"Nikad nisam shvaćao duboko osobno neprijateljstvo koje su mnogi Kanađani osjećali prema Justinu Trudeauu.
A pretpostavljam da to nije shvaćao ni premijer. U suprotnom, odstupio bi prije nego što se dogodila javna pobuna koja je iznudila njegovu ostavku.
Njegova zvijezda izblijedjela je nakon devet godina na vlasti, u sukobima s ministrima te rastućom inflacijom i cijenama nekretnina.
Ali razumijem zašto ljudi kažu da su njegovi posljednji dani na mjestu premijera - koji su završili u nedjelju nakon što je novoizabrani vođa liberala preuzeo dužnost - bili njegovi najljepši trenuci", za kanadski dnevni list The Chronicle Herald piše John DeMont.
"Nakon što je ponižavajuće smijenjen, mogao se duriti.
Mogao se uvrijeđeno povući u svoj dvorac te kao mladi princ koji je odjednom postao ostarjeli kralj Lear bjesniti protiv sila koje su dovele do njegovog pada.
Justin Trudeau (desno) i budući kanadski premijer Mark Carney (lijevo)
Mogao je biti klasični premijer u odlasku, bez ikakvog utjecaja jer mu je mandat na izmaku, bez imperativa išta učiniti jer se više ne namjerava kandidirati.
Umjesto toga, oslobođen pritiska pada popularnosti u anketama, uzavrelog biračkog tijela i nezadovoljnog kluba zastupnika vlastite stranke, odabrao je drugi put: put državnika i domoljuba, kako i dolikuje ratnom premijeru", piše DeMont.
"Dok se zemlja suočava s egzistencijalnom prijetnjom, on vodi bitku života za zemlju koja mu je okrenula leđa. Štoviše, on to čini sve do posljednjeg trenutka, stječući poštovanje svojih najžešćih kritičara i u tom procesu dajući novu definiciju svoje premijerske dužnosti.
Koliko je teško, nekome za koga se zna da posjeduje ego, bilo izdržati dječje uvrede i psovke lošijeg od sebe? Sjediti usred Mar-a-Laga slušajući kako ga omalovažavaju kao 'guvernera 51. države' dok se Trumpove MAGA hijene hihoću i urlaju.
Slušati kako tvoju naciju administracija puna ekscentrika i luđaka naziva 'umjetnom zemljom', a kanadske građane ismijava kao glodavce koji bi se predali ludilu Nerona s juga isto tako lako kao što su to učinili članovi Republikanske stranke.
Ipak, ostao je dostojanstven, pristojan i suzdržan", piše DeMont za The Chronicle Herald.
"Nijednom se nije pokolebao, bilo da se radilo o njegovoj podršci narodu Ukrajine ili stajanju rame uz rame s kanadskim demokratskim saveznicima i borbi za vlastitu zemlju.
Kako je američki pritisak rastao - do točke u kojoj se sada mora smatrati istinskom sigurnosnom prijetnjom Kanadi - njegova odlučnost, kao i odlučnost njegove vlade, kao da su jačale.
Kad je trebalo izvesti nešto veliko, Trudeau je nekako dorastao trenutku. Njegov komentar 'ne možete uzeti našu zemlju - i ne možete uzeti našu igru' nakon velike hokejaške utakmice mogao bi poslužiti kao slogan okupljanja, kao i čuveni govor glumca Jeffa Douglasa 'ja sam Kanađanin', za otpor koji će uslijediti.
Držao je govor za govorom. Onaj koji je održao prošli tjedan, najavljujući kanadski odgovor na američke carine, a koji je izazvao pohvale u cijelom svijetu, najbolji je koji sam ikada čuo od kanadskog političara.
Kanađani su uživali jer je američkog predsjednika nazvao jednostavno 'Donaldom', a njegove carine 'glupima' te poručio američkom narodu da će osjetiti ekonomsku bol, za koju će moći kriviti samo vlastitu vladu", piše DeMont.
"Cijelo vrijeme, Trudeauov ton - dostojanstven gnjev, čelično samopouzdanje - bio je savršen", navodi dalje DeMont.
"Danas su Sjedinjene Američke Države pokrenule trgovinski rat protiv Kanade, svojeg najbližeg partnera i saveznika te najbližeg prijatelja. U isto vrijeme govore o pozitivnoj suradnji s Rusijom, udovoljavanju Vladimiru Putinu, lažljivom diktatoru ubojici."
Vrijeme diplomatskog rječnika je davno prošlo. Trumpove carine nisu imale nikakve veze s imigracijom ili fentanilom, naglasio je kanadski premijer: "Ono što on želi vidjeti je potpuni kolaps kanadskog gospodarstva jer bi nas tako lakše anektirao."
"Kad je Trump popustio, kao što često čini kad se suoči s otporom, i govorio o ublažavanju američkih carina ako i Kanada učini isto, kanadska je vlada to odbila i inzistirala da SAD prvi ukine svoje carine.
Sve se promijenilo", nastavlja DeMont za The Chronicle Herald. "Budući da nam je susjed sada neprijatelj, a ne saveznik, gotovo smo jednoglasni da moramo jačati svoju vojsku i učvrstiti svoje granice. Moramo tražiti nove saveze, kako ekonomske tako i druge."
"Ima onih koji kažu da su nas Trudeau i liberali, iz niza razloga, ostavili ranjivima na Trumpovu megalomaniju. Da je za ono što se događa na neki način kriva žrtva.
Ne slažem se s takvim razmišljanjem kao što prihvaćam Trumpove tvrdnje kako bi bilo dobro da se svi Kanađani pridruže njegovoj zemlji.
Za zaštitu našeg suvereniteta bit će potreban timski napor. Ali svi timovi trebaju nekoga tko će ih voditi. Nas je, srećom, vodio netko tko se čvrsto suprotstavio tiraniji dok su se tektonske ploče povijesti pomicale, netko tko nikada nije odustao od svoje zemlje, iako je njegova zemlja vjerojatno odustala od njega.
Povijest mu, vjerujem, neće zaboraviti ono što je učinio kada su to vremena zahtijevala. Vjerujem da neće ni Kanada", zaključuje DeMont.
John DeMont je kanadski novinar, kolumnist i nagrađivani autor iz Nove Škotske. Radi kao kolumnist za novine Halifax Chronicle Herald. Tijekom svoje karijere, DeMont je proveo više od 30 godina istražujući i pišući o Novoj Škotskoj, putujući njezinim zabačenim putevima i bilježeći bogatu povijest ove kanadske provincije.
Autor je nekoliko knjiga, uključujući The Long Way Home (osobna povijest Nove Škotske), Citizens Irving: The Irvings of New Brunswick, The Last Best Place: Lost in the Heart of Nova Scotia, Coal Black Heart, the Story of Coal and the Lives it Ruled i A Good Day's Work: In Pursuit of a Disappearing Canada. Njegova knjiga A Good Day's Work bila je u užem izboru za nagradu Evelyn Richardson Non-Fiction Award 2014. godine.
Prije rada za Chronicle Herald, DeMont je bio dopisnik za Atlantik u časopisu Maclean's tijekom deset godina i pisao je za brojne druge publikacije, uključujući Financial Times, Canadian Geographic i The Walrus.