničari, već ljudi željni avanture
Nacisti? Nikako, kaže Bartetzko, oni mu se gade.
''Kod mene se jednostavno radilo o potrazi za avanturom. Drugi su možda imali probleme – s policijom, ženom, obitelji. Bilo je i turista koji su mislili da je cool provesti jedan tjedan na bojišnici", priča.
Uvijek je problem, priča on za DW, naknadno objašnjavati razloge.
''Tu čovjek može postati neiskren, priča da se samo borio za slobodu Hrvatske ili Kosova. To je, naravno, budalaština", kaže Bartetzko o tome kako je završio u Hrvatskom vijeću obrane (HVO) i kasnije Oslobodilačkoj vojsci Kosova (OVK).
U svojoj knjizi, ali često i na internetu, ovaj ratni veteran piše o ratnoj svakodnevici.
Piše, primjerice, o napetosti koja vlada kada iza ugla brunda nešto što zvuči kao srpski tenk. Jednom je na Kosovu tako jako brundalo da je mislio da to ne može biti T-55, nego opasniji M-84. Iza zavoja je, međutim, izišao ''oklopni'' traktor, na koji su samo bile privarene čelične ploče. Kao u ''Pobješnjelom Maxu", piše Bartetzko.
Nerviraju ga kaste veterana koje žele prikazati rat kao neku svetinju
Idu mu na živce kaste veterana u Hrvatskoj i na Kosovu koje bi kanonizirale rat i predstavljale ga kao svetinju u kojoj je svaki vojnik sve vrijeme mislio na uzvišeni cilj. Bartetzko piše o tome kako su mnogi njegovi suborci zbog rata imali ozbiljne psihičke traume ili su mnoge dane na frontu bili potpuno pijani.
''Kao vojnici nismo baš svakog dana mislili na oslobađanje zemlje. To nije vojnička svakodnevica", kaže on.
Dok tu i tamo spominje grozomorne srpske zločine, paljenje albanskih sela i teror nad civilima, od hrvatskih ili albanskih zločina u knjizi nema ni traga.
''Nisam vidio zločine, što ne znači da ih nije bilo", kaže on za DW. ''Strancima na ratištu se ne pričaju takve stvari."
Osuđen na 23 godine zatvora
Knjiga se završava u lipnju 1999., s krajem bombardiranja NATO-a.
Nepune dvije godine kasnije Bartetzkov život poprimit će novi zaokret.
Bila je srijeda, 18. travnja 2001. Oko 14:55 je u prizemlju napuštene kuće u centru Prištine detonirana bomba – baš kada je prolazio automobil sa službenicima odjela za putovnice Jugoslavenskog odbora za suradnju s Unmikom. Pukovnik MUP-a Aleksandar Petrović je ubijen, četvero ljudi u automobilu je ozlijeđeno. Nedugo potom je Roland Bartetzko uhićen.
Prvo je zbog ubojstva, pokušaja ubojstva i terorizma osuđen na 23 godine zatvora pred Međunarodnim okružnim sudom u Prištini, uz sudjelovanje i njemačkih sudaca, prema jugoslavenskom zakonu. Kazna je smanjena na 20 godina, a od 2015. je Bartetzko na uvjetnoj slobodi. Ni na suđenju, ni u intervjuima nije priznao zločin. Tvrdi da je sve zavjera Unmnika protiv njega, zaslužnog gerilca OVK.
Vrijeme u nekoliko kosovskih zatvora je Bartetzko, pak, iskoristio kako bi diplomirao pravo. Njegova supruga je kosovska Albanka. Zato je danas još u Prištini, savršeno govori albanski, gostuje na televizijama i radi kao pravnik u jednoj produkcijskoj kući koja snima televizijske serije. Ondje mu je za sada dobro, kaže, a ni kosovsko pivo nije loše.