Latvija je svoju neovisnost prvi put proglasila 18. studenog 1918. godine, nakon završetka Prvog svjetskog rata i raspada Ruskog Carstva. U Rigi je tada osnovana Republika Latvija, a privremena vlada na čelu s Kārlīsom Ulmanisom proglasila je samostalnost zemlje.
Međutim, mlada država ubrzo se suočila s ratom za neovisnost. Tijekom 1918.–1920. Latvija je vodila borbe protiv boljševičkih snaga, njemačkih paravojnih jedinica i drugih protivnika. Tek 11. kolovoza 1920. potpisan je mirovni ugovor s boljševičkom Rusijom, kojime je Moskva priznala latvijsku samostalnost. Uslijedilo je međunarodno priznanje: 1921. godine Latvija je primljena u Ligu naroda, što je potvrdilo njezin suverenitet.
Latvijska neovisnost trajala je do 1940., kada je zemlja okupirana i uključena u Sovjetski Savez. Slijedilo je teško razdoblje nacističke okupacije (1941.–1944.), a nakon Drugog svjetskog rata Latvija je ponovno bila dio SSSR-a.
Novi pokret za slobodu počeo je krajem 1980-ih u sklopu "Pjevajuća revolucija" (Baltic Singing Revolution), kada su masovni prosvjedi i mirne demonstracije izražavale želju za samostalnošću.
Konačno, 4. svibnja 1990. latvijski parlament proglasio je obnovu neovisnosti, a 21. kolovoza 1991., nakon propalog puča u Moskvi, Latvija je de facto i de iure postala neovisna država. Sovjetski Savez priznao je njezinu samostalnost u rujnu 1991., a uskoro i međunarodna zajednica.
Danas Latvija obilježava 18. studenoga kao Dan proglašenja republike, dok je 4. svibnja dan obnove neovisnosti.