Južna Koreja suočava se s demografskom krizom bez presedana, koja izaziva zabrinutost da bi zemlja mogla izumrijeti ako se trendovi ne preokrenu.
Južna Koreja je jedan od najimpresivnijih primjera gospodarskog uzleta u modernoj povijesti. Od siromašne države postala je ekonomski div i danas je 11. najveće gospodarstvo svijeta. Zemlja je to koja se nosi s natalitetnom krizom, a čiji razlozi obuhvaćaju i složene, dugotrajne rodne napetosti koje su godinama prisutne u društvu.
Pad nataliteta u Južnoj Koreji započeo je kao dio namjerne politike planiranja obitelji. U 1960-ima je vlada, zabrinuta zbog rasta stanovništva koji nadmašuje gospodarski razvoj, uvela mjere za smanjenje nataliteta.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća Južna Koreja bila je izrazito siromašna zemlja, s dohotkom po stanovniku koji je iznosio tek petinu svjetskog prosjeka. U to vrijeme jedna je žena u prosjeku rađala čak šestero djece.
Vlada je uvela petogodišnje planove gospodarskog razvoja s ciljem smanjenja nataliteta i poticanja korištenja kontracepcije među parovima. Kako je zemlja ubrzano napredovala, stopa plodnosti je do 1982. godine pala na 2.4 djeteta po ženi. Kako piše Asia Society, ovaj demografski prijelaz bio je među najbržima u povijesti.
Do kraja desetljeća stopa se smanjila na 1.56, što je bilo znatno ispod prosjeka članica OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, koju čine bogate zemlje s vrlo visokim indeksom ljudskog razvoja).
Prema službenim podacima, u 1990-ima i 2000-ima Južna Koreja suočila se s novim izazovima: stopa fertiliteta nastavila je padati, dosegnuvši 1.21 između 2005. i 2010. Početkom 2025. objavljeno je da je stopa fertiliteta 0.75.
To je blagi porast u odnosu na 2023. kad je bila 0.72, ali se i dalje radi o najnižoj stopi fertiliteta na svijetu. Projekcije korejske državne statističke agencije pokazuju da će se broj stanovnika smanjiti s oko 52 milijuna na samo 38 milijuna (u najgorem slučaju na 30 milijuna) do 2070. godine, što je pad od čak 27%.
Demografe posebno zabrinjava ubrzano starenje stanovništva, ali i smanjivanje radno sposobnog stanovništva. Radna snaga smanjit će se za 50% do 2065., a udio starijih od 65 godina porast će s 20% (2024.) na 58% do 2082. Ovo je najbrže starenje stanovništva ikad zabilježeno.
I laicima je jasno da pad broja mladih i radno sposobnog stanovništva uzrokuje ozbiljan nedostatak radnika, što smanjuje ukupnu produktivnost. S rastom udjela starijih osoba, naglo rastu troškovi mirovinskog i zdravstvenog sustava, čime se javne financije dovode na rub održivosti.
Vlada provodi politike za poticanje veće stope nataliteta te je od 2006. godine uložila više od 200 milijardi dolara u pronatalitetne mjere. Neke od njih uključuju zapošljavanje stranih kućnih radnika za brigu o djeci ili porezne olakšice. No stručnjaci upozoravaju da je problem puno slojevitiji.
Upozoravaju da ekonomski rast i tehnokratske mjere nisu dovoljni za rješavanje društvenih podjela i da su demografski problemi Južne Koreje duboko povezani s rodnim nejednakostima.
Donedavni predsjednik Yoon Suk-yeol (kojeg je Ustavni sud odlučio smijeniti jer je prošle godine proglasio izvanredno stanje) izabran je na platformi koja je otvoreno antifeministička: ukinuo je rodne kvote u vladi, najavio ukidanje ministarstva za rodnu ravnopravnost i obitelj te je više puta tvrdio da "strukturna rodna diskriminacija ne postoji".
Prema podacima iz 2022., rodni jaz u plaćama između žena i muškaraca najveći je u Južnoj Koreji među svim članicama OECD-a. Žene u prosjeku zarađuju 31.2% manje od muškaraca, što je više nego dvostruko veća razlika od OECD-ova prosjeka (12.1%).
Carnegie Endowment for International Peace, nezavisni institut za istraživanje i analizu međunarodnih odnosa i javnih politika, iznio je detaljan prikaz sve dubljega rodnoga jaza u Južnoj Koreji.
Istraživanja potvrđuju da mladi muškarci posebno umanjuju važnost rodnih nejednakosti te da izražavaju konzervativnije rodne stavove nego muškarci stariji od 60 godina.
"Milijuni mladih žena kolektivno su odlučili ne imati djecu, sudjelujući u 'štrajku rađanja', navodeći ukorijenjenu rodnu nejednakost i patrijarhalne norme kao glavne razloge", navodi se u izvještaju.
Prema istraživanju Population Health and Welfare Association iz 2022., čak 65% žena u Južnoj Koreji izjavilo je da ne želi imati djecu. Žene često navode da je "štrajk rađanja" njihov odgovor na društvene nepravde i nejednakosti.
U tom kontekstu treba spomenuti i pokret 4B (bihon – bez braka, bichulsan – bez djece, biyeonae – bez veza, bisekseu – bez seksa s muškarcima), koji je prisutan i utjecajan u suvremenoj Južnoj Koreji.
"Odbijanje žena da ulaze u brak i rađaju djecu, potaknuto rodnom nejednakošću i patrijarhalnim normama, izravno ugrožava održivost društva i gospodarstva", stoji u zaključku Carnegie Endowment for International Peace.
Dr. Lee Sang-lim, stručnjak za populacijske studije, za Diplomat je upozorio da je Južna Koreja suočena s egzistencijalnom krizom zbog ovih alarmantnih demografskih trendova, poručivši da je trenutačna stopa plodnosti povijesno bez presedana.
Stručnjaci su složni da ono što trenutačnu situaciju u Južnoj Koreji čini jedinstvenom jest to što se ovaj dramatičan pad događa u nedostatku određene ekonomske ili sigurnosne krize i drže da je pad nemoguće zaustaviti.
Smatra se kako je trenutačna stopa fertiliteta toliko niska da bi čak i značajan porast bio nedovoljan za zaustavljanje depopulacije. Analiza OECD-a ističe da demografska inercija (kašnjenje između porasta fertiliteta i stabilizacije populacije) traje 20-30 godina. Čak i da Južna Koreja danas postigne fertilitet od 2.1, pad stanovništva nastavit će se do 2070-ih.
Vlada već poduzima niz mjera poput subvencija za skrb o djeci ili uvođenja fleksibilnog radnog vremena, no smatra se da je ostalo prostora za nove mjere poput još većih naknada, pristupačnijeg stanovanja ili povećanja državne potrošnje na druge obiteljske beneficije.
Osobito se vjeruje da pomaka neće biti bez dubokih društvenih reformi, osobito u području rodne ravnopravnosti i izjednačavanja plaća. U suprotnom će demografski pad i starenje stanovništva ugroziti ekonomsku i društvenu budućnost zemlje.
Yunjoo Kim, partnerica u seulskoj podružnici Boston Consulting Groupa, objasnila je da će se makroekonomski učinci starenja stanovništva i pada nataliteta u Južnoj Koreji osjetiti i prije nego što nastupi ozbiljan manjak radne snage.
"Društvo u cjelini tek sada počinje shvaćati ozbiljnost situacije s kojom će se naša nacija suočiti u godinama koje dolaze", kaže Kim.