MRAČNO groblje pod punim mjesecom. Zavijanje vukova u daljini. Ispod nadgrobnih ploča izviruju koščate ruke, pa ramena, glave, naposljetku i čitave figure. Jedna, druga, treća, deseta, pedeseta... Leševi ustaju iz grobova i teturajući kreću prema izlazu. U potragu za živim ljudima. Za ljudskim žrtvama. Za njihovim glasovima... Jer, oni su: "ŽIVI POLITIČKI MRTVACI!".
Mirogojska Aleja političkih mrtvaca
Morate priznati da bi to bio dobar foršpan za početak kampanje Miroslava Tuđmana. Onaj tko nije umro od straha, sigurno bi se zainteresirao. E tako je otprilike izgledala karavana koja je u ponedjeljak dopratila predsjednika Tuđmana juniora do Hrvatskog sabora gdje je na politički oltar položio ljudske duše... pardon, potpise prikupljene za predsjedničku kandidaturu.
Uz Tuđmanovu (re)inkarnaciju imali smo priliku vidjeti i druge političke zombije, poput Ivana Aralice, dok iščitavanje popisa imena u Tuđmanovu izbornom stožeru podsjeća na šetnju mirogojskom Alejom političkih mrtvaca. Ispod Arkada, iza Crkve Krista Kralja, do Tuđmanova groba pa desno, sve do kraja drvoreda. Svi su tu: Aralica, Krpina, Beljo, Joško Čelan, Josip Jović, Domazet Lošo, Kostović i Lang, Branimir Lukšić i Milan Vuković, Jakov Sedlar i Josip Pečarić, Zdravko Tomac i Đurđa Šušak, Zoran Vukman i Marin Mileta... Spomenici prošlom i prežaljenom vremenu. Obrasli u bršljane i obasjani lampašima.
Ali takvi sad dižu glavu. Oni bi opet u politiku. Na javnu scenu. Na vlast. Kao da nemamo dovoljno problema sa činjenicom da se Borislav Škegro predstavlja spasiteljem hrvatske ekonomije. Opet.
Putevima revolucije ravno u Bulevar sumraka
S idejom da remake ovog političkog B-horora učini do kraja autentičnim, od kadra do kadra, od scene do scene, (u maniri Van Santova "Psiha"), Miroslav Tuđman nakrcao je svoj stožer ljudima s onih istih destanacija kojima je prije dvadeset godina hodočastio njegov pokojni Otac. Missisauga, Toronto, Windsor, Cleveland, Montreal, pa onda Australija i Švicarska, Jajce i Grude... Putevima revolucije. Putevima političkih mrtvaca. Ravno na "Bulevar sumraka", samo bez romantike.
Nakon Dnevnika u TV kalendar
Kad već u ovij zemlji mrtvi glasaju, logično je da politički mrtvaci izlaze na izbore. Logično je da se opet spominju Krpina i Šušak, da se prisjećamo Norvala i Australije, da ponovno jedan Tuđman okuplja Hrvatsku i iseljeništvo, da se opet - premda simbolički - miješaju kosti živih i mrtvih, ovoga puta na predsjedničkim izborima. Bilo bi prikladno da im Obrad Kosovac još jednom ustupi prostor na Hrvatskoj televiziji, samo ovoga puta u emisiji u koju bi se savršeno uklopili - TV kalendar.
Nema Bosne, ali ostaje Missasauga
Ruku na srce, sasvim je prikladno da državotvorni zombiji opet zateturaju za Tuđmanom. Ipak je ovo što danas prolazimo ostavština začetnika predsjedničke dinastije. Ipak o tom istom začetniku nitko više ne govori osim njegove uže rodbine i prijatelja. Ipak se navršava točno dva desetljeća otkako je jedan Tuđman tražio podršku u Norvalu, pa je red da drugi Tuđman zagrabi s istog vrela. BiH dijaspora ionako je za ove izbore već rasprodana. Ostaje Missisauga. I mrtvaci. Oni pravi i oni živi. I oni koji se prave mrtvi.
Nežive nitko ne zove, oni dolaze sami
Horori su ponovno u modi. Doduše, uglavnom filmovi s mladim i zaljubljenim vampirima, ali zombije ne treba prerano odbacivati. Oni su uvijek tu, dok krvopije dolaze i odlaze. Nažalost, u našem slučaju češće dolaze nego što odlaze, međutim za to smo sami krivi jer ih na svakim izborima uporno zazivamo. Oni neživi ipak dolaze sami. Ustaju iz grobova. Iz naftalina. Iz zaborava. Iz povlaštenih mirovina. Oni koji ne umru od smijeha, sigurno će se - sprdati.