Tragovi ugriza pronađeni na kosturu rimskog gladijatora predstavljaju prvi arheološki dokaz borbe čovjeka i lava, tvrde stručnjaci, piše BBC. Ostaci su otkriveni tijekom iskopavanja 2004. godine na lokalitetu Driffield Terrace u Yorku, koji se danas smatra jedinim dobro očuvanim rimskim grobljem gladijatora na svijetu.
Forenzička analiza kostura mladog muškarca otkrila je rupe i tragove ugriza na zdjelici, za koje se smatra da ih je najvjerojatnije prouzročio lav. Profesor Tim Thompson, forenzičar koji je vodio istraživanje, izjavio je kako je riječ o prvom fizičkom dokazu da su se gladijatori borili protiv velikih zvijeri.
"Godinama se naše razumijevanje rimskih gladijatorskih borbi i spektakala sa životinjama temeljilo uglavnom na povijesnim tekstovima i umjetničkim prikazima", rekao je. "Ovo otkriće donosi prvi izravni, fizički dokaz da su se takvi događaji zaista odvijali u tom razdoblju, što mijenja našu sliku o rimskoj zabavnoj kulturi u ovoj regiji", dodao je.
Stručnjaci su koristili nove forenzičke metode za analizu rana, uključujući 3D skenove koji su pokazali da je životinja muškarca zgrabila za zdjelicu. Profesor Tim Thompson sa Sveučilišta Maynooth u Irskoj rekao je da je utvrđeno da su ugrizi nastali otprilike u vrijeme smrti. "Znači, ne radi se o tome da je životinja došla do tijela nakon smrti, ugrizi su povezani s trenutkom pogibije", obrazložio je.
Osim što su skenirali ranu, znanstvenici su njezinu veličinu i oblik usporedili s uzorcima ugriza velikih mačaka iz Londonskog zoološkog vrta. "Ugrizi kod ove osobe podudaraju se s ugrizima lava", rekao je prof. Thompson za BBC. Položaj ugriza dao je istraživačima dodatne informacije o okolnostima smrti gladijatora.
"Zdjelica nije mjesto koje lavovi inače napadaju, pa pretpostavljamo da je ovaj gladijator bio onesposobljen u nekoj vrsti spektakla, a lav ga je ugrizao i odvukao za kuk", kaže Thompson. Kostur, za koji je utvrđeno da pripada muškarcu u dobi između 26 i 35 godina, bio je pokopan u grobu s još dvije osobe, a preko njihovih tijela položene su kosti konja.
Prethodne analize kostiju upućivale su na to da je muškarac bio bestiarij, gladijator koji se borio protiv divljih zvijeri. Malin Holst, viša predavačica osteoarheologije na Sveučilištu u Yorku, rekla je kako u 30 godina rada nikada nije vidjela tragove ugriza poput ovih. Uz to, ostaci muškarca otkrivaju da je imao prilično kratak i brutalan život.
Imao je snažne, velike mišiće, a vidljivi su i tragovi ozljeda na ramenu i kralježnici, što se povezuje s teškim fizičkim radom i borbom. Holst, koja je i direktorica tvrtke York Osteoarchaeology, napomenula je da je ovo iznimno uzbudljivo otkriće jer sada možemo početi slagati cjelovitiju sliku o tome kakvi su ti gladijatori zaista bili u životu.
Otkriće, objavljeno u časopisu Journal of Science and Medical Research PLoS One, također je potvrdilo prisutnost velikih mačaka i potencijalno drugih egzotičnih životinja u arenama u gradovima poput Yorka i činjenicu da su se i one morale braniti od prijetnje smrću, rekla je Malin Holst.
Stručnjaci navode kako ovo otkriće dodatno podupire pretpostavku da je u rimskom Yorku postojao amfiteatar, iako još nije pronađen, u kojem su se organizirale gladijatorske borbe kao oblik zabave. Budući da su u Yorku boravili ugledni rimski vođe, smatraju stručnjaci, bilo je očekivano da će tražiti raskošan stil života, stoga ne čudi što se pojavljuju dokazi o gladijatorskim spektaklima, koji su često služili kao demonstracija bogatstva i moći.
"Možda nikad nećemo saznati što je dovelo ovog čovjeka u arenu u kojoj vjerujemo da je možda bio prisiljen boriti se radi zabave drugih, ali izvanredno je što su prvi osteoarheološki dokazi ovakvog oblika gladijatorske borbe pronađeni tako daleko od rimskog Koloseja, koji je u klasičnom svijetu bio svojevrsni Wembley borilačkih spektakala", izjavio je David Jennings, izvršni direktor organizacije York Archaeology.