Ukrajinska ofenziva na Kursk traje već dva tjedna, što je dovoljno da se napravi određena analiza i izvuku zaključci. Na početku ofenzive malo tko je mislio da će ona biti velikog razmjera. Odnosno, većina analitičara vidjela ju je kao još jednu ograničenu diverzantsku akciju. Ni zapovjedništvo ruske vojske nije ovo vidjelo kao značajnu akciju, iako su se ukrajinske snage gomilale na tom području.
Taktički nespremna ruska vojska
Granični punktovi pod kontrolom ruskih snaga bili su pregaženi u vrlo kratkom periodu, a ruske jedinice uništene. Ukrajinski udari su bili iznimno precizno i profesionalno odrađeni, uz korištenje velikog broja različite tehnike, poput tenkova, topništva, oklopnih vozila, dronova itd. Ni u jednoj fazi ovog rata nije viđena takva vrsta preciznosti izvođenja akcije kao u ovoj, uzimajući u obzir obje strane. Komunikacija i taktika ukrajinskih jedinica pokazale su da su uspješno ovladale manevarskim ratovanjem.
Disciplina ukrajinskih vojnika i zapovjedništva pokazala se ključnim razlogom za uspjeh ove akcije. Naime, ukrajinski vojnici ne koriste mobilne telefone i ne otkrivaju komunikacijske kanale niti su otkrivali položaje do kojih su došli. To je stvorilo kaos među ruskim vojnim analitičarima i na raznim kanalima na Telegramu. Kolale su različite informacije o tome do kuda su ukrajinske snage došle, kao i o njihovoj količini. Uz to, politički vrh Ukrajine nije davao nikakve izjave povodom napada.
Tijek operacije
Osim što su ukrajinske snage pokazale da mogu izvoditi manevre, također su pokazale da su naučile još jednu bitnu stvar. Radije su zaobilazile veća naselja te su presijecale pozadinu, tako okruživši velik broj ruskih trupa. To je omogućilo opkoljavanje velikog broja ruskih snaga koje su vrlo brzo postale ratni zarobljenici. Procjene idu i do 2000 ratnih zarobljenika, što je postalo izazov za ukrajinsku logistiku jer je trebalo organizirati prijevoz.
S druge strane, ruske snage su ponovile neke pogreške s početka rata. Vjerojatno svi pamte beskonačne kolone ruskih tenkova na početku invazije. Tako nešto je i ovog puta ponovljeno u Rilsku, što su sada ukrajinske snage iskoristile, pa su uništile kolonu vojne tehnike. Ruske operativne akcije sada se svode na zaustavljanje prodora ukrajinskih snaga ubacivanjem što većeg broja tehnike i ljudstva.
Strategija
Rusija ne mijenja taktike koje koristi u bitkama. Strategija je takva da ruska vojska koristi ogroman broj resursa - ljudstva i tehnike - bez pokušaja zavaravanja ili sl., kako bi zauzela određeno područje. To se moglo vidjeti i u Bahmutu i u Avdijivki. Kao da je cilj Kremlja pokazati Zapadu da ruska vojska može unedogled trošiti resurse, odnosno više nego Ukrajina i Zapad. Uz to, Kremlj je napravio projekcije crvenih linija, koje u kombinaciji s "nepresušnim" resursima imaju za cilj zaustaviti ili barem usporiti Zapad u pomaganju Ukrajini.
U takvom konceptu ratovanja Ukrajina bi ostala kratkih rukava jer jednostavno ima manji bazen ljudi koje može poslati u rat. To je pokazala i dugo najavljivana ofenziva u ljeto 2023. godine, kada je najavila napad i pokušala ga provesti. Na kraju se ofenziva pretvorila u debakl jer je bilo potrebno koristiti ogromne resurse koje je Ukrajina jako teško stekla.
Promjena pristupa
Zbog toga je Ukrajini bilo bitno da promijeni pristup, odnosno strategiju. Izbor za napad je pao na Kursk, koji se pokazao kao idealna meta. Ukrajinske snage u nekoliko dana su postigle više teritorijalnih dobitaka nego ruske jedinice u cijeloj godini iscrpljujućeg rata u Donbasu. I najbitnije, to je postignuto uz minimalne žrtve. Ukrajina je iskoristila ogromnost ruskog teritorija kako bi oslabila rusku vojsku.
Ovim napadom na Kursk također je oslabila napade ruske vojske u Donbasu, gdje ruske snage i dalje napreduju, ali u osjetno manjoj mjeri i uz velike gubitke. Osim toga, Rusija riskira veću štetu u Kursku ako ne prebaci određen broj snaga iz Donbasa u taj prostor.
Politička pozadina
Ako se ukrajinska vojska zaista uspije utvrditi na ruskom teritoriju, to bi moglo imati velike političke posljedice za Kremlj. Čak i ako se zanemari nepovoljan vojni aspekt, politička situacija će postajati sve gora što ovakva situacija bude duže trajala. Propagandni aparat nastavlja sa širenjem panike i kritiziranjem vojnog vrha, pa čak i političkog vrha Ruske Federacije. Kada se uzme u obzir da je rusko gospodarstvo u potpunosti prilagođeno ratovanju, to situaciju čini još neugodnijom.
Dojam propagandnih kanala jest da je Ruska Federacija u potpunosti predana ovom ratu, a ne može održati ni vlastite granice. U tom je smislu ranjivija nego ikada. Za Kremlj je možda najteže što se to događa dok je mogao "diktirati" uvjete za pregovore.
Pregovori otpadaju
Kremlju je bilo ključno prije pregovora uskratiti Ukrajini bilo kakvu mogućnost da ostvari teritorijalne uspjehe. Sve što je Rusiji trebalo jest stabilan, pa čak i spor napredak u Donbasu, kako bi dobila što bolju pregovaračku poziciju. S ukrajinskim snagama u Kurskoj oblasti to se dramatično promijenilo. Kremlj ne može ni pomisliti na prekid vatre sve dok Ukrajina kontrolira i pedalj teritorija Ruske Federacije.
Iako Ruska Federacija prema svim analizama ima resurse za ratovanje još nekoliko godina, jasno je da je društvena slika zemlje jako napeta i da su vojni kapaciteti znatno rastegnuti. Također, ovakvim se akcijama situacija u zemlji dodatno pogoršava.
S druge strane, Ukrajina je pokazala da nije pijun Zapada. Kijev se vrlo vjerojatno nije savjetovao sa Zapadom prije odluke o napadu. Shvaćajući da se steže "mirovni obruč" oko Ukrajine, Kijev je odlučio povući potez koji bi ga bacio u nepovoljne pregovore s Moskvom. Već se cijela zapadna javnost, pa i Kina uvelike pripremila na pregovore, što sada definitivno otpada. Kremlj nikada nije, pa vjerojatno neće ni sada pregovarati dok je pod pritiskom.
Naravno, nemoguće je predvidjeti kako će ovo završiti, ali je jasno da se situacija ponovno zaoštrava.