"Njih nekoliko stotina ostalo je ovdje zauvijek", istaknuo je Mesić.
Mesić je podsjetio i na to da je tijekom proteklih desetljeća groblje hrvatskih izbjeglica u El Shattu dva puta doživjelo "zlosretnu sudbinu zaborava i nestanka" - prvo tijekom izraelsko-arapskog sukoba nakon čega je groblje obnovila bivša Jugoslavija, te tijekom rata na području bivše Jugoslavije kada je groblje ponovno bilo napušteno.
Odlukom hrvatske Vlade iz veljače 2003. groblje u El Shattu je danas obnovljeno, a "i junake El Shatta", kazao je Mesić, "Domovina neće zaboraviti".
Uz zvuke hrvatske i egipatske himne vijenac na spomenik položio je u ime Arapske Republike Egipat guverner Sueza Seif El Din Galal, a molitve su izrekli fra. Tomislav Duka i protojerej Marinko Juretić.
Polaganjem vijenca Mesić je završio svoj dvodnevni posjet Egiptu, tijekom kojeg se sastao i s egipatskim premijerom Ahmedom Muhamadom Nazifom.
Oko 30.000 hrvatskih izbjeglica, uglavnom iz Dalmacije, provelo je tijekom Drugoga svjetskog rata 18 mjeseci u izbjegličkom logoru El Shatt, u egipatskoj pustinji Sinaju, a više od 800 izbjeglica, koji su tijekom zbjega preminuli, pokopano je na hrvatskome groblju.
Nakon kapitulacije Italije, iz Dalmacije je preko Visa u Italiju prebačeno više od 33.000 izbjeglica, a savezničke snage su zatim najveći dio njih evakuirali u Egipat, kako bi ih "spasili od gladi".
Logor u El Shattu je uspostavila i prvih četiri mjeseca vodila britanska Administracija za pomoć i izbjeglice na Bliskom istoku (MERRA), uz pomoć dobrovoljaca. 1. svibnja 1944. godine logor je službeno preuzela UN-ova organizacija za pomoć izbjeglicama (UNRRA).
Logor El Shatt nalazio se u pustinji Sinaj, na području od 260 četvornih kilometara i bio je podijeljen na pet odvojenih logora.
Izbjeglice su bile smještene u šatorima britanske vojske. U svakom šatoru živjelo je po 9 osoba, a u izgrađenim zgradama nalazili su se administrativni uredi, skladišta, kupaonice i medicinski odjeli.
Svaki logor je imao svoju školu, administrativno sjedište za osoblje UNRRA-e i predstavnike izbjeglica, svoje radionice, praonice i slično.
Administrativni poslovi bili su podijeljeni između predstavnika UNRRA-e i samih izbjeglica. Osoblje UNRRA-e dijelilo je namirnice i nadziralo aktivnosti u logoru. Veći dio administrativnih poslova vodili su predstavnici izbjeglica, budući da je vođenje tako velike zajednice značilo i rješavanje stotina svakodnevnih problema.
U zbjegu El Shatta Centralni odbor zbjega djelovao je u funkciji narodne vlasti, a pod njegovim nadzorom odvijale su se sve društvene aktivnosti. U zbjegu su izdavane i novine "Naš list", list Centralnog odbora zbjega, a nakon toga su i novine "Žene u zbjegu", "Omladinska revija" i "Omladinska riječ".
Hrvatski izbjeglice su u El Shattu dočekali i kraj Drugog svjetskog rata, a 1946. godine iz El Shatta su se počeli vraćati svojim domovima.
(Hina) xnb ydv