U najudaljenijim dijelovima našeg Sunčevog sustava, tamo negdje iza Neptuna, nalazi se gomila ledenih i pustih nebeskih tijela. Do sada se smatralo da u tom dalekom prostranstvu jedino patuljasti planet Pluton ima atmosferu, no to se upravo promijenilo.
Astronomi su uspjeli identificirati još jedan objekt u tom mračnom kutku svemira koji oko sebe ima plinoviti omotač. Iako je riječ o izrazito tankoj atmosferi, ovo otkriće sugerira da su neka od tih usamljenih tijela znatno dinamičnija nego što smo mislili. Znanstvenici sada pokušavaju dokučiti što je uopće uzrokovalo njezino nastajanje na tako malom tijelu.
Ova tijela nazivaju se transneptunskim objektima, a novootkriveni rekorder nosi službenu oznaku (612533) 2002 XV93. On kruži oko Sunca na otprilike istoj udaljenosti kao i Pluton, no od njega je znatno manji. Promjer mu je tek oko 500 kilometara, dok Pluton ima 2370 kilometara, a Eris, drugi najveći objekt u tom pojasu, oko 2326 kilometara.
Atmosfera ovog objekta je od 5 do 10 milijuna puta rjeđa od robusne Zemljine atmosfere te oko 50 do 100 puta tanja od već ionako rijetke Plutonove atmosfere. Znanstvenici nagađaju da u njezinu sastavu vjerojatno dominiraju metan, dušik ili ugljikov monoksid.
"Ovo sugerira da neka mala ledena tijela u vanjskom Sunčevom sustavu možda nisu potpuno neaktivna ili nepromjenjiva, kao što se ranije pretpostavljalo", objasnio je astronom Ko Arimatsu, voditelj zvjezdarnice Ishigakijima i vodeći autor studije objavljene u ponedjeljak u časopisu Nature Astronomy, prenosi Reuters.
Općenito se smatralo da na tako malom objektu atmosfera ne može postojati. "Ovo otkriće ukazuje na to da čak i u dalekim, hladnim svjetovima postoje procesi koje nismo mogli ni zamisliti", dodao je suautor studije Junichi Watanabe s Nacionalnog astronomskog opservatorija Japana.
Znanstvenici imaju dvije teorije o tome kako je ova atmosfera nastala. Prva je da se radi o trajnom omotaču koji održava takozvani kriovulkanizam. U tom slučaju, plinovi polako cure iz unutrašnjosti objekta kroz pukotine na površini. "To ne bi bio vulkan kakav imamo na Zemlji s rastaljenim stijenama, već verzija za hladne ledene svjetove koja uključuje hlapljive plinove i led", pojasnio je Arimatsu.
Druga je mogućnost da je atmosfera tek privremena pojava. Možda je nastala oslobađanjem plinova nakon što je neko drugo, manje tijelo nedavno udarilo u XV93. Ako je nastala udarom, atmosfera će vjerojatno nestati tijekom idućih nekoliko godina ili desetljeća. Ako pak potraje ili se bude mijenjala ovisno o godišnjim dobima, to će potvrditi teoriju o stalnom dotoku plina iz unutrašnjosti.
Astronomi su do ovih podataka došli koristeći zemaljske teleskope u Japanu (u Kyotu, Naganu i Fukushimi) tijekom procesa koji se naziva zvjezdana okultacija. To se događa kada nebesko tijelo prođe ispred udaljene zvijezde, privremeno blokirajući njezinu svjetlost. Analizirajući promjene u tom svjetlu, znanstvenici mogu precizno odrediti fizičke karakteristike objekta koji je zaklonio zvijezdu.
Ovaj objekt se nalazi u ogromnom prostranstvu iza Neptuna koje zovemo Kuiperov pojas. Vjerojatno potječe iz samih početaka Sunčevog sustava, otprije nešto više od 4,5 milijardi godina. XV93 putuje eliptičnom stazom oko Sunca, a za jednu mu je orbitu potrebno čak 247 godina. Znanstvenici vjeruju da se sastoji od vodenog leda, stijena i materijala bogatih organskim spojevima.
U vrijeme promatranja, ovaj se objekt nalazio na oko 5,5 milijardi kilometara od Sunca. To je otprilike 37 puta veća udaljenost od one između Zemlje i Sunca (mjera poznata kao astronomska jedinica ili AU). Prosječna udaljenost mu je 39,6 AU, s tim da se Suncu najviše približi na 34,6 AU, dok se na najudaljenijoj točki nalazi na 44,6 AU.
Istraživači su svjesni da trenutačno ime (612533) 2002 XV93 nije baš pamtljivo. Unutar tima ga skraćeno zovu XV93, što je praktično, ali priznaju da nije nimalo uzbudljivo.
"Budući da radim na Okinawi, bio bih jako sretan kada bi jednog dana dobio ime povezano s okinavskom mitologijom, primjerice Amamikyu, po božanstvu stvoritelju", rekao je Arimatsu. Ipak, konačnu riječ o imenovanju imat će Međunarodna astronomska unija (IAU) koja provodi strogo propisane procedure.