NAKON svoje prve analize na platformi Medium, u kojoj se bavio podacima o znanstvenim citatima s pet hrvatskih sveučilišta s Google Scholara i njihovom usporedbom, Aco Momčilović dobio je dosta komentara, pritužbi i prijedloga. Većina njih bila je korisna i svrsishodna, uz napomenu da Google Scholar i njegovi kriteriji o citatima nisu savršeni. Zato Momčilović donosi osam činjenica koje treba uzeti u obzir.
1. Google Scholar ima različite kriterije za citate od, primjerice, Web of Sciencea;
2. Postoje značajne razlike u različitim znanstvenim poljima (humanističkim nasuprot prirodnima), njihovom načinu rada i općoj razini citata;
3. Čak i unutar prirodnih znanosti postoje velike razlike između područja, primjerice fizike čestica i nekih drugih područja;
4. Neki problemi zahtijevaju suradnju mnogih znanstvenika, što rezultira većim brojem njihovih citata;
5. Postoje stvari kao što je "efekt CERN-a", odnosno istraživački centri koji pojačavaju brojke oko citata;
6. Sve veći broj novijih znanstvenih radova zahtijeva projekte i infrastrukturu velike financijske vrijednosti i ograničit će istraživanja na one koji iza sebe imaju korporaciju ili državno financiranje;
7. Postoji vremenski odmak u broju citata koji ovisi o mnogim stvarima, a ne samo o kvaliteti istraživanja (koje može postati popularno ili potvrđeno godinama kasnije);
8. Određeni broj hrvatskih istraživača nema svoj račun na Google Scholaru ili nisu vezani ni za jedno od pet sveučilišta o kojima je ovdje riječ.
Momčilovićev je primarni interes bio ostvariti bolji uvid u sredinu i dno piramide i napraviti neku vrstu usporedbe između sveučilišta i njihovih znanstvenika/istraživača, pa i u drugom nastavku svoje analize donosi neke zanimljive činjenice.
Svi istraživači koji su imali barem 20 citata uključeni su u analizu. Ukupno ih je bilo oko 4000. Momčilović je složio skupine po 500 prema njihovoj poziciji i usporedio njihov učinak. U prvoj skupini bili su samo vrhunski istraživači. Njihovu usporedbu možete vidjeti u prvom grafikonu, prema ukupnom broju citata. Drugi grafikon prikazuje njihove postotke.
Učinak Top 10 superzvijezda već je obrađen u prvom nastavku analize, a relativnost njihovih stvarnih mjerila preispitana je u prvom dijelu ovog članka. Ali i bez njih, prvih 500 stvara 40 posto ukupnog broja citata (odnosno 65 posto zajedno s Top 10 znanstvenicima). Zajedno oni imaju više od milijun citata. Skupina drugih 500 (oni pozicionirani od 501. do 1000. mjesta) također radi dobar posao i zajedno ima blizu 400.000 citata (više od 10 posto). Zanimljivo je vidjeti da posljednje četiri skupine s 2000 istraživača zajedno imaju oko 10 posto svih citata. I ne treba zaboraviti da postoji još 1000 istraživača koji imaju manje od 20 citata (ali barem jedan) i nepoznati broj onih koji nemaju nijedan citat.
Dakle, koliko citata mora ima istraživač da bi se našao u određenoj skupini vrhunskih znanstvenika? Brojevi su približni kako bi bilo jasnije. Pragovi su vidljivi u trećem grafikonu.
Da bi se znanstvenik našao među najboljih 1000 u Hrvatskoj, potrebno je najmanje 500 citata. Za najboljih 500 potrebno je 1000 citata. Istraživač sa 75 citata bit će među najboljih 3000 u Hrvatskoj.
Top 10 superzvijezda nije uvršteno u prvi grafikon zbog njihovih specifičnosti, ali pogledajmo samo zbog usporedbe kako bi njihov prag od 34.000 citata izgledao u grafikonu. Svi ostali, čak i prva skupina od 500 znanstvenika, izgledaju nerealno maleno. Kao što je Momčilović spomenuo, to je vjerojatno posljedica mnogih metodoloških problema.
Treći dio Momčilovićeve analize odnosi se na postotak žena koje rade kao istraživačice. Analiza je provedena među vodećih 1000 istraživača s više od 500 citata.
Postotak istraživačica niži je u vodećim kategorijama, ali postaje sve bolji kad se u obzir uzmu veći brojevi. U Top 10 superzvijezda samo je jedna žena (Linda Vicković), ali u Top 100 ima 32 posto žena. Njihov udio raste u sljedećim stotinama, pa među 1000 najcitiranijih znanstvenika ima ukupno 42 posto žena. Ovaj grafikon pokazuje porast njihova udjela u prvih 10 skupina po 100.
Žene čine samo 27 posto u prvih stotinu, ali u skupinama od 701. do 800. mjesta, te od 801. do 900. mjesta ima ih više od polovice. Bilo bi zanimljivo usporediti ove brojke s postocima žena u biznisu i na najvišim pozicijama. Iako žene čine gotovo polovicu radne snage, njihov broj na višim organizacijskim razinama pada, te bi mogao biti od 20 do 40 posto, ovisno o razini, zemlji itd.
Bilo bi zanimljivo vidjeti i udio žena među svih 4000 znanstvenika u ovoj analizi, usporedbu među zemljama te njihovu distribuciju u odnosu na ukupan broj citata žena i muškaraca, piše Momčilović.