U OVIH dana premijerno prikazanom dokumentarcu "Franjo", papa izgovara riječi koje su snažno odjeknule i u katoličkoj i u sekularnoj javnosti: "Homoseksualni ljudi imaju pravo biti u obitelji. Oni su Božja djeca i imaju pravo na obitelj. Nikoga zbog toga ne treba izbaciti ili učiniti jadnim. Ono što trebamo stvoriti jest zakon o građanskoj zajednici. Na taj su način pravno pokriveni."
>> Papa prvi put podržao legalizaciju gej životnog partnerstva: Imaju pravo na obitelj
Razni statusi i komentari na društvenim mrežama nudili su objašnjenja papinih znakovitih riječi – neki su čak mislili da je papa odobrio homoseksualne brakove, kao i pravo gej parova na posvajanje djece.
Da je takvo što stvarno izgovorio, bio bi to radikalni zaokret u katoličkoj teologiji, papa Franjo bi stvarno stao nasuprot svim konzervativnim katoličkim krugovima, poput antigej aktivistice Željke Markić.
Papa može promijeniti sve, samo jedno nikad ne
Ali svi oni koji takvo što očekuju, zapravo ne razumiju značenje pape u Katoličkoj crkvi. On može pokrenuti razne reforme – boriti se protiv pedofilije, tražiti financijsku transparentnost ili (primjerice, Ivan XXIII) ući u življi i prijateljski dijalog s drugim religijama. Može i načelno odobriti teoriju evolucije, kao što su to činili pape još od Pija XII. Pape su osobe s iznimnim ovlastima unutar Crkve, pravi carevi jedne vjerske organizacije, postavljaju biskupe po svojim željama.
Svejedno, i njihova moć ima granica – a to su prije svega crkvene dogme, čije su definicije utemeljene još u prvih nekoliko stoljeća kršćanstva.
Naravno da je papa na liniji katoličke dogme o braku
I papi Franji je to sasvim jasno: "Uvijek sam branio doktrinu. Proturječno je govoriti o homoseksualnom braku", izjavio je u prošlogodišnjem intervjuu meksičkoj televiziji. Prema katoličkoj dogmi, brak je samo zajednica muškarca i žene.
U knjizi Budućnost vjere papa objašnjava da je brak povijesna riječ. "Uvijek, diljem čovječanstva i ne samo u crkvi, to je bila zajednica muškarca i žene. Ne možete to tek tako promijeniti. To je priroda stvari. Stoga, zovimo ih (gej brakove) građanske zajednice."
Građanske zajednice jesu isto ono što imamo i mi u Hrvatskoj od 2014. godine, pod nazivom "životno partnerstvo". Podsjetimo se, do tog zakona došlo je nakon što je inicijativa U ime obitelji progurala referendum kojim se brak ustavno definira onako kako i Crkva i papa Franjo uče – kao zajednica muža i žene.
Pronađite razliku između riječi Željke Markić i pape Franje
"Ne radim razliku među ljudima na temelju njihove spolne orijentacije. Jednako poštujem svaku osobu i jako mi je drago da su homoseksualnim osobama, baš kao i heteroseksualnim, u hrvatskom društvu zajamčena sva ljudska prava", rekla je u to vrijeme Željka Markić.
I teško da biste ovdje našli neku fundamentalnu razliku u odnosu na ono što je sada izjavio papa Franjo. Iste te godine kad je Hrvatska usvojila Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, papa je s odobravanjem govorio o, kako ih je nazvao, kohabitacijskim paktovima, koji su tu da bi regulirali ekonomska pitanja i zdravstvenu skrb za takve parove.
Brak će za Crkvu ostati zajednica muškarca i žene sve dok Crkva postoji
Treba napomenuti i to da se 2010. godine, dok je bio samo kardinal Bergoglio, sadašnji papa izravno konfrontirao s argentinskim vlastima koje su tada, uz 70% odobravanja naroda, legalizirale istospolne brakove.
Osam godina ranije, Bergoglio se nije protivio uvođenju istospolnih zajednica – kao i cijela Crkva on se načelno samo (ili, "samo") protivi ideji homoseksualnog braka. Brak je, veli dogma jasno i bez mogućnosti drugačijeg tumačenja, zajednica muškarca i žene – i to će tako ostati dok je Crkve.
Znakovito je da papa ništa ne govori o posvajanju
To očito nije bio shvatio svećenik Greg Reynolds iz Melbournea, pa se otvoreno zalagao za homoseksualne brakove i zaređenje žena. Negdje u prvim mjesecima svoga mandata Franjo ga je izopćio, pa time jasno pokazao dokle se može ići s promjenom crkvene dogme.
Nije se sadašnji papa založio za pravo gej parova na posvajanje djece, nego govori o prihvaćanju homoseksualne djece unutar obitelji. "Osobe s homoseksualnom orijentacijom imaju pravo biti u obitelji i roditelji imaju pravo priznati sina ili kćer kao homoseksualca; ne možete nikoga izbaciti iz obitelji, niti mu učiniti život nemogućim", rekao je papa u intervjuu prije nekoliko godina. Ipak je znakovito da Franjo o posvajanju ne govori ništa, tako da nema ni otvorenog protivljenja. Čak film spominje i papin prijateljski stav prema gej paru s troje djece.
Stoga nije sve svedeno samo na PR, kako to vole neki prikazati (a čemu i Franjo nerijetko pribjegne).
Crkva iz neprijateljskog odbacivanja homoseksualnosti ide u tzv. prijateljsko odbacivanje
Prvo treba shvatiti da Crkva iz onoga što se zove neprijateljsko odbacivanje homoseksualnosti ide u takozvano prijateljsko odbacivanje. Iako se suštinski radi o odbacivanju, ipak će to donijeti makar prestanak pokazivanja otvorenog neprijateljstva prema homoseksualcima.
Treba zamijetiti i da papa Franjo ohrabruje homoseksualce na odlazak u Crkvu, čime se mijenja i pastoralni odnos prema ovoj do jučer omraženoj skupini.
Franjo protiv Ratzingera
Napokon, papine izjave i postupci u kontrastu su s dokumentom Kongregacije za nauk vjere iz 2003. godine (tada na čelu s Ratzingerom), u kojem su se poticali katolici na protivljenje "pravnom priznavanju zajednica među homoseksualnim osobama", osobito ako bi to priznanje težilo izjednačavanju s brakom i dopustilo gej parovima posvajanje djece.
Te promjene uglavnom su praktične, ali i političke naravi, no nipošto ne diraju u katoličku dogmu o braku. Za promjenu dogme morat ćete sačekati na mjestu pape neku ženu, crne rase i ateističkih stavova.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala