AMERIČKI predsjednik Donald Trump u ponedjeljak je ponovio tezu koju uporno promovira njegov ministar zdravstva, antivakser Robert F. Kennedy Jr., da cjepiva uzrokuju autizam (ASD), osobito ako se uzima više cjepiva odjednom.
Budući da su cjepiva jedno od najvećih otkrića medicine kojim smo drastično smanjili smrtnost djece i produžili očekivano trajanje života, pokušat ćemo još jednom ukratko objasniti kako je nastao mit o cjepivima te kako znamo da ona nisu problem. Razumijevanje toga posebno je važno u suvremenom svijetu, koji je toliko povezan da se zarazne bolesti u jednom danu mogu prenijeti s jednog kraja svijeta na drugi.
Mit o povezanosti cjepiva i ASD-a začet je 1998. radom koji je u časopisu The Lancet objavio britanski gastroenterolog Andrew Wakefield. On je u jednoj maloj, metodološki lošoj studiji sugerirao da postoji povezanost cjepiva za ospice, zaušnjake i rubeolu (MMR) s crijevnim upalama i autizmom.
The Lancet je 2010. povukao rad, a britanski General Medical Council iste je godine Wakefieldu trajno oduzeo licencu zbog "ozbiljnog i širokog nesavjesnog postupanja".
U međuvremenu je 2004. britanski istraživački novinar Brian Deer otkrio da je Wakefield u vrijeme svojih istraživanja primao stotine tisuća funti od odvjetnika koji su spremali tužbe protiv proizvođača cjepiva. Osim toga, on je istovremeno prijavio patent za vlastiti, navodno sigurniji pojedinačni cjepni proizvod, što je bio očiti sukob interesa.
"Wakefieldov rad nije bio samo loša znanost nego namjerna prijevara", napisali su urednici uglednog časopisa British Medical Journal 2011. Nažalost, Wakefield se kasnije u SAD-u obogatio svojim antivakserskim aktivizmom.
Za početak je važno pojasniti zašto se mnogima, a osobito roditeljima djece s ASD-om, koji očekivano žele znati zašto su im djeca drugačija, teza o povezanosti cjepiva i autizma čini uvjerljivom.
Na prvu, ona djeluje tako jer se nekoliko stvari poklapa u isto vrijeme, što ukazuje na korelaciju. Činjenica je da krivulje broja dijagnosticiranog autizma i širenja programa cijepljenja rastu usporedno pa se stvara dojam uzročne veze. No znanstvenici tzv. epidemiju autizma ponajviše pripisuju sve rigidnijoj dijagnostici. Osim toga, s protokom vremena rastu brojne pojave, čak i s više podudaranja nego što postoji između administracije cjepiva i autizma. Za ilustraciju, porast konzumacije organske hrane i incidencije autizma podudaraju se gotovo savršeno (grafikon dolje).
Nadalje, problem je i u tome što se prva veća skupina cjepiva daje djeci oko druge godine, baš u dobi kada se simptomi autizma najčešće počinju primjećivati, što dodatno pojačava sumnju.
Tu je i fenomen regresije. Naime, dijete koje je do jučer govorilo nekoliko prvih riječi, tražilo kontakt očima, pokazivalo prstom i oponašalo, u razdoblju od nekoliko tjedana ili mjeseci oko druge godine života može dio tih vještina izgubiti - tako se kod mnoge djece razvija ASD. Roditelj to može doživjeti kao dramatičnu prekretnicu i prirodno tražiti krivca u nečem konkretnom i vremenski bliskom.
Konačno, poznato je da autizam, osim snažne genetske podloge, uključuje i čimbenike iz okoline, što dodatno potiče potragu za jednostavnim objašnjenjem. Sve to hrani zabludu "nakon toga, dakle zbog toga", iako podaci ne potvrđuju takvu uzročnu vezu.
Pokušajmo sada razjasniti što se to u cjepivima najčešće povezivalo s ASD-om? Krajem 90-ih glavni krivac bio je tiomersal - konzervans u višedoznim bočicama nekih cjepiva. Važno je naglasiti da se on u tijelu razgrađuje u etil-živin spoj, koji se izlučuje brže od puno toksičnijeg spoja metil-žive koji se u mnogo većim količinama unosi jedenjem ribe.
Ipak, zbog percepcije o riziku koja je stvorena u javnosti, a ne zbog dokaza o stvarnoj šteti, vlasti u većini zemalja prešle su od 1999. do 2001. na cjepiva bez tiomersala u dječjem programu. No, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Američka agencija za hranu i lijekove (CDC) nastavile su isticati da nema dokaza o štetnosti tiomersala koji se još uvijek koristi u nekim zemljama.
Pokušajmo sada odgovoriti na pitanje iz naslova - kako znamo da cjepiva ne uzrokuju ASD?
Od Wakefieldova povučenog i lažiranog rada iz 1998. do danas provedene su stotine visokokvalitetnih epidemioloških studija i sustavnih pregleda, i nijedna nije utvrdila uzročnu povezanost cijepljenja s autizmom. Među njima posebno se ističu tri velike danske populacijske, registarske kohortne studije na stotinama tisuća djece s dugim praćenjem, preciznim podacima o cijepljenju i dijagnozama, minimalnim pristranostima te rigoroznom kontrolom ometajućih čimbenika.
Prvi veliki "čavao u lijes" Wakefieldove priče došao je iz prve danske studije iz 2002. Naime, u istraživanju provedenom na 537.303 djece u Danskoj rođene između 1991. i 1998., objavljenom u časopisu New England Journal of Medicine nije otkrivena nikakva razlika u učestalosti autizma između cijepljene i necijepljene djece.
Druga, još detaljnija danska studija, objavljena 2019. u časopisu Annals of Internal Medicine analizirala je 657.461 dijete rođeno od 1999. do 2010. Rezultati su pokazali da cjepivo MMR nije povećalo rizik za autizam, da nije bilo ni okidač za autizam u djece s obiteljskim rizikom te da nije povezano s klasterima simptoma.
Nakon što su navedene, ali i stotine drugih, nenavedenih studija odbacile povezanosti cjepiva s autizmom, kritičari cjepiva prebacili su težište na tezu da djeca dobivaju "previše cjepiva, prerano", na koju je ukazao i Trump. No i nju su pobili dokazi.
Primjerice, tim američkog centra za kontrolu i sprječavanje bolesti (CDC) objavio je 2013. u časopisu The Journal of Pediatrics istraživanje provedeno na 1008 djece (256 s ASD-om i 752 bez) koje je pokazalo da ni ukupan broj antigena koje dijete primi cjepivima do druge godine, niti najveća doza antigena primljena u jednom danu, nisu povezani s ASD-om..
Iste godine američki Institut za medicinu (danas se zove National Academies) pregledao je sve dostupne podatke i zaključio da nema dokaza da je preporučeni dječji raspored cijepljenja nesiguran.
Konačno u srpnju 2025. u Annals of Internal Medicine objavljena je dosad najveća danska studija provedena na preko milijun djece rođene od 1997. do 2018., s preciznim izračunom doza aluminija iz svih cjepiva primljenih do druge godine. Autori su testirali 50 različitih ishoda (od autizma i ADHD-a do astme i autoimunih bolesti) i nisu našli nikakvu vezu između kumulativne doze aluminija i analiziranih ishoda.
Adjuvansi na bazi aluminija, koje mnogi antivakseri optužuju za autizam, postoje gotovo cijelo stoljeće jer stabilno pojačavaju imunološki odgovor, a sustavna šteta u realnom životu do sada nije zabilježena.
Američki ministar zdravstva Kennedy Jr. zatražio je da Annals of Internal Medicine povuče navedeni danski rad, nazvavši ga propagandnim trikom "dizajniranim da ne pronađe štetu". No, uredništvo časopisa je to odbilo nakon što je utvrdilo da nije bilo znanstvene povrede, da je metodologija precizno objašnjena, te da su ograničenja (mali broj necijepljene djece u Danskoj) transparentno adresirana.
***
Knjigu Indexovog znanstvenog novinara Nenada Jarića Dauenhauera, koja tematizira najkontroverznije i najzanimljivije teme u znanosti poput klimatskih promjena, pseudoznanosti, pandemije, GMO-a i nuklearki, možete nabaviti ovdje.