Kad je Hitler došao na vlast ovog je čovjeka odmah uhitio. Nikad nije pušten

Ernst Thälmann (16. travnja 1886. – 18. kolovoza 1944.) bio je istaknuti njemački komunist i vođa Komunističke partije Njemačke (KPD) tijekom Weimarske Republike. Poznat po svojoj nepokolebljivoj predanosti komunističkim idealima, Thälmann je postao simbol otpora nacizmu, ali i kontroverzna figura zbog svojih političkih stavova i veza sa Sovjetskim Savezom.

Ernst Thälmann rođen je u Hamburgu, u obitelji radničke klase. Njegov otac bio je kočijaš, a majka domaćica. Thälmann je napustio školu u ranoj dobi i radio razne poslove, uključujući rad u luci, gdje je bio izložen teškim radnim uvjetima. Ovi rani doživljaji oblikovali su njegove socijalističke stavove.

Godine 1903. pridružio se Socijaldemokratskoj partiji Njemačke (SPD), ali se kasnije razišao s njom zbog njezina podržavanja Prvog svjetskog rata, pridruživši se Nezavisnoj socijaldemokratskoj partiji (USPD) 1917. godine.

Uspon u Komunističkoj partiji

Nakon raspada USPD-a, Thälmann je 1920. godine postao član Komunističke partije Njemačke (KPD). Brzo je napredovao u stranci, postavši njezin predsjednik 1925. godine. Pod njegovim vodstvom, KPD je usvojila strogu staljinističku liniju, usko povezanu s politikom Kominterne i Sovjetskog Saveza. Thälmann je zagovarao klasnu borbu i odbacivao suradnju s drugim ljevičarskim grupama, poput SPD-a, što je izazvalo kritike jer je oslabilo ljevičarski otpor usponu nacista.

Thälmann je bio kandidat KPD-a na predsjedničkim izborima 1925. i 1932. godine, ali nije ostvario značajan uspjeh. Njegova karizma i govorničke vještine učinile su ga popularnim među radničkom klasom, posebice u urbanim centrima poput Hamburga i Berlina.

Sukob s nacizmom i uhićenje

Dolaskom nacista na vlast 1933. godine, KPD je zabranjen, a Thälmann je u ožujku iste godine uhićen. Proveo je sljedećih jedanaest godina u samici, prvo u zatvorima, a kasnije u koncentracijskim logorima. Unatoč mučenju i izolaciji, Thälmann je ostao simbol otpora za komuniste, a njegovo uhićenje izazvalo je međunarodne prosvjede.

Ernst Thälmann pogubljen je 18. kolovoza 1944. u koncentracijskom logoru Buchenwald, po naredbi nacističkog režima. Njegova smrt učvrstila je njegov status mučenika među komunistima.

Nakon Drugog svjetskog rata, u Istočnoj Njemačkoj (DDR) Thälmann je slavljen kao nacionalni heroj. Mnoge ulice, škole i organizacije, poput pionirske organizacije "Ernst Thälmann", nosile su njegovo ime. Međutim, njegovo nasljeđe ostaje kontroverzno zbog njegove podrške staljinističkoj politici i odbijanja suradnje s drugim antifašističkim grupama.