IVERMEKTIN nazivaju čudotvornim lijekom protiv covida-19, za njega se zalažu protivnici cijepljenja i preporučuju ga zdravstvene vlasti u nekim zemljama.
BBC piše da postoje ozbiljne pogreške u nizu ključnih studija na koje se oslanjaju zagovornici ovog lijeka. Već nekoliko godina ivermektin je važan lijek protiv parazita kod ljudi i životinja. No tijekom pandemije neki su ga zagovornici počeli koristiti i za nešto drugo - za borbu protiv covida i sprječavanje smrtnih slučajeva.
Zdravstvene vlasti u SAD-u, Velikoj Britaniji i EU otkrile su da nema dovoljno dokaza za upotrebu lijeka protiv covida, ali tisuće pristaša ovog lijeka, od kojih su mnogi i protivnici cjepiva, nastavili su snažno promovirati kampanju za njegovu upotrebu. Na društvenim se mrežama razmjenjuju savjeti o tome kako doći do ivermektina, a čak se preporučuju i verzije koje se koriste za životinje.
Neovisna analiza baca ozbiljnu sumnju na istraživanja o ivermektinu
Buka oko ivermektina, temeljena na vjerovanju u istraživanja, potaknula je veliki broj ljudi diljem svijeta da ga koriste. Zagovornici ivermektina ukazuju na brojne znanstvene studije i često tvrde da se ovi dokazi zanemaruju ili prikrivaju. No analiza neovisnih znanstvenika bacila je ozbiljnu sumnju na ova istraživanja.
BBC navodi da više od trećine od 26 velikih ispitivanja upotrebe ovog lijeka za covid ima ozbiljne pogreške ili naznake potencijalne prevare. Kod ostalih istraživanja ništa ne ukazuje na uvjerljive dokaze o učinkovitosti ivermektina. Dr. Kyle Sheldrick, jedan od stručnjaka koji je analizirao studije, kaže da ne postoji ni jedno kliničko ispitivanje koje tvrdi da je ivermektin spriječio smrtni ishod kod covida, a koji nije sadržavao očite izmišljotine ili pogreške toliko kritične da studiju treba odbaciti.
Koji su glavni problemi studije?
Među glavnim problemima su: podaci jednog pacijenta koriste se više puta za navodno različite osobe, dokazi da odabir pacijenata za studiju nije bio nasumičan, brojke se ne poklapaju s prirodno očekivanima, pogrešan izračun postotaka, lokalna zdravstvena tijela ne znaju ništa o studijama.
Znanstvenici u BBC-jevoj skupini, dr. Gideon Meyerowitz -Katz, dr. James Heathers, dr. Nick Brown i dr. Sheldrick, imaju iskustva u razotkrivanju sumnjivih znanstvenih studija. Surađivali su na daljinu na neformalnoj i dobrovoljnoj osnovi tijekom pandemije. Oformili su skupinu koja se dublje bavi studijama ivermektina nakon što je student biomedicine Jack Lawrence uočio probleme s utjecajnom studijom iz Egipta. Među ostalim, studija je uključivala pacijente za koje se pokazalo da su umrli prije početka istraživanja. Časopis koji je objavio studiju u međuvremenu ju je povukao.
Skupina neovisnih znanstvenika ispitivala je gotovo svako randomizirano kontrolirano istraživanje (RCT) ivermektina i covida, uključujući sve ključne studije koje redovito navode zagovornici lijeka. RCT uključuje ljude koji su nasumično odabrani za primanje ili lijeka koji se testira ili placeba - lažnog lijeka bez aktivnih svojstava.
Analizirano 26 studija
Znanstvenici su također analizirali šest posebno utjecajnih opservacijskih ispitivanja. Ova vrsta ispitivanja razmatra što se događa s ljudima koji ionako uzimaju lijek pa može biti pristrana prema tipu ljudi koji se odluče za liječenje.
Od ukupno 26 analiziranih studija, u pet je bilo dokaza da su podaci možda lažni, na primjer sadrže gotovo nemoguće brojeve ili nizove identičnih pacijenata. U sljedećih pet studija pojavile su se problematične naznake. Na primjer, brojke se nisu poklapale, postoci su pogrešno izračunati ili lokalna zdravstvena tijela nisu bila svjesna da su studije provođene. Povrh ovih pogrešnih ispitivanja, čak 14 autora studija nisu poslali podatke natrag. Nezavisni znanstvenici označili su to kao mogući pokazatelj prevare.
Uzorak istraživačkih radova koje je analizirala neovisna skupina također sadrži neke visokokvalitetne studije iz cijelog svijeta. No najveći su problemi tih studija, koje su iznosile snažne tvrdnje o ivermektinu, u tome što postoji velika zabrinutost da su lažne ili pogrešne zbog tvrdnji kako ivermektin spašava mnogo života i sprječava još više infekcija.
"Vjerojatno je da su neke studije svjesno manipulirane"
Iako je iznimno teško isključiti ljudske pogreške u ovim ispitivanjima, dr. Sheldrick, liječnik i istraživač sa Sveučilišta New South Wales u Sydneyju, vjeruje da je vrlo vjerojatno kako su barem neke studije svjesno manipulirane. Nedavna studija u Libanonu sadrži serije detalja o 11 pacijenata koji su više puta kopirani, što ukazuje na to da mnogi od pacijenata u ispitivanju zapravo nisu postojali. Autori studije rekli su za BBC da je izvorni skup podataka namješten, sabotiran ili pogreškom unesen u konačnu datoteku i da su podnijeli zahtjev za povlačenjem iz znanstvenog časopisa koji ju je objavio.
Čini se da je još jedno istraživanje iz Irana pokazalo da ivermektin spašava ljude da ne umru od covida. No znanstvenici su i u tom istraživanju otkrili probleme. Zapisi o tome koliko željeza ima u krvi pacijenata sadržavali su brojeve u slijedu za koji je malo vjerojatno da će se dogoditi prirodnim putem. Pokazalo se da su pacijenti koji su primali placebo imali mnogo niže razine kisika u krvi prije početka ispitivanja od onih kojima je davan ivermektin. Dakle, već su bili bolesniji i statistički je bilo vjerojatnije da će umrijeti.
Ovaj se obrazac ponavljao u širokom rasponu različitih mjerenja. Ljudi s "lošim" mjerenjima završili su u placebo skupini, oni s "dobrim" mjerenjima u skupini s ivermektinom. Vjerojatnost da se to slučajno dogodi tijekom svih ovih različitih mjerenja bila je zanemariva, smatra dr. Sheldrick. Dr. Morteza Niaee, koji je vodio iransku studiju, branio je rezultate i metodologiju te se nije slagao s evidentiranim problemima, dodajući da je vrlo normalno vidjeti takvu randomizaciju kada se u obzir uzme mnogo različitih čimbenika, a nisu svi imali neki utjecaj na rizik sudionika od covida.
Pregledom zaključeno da nema dokaza o korisnosti ivermektina
No, studije iz Libanona i Irana isključena su iz Cochranea, međunarodnih stručnjaka koji analiziraju znanstvene dokaze, jer su bile jako loše obrazložene i utemeljene. Pregledom je zaključeno da nema dokaza o koristi ivermektina kada je u pitanju covid. Najveće i najkvalitetnije istraživanje ivermektina dosad objavljeno je ispitivanje Together na sveučilištu McMaster u Kanadi. Nije pronašlo nikakvu korist kada je u pitanju covid, ističe BBC.
Ivermektin se općenito smatra sigurnim lijekom, iako je bilo izvješća o nuspojavama. Pozivi zbog sumnje na trovanje ivermektinom u SAD-u znatno su porasli, ali s vrlo male baze (s 435 na 1143 slučaja ove godine), a većina tih slučajeva nije bila ozbiljna. Pacijenti su patili od povraćanja, proljeva, halucinacija, zbunjenosti, pospanosti i drhtavice. No neizravna šteta može doći zbog toga što se ljudima stvara lažni osjećaj sigurnosti, osobito ako odaberu ivermektin umjesto da traže liječenje u bolnici zbog covida ili da se cijepe.
Doktorica Patricia Garcia, stručnjakinja za javno zdravstvo u Peruu, kaže kako je u jednoj fazi procijenila da je 14 od svakih 15 pacijenata koje je vidjela u bolnici uzimalo ivermektin i da su do njihovog dolaska bili zaista ozbiljno bolesni.
Ljude savjetuju da kupe čak i pripravke namijenjene životinjama
Velike Facebook grupe za promoviranje ivermektina pretvorile su se u forume na kojima ljudi mogu pronaći savjete o tome gdje ga kupiti, uključujući i pripravke namijenjene životinjama. Neke grupe redovito sadrže postove o teorijama zavjere o prikrivanju ivermektina, kao i o odvraćanju od cjepiva ili poticanju pacijenata da napuste bolnicu ako ne dobiju lijek. Grupe često omogućavaju pristup još ekstremnijim zajednicama na kriptiranoj aplikaciji Telegram.
Ovi kanali koordinirano uznemiravaju liječnike koji ne propisuju ivermektin te maltretiraju znanstvenike. Profesor Andrew Hill sa Sveučilišta u Liverpoolu napisao je utjecajnu pozitivnu recenziju ivermektina, rekavši da bi se svijet trebao pripremiti, nabaviti zalihe te odobriti lijek. Sada kaže da studije ne mogu proći neovisnu kontrolu, ali nakon što je promijenio svoje gledište, na temelju novih dokaza, bio je izložen zlostavljanju.
Mali broj kvalificiranih liječnika imao je pretjeran utjecaj na raspravu o ivermektinu. Stavovi uglednog zagovornika dr. Pierrea Koryja nisu se promijenili unatoč pitanjima koja su se pojavila tijekom revizije. Kritizirao je navodna površna tumačenja podataka o novim studijama.
Dr. Tess Lawrie, liječnica specijalizirana za trudnoću i porođaj, osnovala je Britansku grupu za razvoj preporuka ivermektina (BIRD). Pozvala je na stanku u programu cijepljenja protiv covida-19 i iznijela nepotkrijepljene tvrdnje da je cjepivo dovelo do velikog broja smrtnih slučajeva, sve to na temelju uobičajenog pogrešnog čitanja podataka.
"Ne postoji ništa što će me razuvjeriti"
Na pitanje tijekom online panela o tome koji bi je dokazi mogli uvjeriti da ivermektin ne djeluje, odgovorila je: "Ivermektin djeluje. Ne postoji ništa što će me razuvjeriti... Jedini problem s bazom dokaza su nemilosrdni napori da se to potkopa".
U cijelom svijetu ljude na ivermektin nije navelo protivljenje cjepivima, već je njihov manjak. Lijek je u različitim razdobljima odobren, preporučen ili propisan za covid u Indiji, Južnoj Africi, Peruu i većem dijelu Latinske Amerike, kao i u Slovačkoj. Zdravstvene vlasti u Peruu i Indiji prestale su preporučivati ivermektin u smjernicama za liječenje.
Kompanija koja je proizvela lijek: Nema dokaza da djeluje protiv covida
U veljači je Merck, jedna od kompanija koja proizvodi ovaj lijek, rekla da nema znanstvenih osnova za potencijalni terapeutski učinak protiv covida-19. U Južnoj Africi se oko ivermektina vode velike bitke, liječnici ističu nedostatak dokaza, ali mnogi pacijenti očajnički ga žele, jer je uvođenje cjepiva bilo nesigurno i problematično.
Jedan tamošnji liječnik opće prakse opisao je medicinsku sestru, svoju rođakinju, koja se nije predbilježila na cjepivo protiv koronavirusa na koje je imala pravo, a zatim se zarazila: "Kad joj se pogoršalo, umjesto odgovarajuće procjene i liječenja, sama je počela uzimati ivermektin. Umjesto da se posavjetovala s liječnikom, nastavila je s ivermektinom i počela primati kisik. Kad sam čuo koliko joj je niska razina zasićenja kisikom (66%), molio sam njezinu kćer da je odvede u bolnicu. U početku su oklijevale, ali uvjerio sam ih da krenu. Preminula je nekoliko sati kasnije."