Kad se analizira jučerašnji posjet ukrajinskog predsjednika Washingtonu ili što je već od toga ispalo, potrebno je sagledati suštinu, a ne baviti se samom pojavom. Prije svega, posjet Washingtonu može se tumačiti kao debakl, no u stvari, osim što je javnost vidjela svojevrstan politički igrokaz, ovo ne bi trebalo biti iznenađenje.
Kijev je protiv mirovnih pregovora na način da se preskače Ukrajinu te da se dogovor vodi isključivo na relaciji Washington-Moskva. Kijev je spreman za mirovne pregovore isključivo u zamjenu za sigurnosna jamstva SAD-a, što Washington ne namjerava dati. Također, predsjednik Zelenski ima podršku od europskih zemalja iako će to biti puno teže održavati ako SAD povuče ručnu.
Administracija predsjednika Trumpa polazi od mišljenja/tumačenja da su šanse da Ukrajina porazi rusku vojsku minimalne te da šansa da Ukrajina bude poražena raste. Također, uz to se smatra da nastavkom vojnih akcija raste šansa klizanja u Treći svjetski rat.
Nitko nije spreman podržavati Ukrajinu ako je svjetski rat na stolu. Koliko je taj scenarij realan, to u ovom trenutku nije poznato, ali činjenica jest da je to glavni argument za "postrojavanje" Kijeva i poziv na suradnju s Moskvom.
S takve točke gledišta, brzi završetak rata, čak i u nepovoljnim uvjetima za Kijev, tumači se kao spas za Ukrajinu. Ujedno i zatvaranje portala kroz koji bi svijet mogao ući u svjetski ili nuklearni rat. Sam američki predsjednik je najistaknutiji predstavnik takvog stajališta, ali nikako nije jedini. Na kraju krajeva, i sam predsjednik Zelenski je izjavio da bi rat u Ukrajini mogao dovesti do svjetskog rata.
Predsjednik Trump s druge strane donekle manipulira tim stavom, jer je i njegova administracija sudjelovala u naoružavanju Ukrajine. Tako je za vrijeme njegova prvog mandata Ukrajina kupila od SAD-a protutenkovske projektile Javelin, koje nije mogla kupiti za vrijeme predsjednika Obame, što je i sam Trump spomenuo.
Osim toga, jučerašnje događaje treba protumačiti i na još jednoj razini. Zelenski dolazi u Ameriku kada atmosfera unutar zemlje u najmanju ruku nije blagonaklona njegovim stavovima. Prema dostupnim anketama, više od polovice građana Ukrajine želi brzi završetak rata pomireni s time da će to nositi teritorijalne ustupke.
Nadalje, otkad je krenuo rat, preko milijun građana je pozvano na služenje vojnog roka. U listopadu 2024. godine Kijev je najavio regrutiranje dodatnih 160 000 ljudi. No ukrajinska vojska se suočava sa sve većim brojem dezerterstva jer loše obučeni i iscrpljeni vojnici odlaze na prvu liniju.
Osim toga, vojska je dodatno ometena poteškoćama, uhićenjima visokih časnika. Situacija je ipak daleko od alarmantne, no postavlja se pitanje kako bi Ukrajina sve i da dobije traženo oružje bila u mogućnosti osposobiti dovoljno kadra za eventualne vojne akcije.
Drugo, nije javna tajna da i SAD i Rusija sve češće i sve glasnije zazivaju nove predsjedničke izbore u Ukrajini, u nadi da novi predsjednik neće biti Zelenski. U tom smislu, Zelenski je jednostavno trn u oku i Rusiji i SAD-u. Vjerojatno je i zbog toga ukrajinski predsjednik došao u SAD pokazati kako štiti interes Ukrajine i pokušati "ujediniti naciju" kako bi Ukrajina preživjela.
Dakle, iako je cijeli sastanak nadrealan, upravo Zelenski, a samim time i Kijev su na puno većem gubitku od SAD-a ako ne dođe do dogovora. Iako Kijev zasad gubi diplomatsku bitku, jer je predsjednik Trump odlučio uspostaviti dogovor s Kremljem, to je još daleko od gotovog. Nitko ne može znati u kojem će smjeru ići pregovori. Jedino što je jasno jest početna pozicija Moskve i inzistiranje američke administracije da nađe način da naplati svaki metak Kijevu, kroz sporazume o mineralima i sl.
Nadalje, predsjednik Trump razumije da mirovnih pregovora neće biti ako Kijev ne pristane na njih. Američki predsjednik sada izgleda ustrajno u ideji da postane mirotvorac i u tom naumu ne želi da ga zaustavi "nekakav" predsjednik Ukrajine.
Zbog toga su sada u prvom planu "ucjene" Washingtona. S druge strane, Zelenski je dosljedan u svojim stavovima iako je teško reći ima li dovoljnu podršku u narodu. Možda je takav principijelan pristup pogrešan, pogotovo u međunarodnoj politici gdje vladaju cinizam i pragmatičnost.
Trump pak izgleda kao da je ostao u izbornoj kampanji. Bori se s nepostojećim protivnicima - Obamom i Bidenom, baca populističke fraze koje nemaju svrhu osim da pune naslovnice tabloida. Ključno je da je mir daleko, a daleko su sada i pregovori. Sigurno je da su, dokle god predsjednik Trump računa na svoju ulogu mirotvorca, sastanci s ukrajinskim kolegom neizbježni.
Sve ostalo je još jako u zraku, upitno je koliko je realno očekivati pregovore. Odnosno, sigurno nisu izvjesni dokle god je ukrajinska vojska na teritoriju Kurske oblasti. Ipak, Kijev je taj čija diplomacija mora imati puno perfidnije i "nježnije" korake jer su u nezavidnoj ili nezavidnijoj poziciji.
Prošlo je vrijeme, barem što se javnosti u SAD-u tiče, u kojem se ukrajinskog predsjednika prikazuje kao heroja, već se sada sve više ističu propusti i mane, kojih je, s obzirom na situaciju i rat u zemlji, bilo.
Kijev je taj kojem je nužno u ovoj situaciji pronaći adekvatan diplomatski način kako da u ovom očito teškom odnosu s Washingtonom osigura nekakvu podršku SAD-a iako s takvom neće biti do kraja zadovoljni.