KAKO tvrdi Naval News, ruska jurišna podmornica Severodvinsk ušla je u Sredozemlje i donedavno je plovila u blizini Italije, što je potvrdila i talijanska vlada.
>> Dok je ruska krstarica odvlačila pažnju, u Sredozemlje stigla nuklearna podmornica?
Prisustvo ruskih jurišnih podmornica na nuklearni pogon u Sredozemlju redovita je pojava, no s obzirom na zategnute odnose Rusije i ostatka Europe, svaka pojava ruskih ratnih brodova u zapadnom dijelu Sredozemlja izaziva pozornost javnosti.
Projekt nekoliko puta bio na rubu gašenja
Podmornica Severodvinsk prva je iz istoimene klase, koja je poznata i kao Projekt 885 Jasenj. Porinuta je još 2010. godine, a u operativnu je upotrebu uvedena na samom kraju prosinca 2013. Nakon nje ruska ratna mornarica je dobila još dvije podmornice iste klase - Kazan i Novosibirsk.
Razvoj i gradnja Severodvinska nisu prošli bez teškoća. Dapače, projekt je nekoliko puta bio na rubu gašenja. Kobilica za podmornicu K-329 Severodvnisk položena je 21. prosinca 1993. Ruska mornarica se nadala da će podmornicu dobiti za četiri, najviše pet godina. Da gradnja jako kasni, otkrilo se 1996. godine. Za tu je godinu prvotno najavljeno porinuće, no podmornica nije bila ni blizu završetka.
Podmornica je na navozu stajala u nekoliko sekcija bez ugrađenih sustava i opreme. Razloga za to bilo je jako puno. Osim drastičnog smanjenja proračunskih izdvajanja za vojsku, veliki je problem bio što je znatan dio opreme dolazio iz bivših republika SSSR-a, koje su od 1991. postale neovisne države. Dio se opreme i sustava i dalje mogao uvoziti, no za veći dio je trebalo razviti domaće zamjene.
Porinuće je dvaput odgađano, od gašenja programa spasio ju Putin
Porinuće je prvo odgođeno za 2000. pa potom za 2005. godinu. S obzirom na to da je podmornica stajala nedovršena deset godina, veći dio prije napravljenih sustava bio je zastario. To se ponajviše odnosilo na sustave koji u sebi imaju značajnu komponentu elektronike kao što su sonari i nadzorno-zapovjedni sustavi.
Zbog toga su troškovi gradnje neprestano rasli. Međutim, od gašenja programa spasio ju je dolazak na vlast Vladimira Putina koji je odlučio obnoviti rusku podmorničarsku flotu.
Zbog svega navedenog troškovi projekta su astronomski porasli, što je dovelo do daljnjih zastoja i odgađanja. Izvorno je prva podmornica trebala stajati oko 30 milijardi rubalja. Potom je procjena troškova povećana na 47 milijardi rubalja, da bi se troškovi gradnje Severodvniska do trenutka porinuća popeli na 90 milijardi rubalja (oko 1.35 milijardi američkih dolara). Iako je to skoro dvostruko manje nego trošak gradnje podmornica klase Virginia, za ruske uvjete to je astronomski trošak.
Putin je sklon neracionalno skupim vojnim projektima
Putinova sklonost neracionalno skupim projektima, kao što su i razvoj hipersoničnih projektila ali i projektila i torpeda na nuklearni pogon, doveli su do manjka novca za razvoj novih projekata i opremanje ostatka ruskih oružanih snaga. Zbog toga je ruska vojska u Ukrajinu otišla s tenkovima, borbenim vozilima pješaštva i artiljerijom koju su naslijedili još iz doba Sovjetskog Saveza.
Tako je glavni tenk ruske vojske još uvijek T-72 (doduše, u moderniziranim izvedenicama) koji je razvijen krajem šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Isto tako i borbeno vozilo pješaštva BMP-3 (razvijeno sredinom sedamdesetih godina) i samovozna haubica 2S3 Akacija (razvijena kad i tenk T-72).
O kakvoj se podmornici radi?
Severodvinsk je jurišna podmornica, što znači da joj je primarna zadaća otkrivanje neprijateljskih podmornica i njihovo uništenje, a sekundarna uništavanje neprijateljskih brodova. Dugačka je 119 metara i najveća istisnina joj je 13.800 tona. Pokreće je nuklearno postrojenje OK-650V izlazne snage 190 MW, a četiri parne turbine ukupne snage 32 MW osiguravaju najveću brzinu veću od 31 čvora.
Zahvaljujući nuklearnom pogonu, doplov je neograničen. Međutim, autonomija je oko 100 dana, što znači da bi Severodvnisk mogao u Sredozemlju ostati do tri mjeseca prije nego što bi morao izroniti da nadopuni zalihe hrane i promijeni posadu.
S obzirom na namjenu, podmornica je moćno naoružana. U pramcu se nalazi podmornica naoružana s deset torpednih cijevi promjera 533 mm. S obzirom na to da je namijenjena borbi protiv podmornica, borbeni komplet torpeda se sastoji od čak 30 USET-80, UGST Fizika i Fizik-2/Futljara.
Osam lansera protubrodskih ili krstarećih projektila
Kod podmornice Severodvnisk iza zapovjednog tornja, a prije nuklearnog postrojenja, smještena je sekcija s osam okomitih lansera CM-346 (3P-14B) namijenjenih lansiraju protubrodskih i/ili krstarećih projektila. Iz njih se mogu lansirati protubrodski vođeni supersonični projektili P-800 (3M55) Oniks ili vođeni projektili porodice Kalibr. U svaki lanser stanu četiri projektila Oniks ili do pet projektila Kalibr.
Radarski samonavodeći projektil P-800 Oniks (SS-N-26 Strobile) ima najveću brzinu leta 2.6 Maha, domet do 600 km i bojnu glavu mase 300 kilograma. Iako mu je osnovna namjena protubrodska borba, može se upotrijebiti i za uništavanje ciljeva na kopnu. Ovi veliki i jako brzi projektili velika su prijetnja i najvećim ratnim brodovima, pa čak i nosačima zrakoplova.
Porodica vođenih projektila Kalibr (SS-N-27 Sizzler) obuhvaća protubrodske i protupodmorničke projektile iako je zbog ukrajinskog rata najpoznatija izvedenica krstarećeg projektila. Krstareći projektil 3M-14K ima domet od 2500 kilometara i bojnu glavu mase 500 kg. Za protubrodsku borbu rabe se nadzvučni vođeni projektil 3M-54 dometa 220 kilometara i s bojnom glavom mase 200 kg ili 3M-541 dometa 300 kilometara i bojne glave mase 400 kilograma.