Foto: 123rf
BBC je nedavno objavio priču o ženi koja je rodila dijete nakon što je bila silovana.
Catherine, (identitet promijenjen od strane BBC-ja), koja živi u Ujedinjenom Kraljevstvu, za BBC tako objašnjava zašto je odlučila roditi dijete koje je začeto nakon što ju je silovao čovjek kojeg je smatrala prijateljem.
Kaže da je bila samohrani roditelj s dvoje djece, i dala mu je do znanja da ne želi vezu, nego samo prijateljstvo. Jedanput je bila kod njega, najednom se našao neprimjereno blizu nje, a ona se smrzla i nije se mogla boriti protiv njegovog nasrtaja, priča Catherine.
Nakon napada nije ništa rekao, samo je ustao, izašao iz kuće i otišao u automobil.
Otišla je kući pješice, bila je ozlijeđena, ali tek je kasnije shvatila koliko. Htjela je otići u vlastiti poznati prostor. Djeca su joj spavala kod susjeda, zbog čega joj je bilo lakše. Ni s kim nije razgovarala, jer je osjećala da bi je osuđivali ili krivili za to. Mislila je da to ne spada potpuno u kategoriju silovanja, jer je poznavala napadača, pa zato nije rekla policiji što se dogodilo.
Sljedeći ga je dan pitala zašto je to učinio, a on je odgovorio da mu se zamračilo u glavi, i da se ne sjeća tog događaja, ali nije ga porekao. Nije reagirala, nego se samo nastavila baviti djecom.
Rekla je silovatelju za trudnoću
Očekivala je da će reći da dijete nije njegovo, ali nikada to nije učinio. Kaže da nije htjela napraviti pobačaj iz sebičnih razloga, jer bi joj bilo teško nositi se i s posljedicama silovanja i ubojstva djeteta, kazala je. Mislila je da će joj lakše biti odgojiti dijete.
Oko sebe nije imala obitelj, a ljudi na igralištu osuđivali su je jer su znali da je trudna, a nije u vezi.
Bilo joj je teško jer su djeca njezinih prijatelja koja idu u istu školu, kao i njezina djeca, čula tračeve, a nije htjela nikome reći za silovanje, pa je odlučila pustiti da svatko misli što želi. Nije htjela ni da itko osuđuje dijete unaprijed, ni da se djetetu lijepe etikete.
Mogla se s time nositi jer je uvijek štitila sina, to je bilo nešto što je mogla pretvoriti u pozitivan čin.
Kad ga je prvi put primila u ruke, primijetila je da ima očeve izražajne oči, i tada se odjednom suočila sa stvarnošću. Njegove oči nisu utjecale na njihov odnos, ali katkad bi ga uhvatila da radi neki pokret poput oca, i sjetila bi se svega, no ističe i da voli sina otkad se rodio.
On ne pita često za oca, jedino je u školi trebao donijeti njegovu fotografiju za projekt, pa mu se potrudila nešto objasniti. Tek je posljednjih nekoliko godina počela govoriti ljudima što se stvarno dogodilo, i to samo nekolicini, koji su već stvorili odnos s njezinim sinom.
Catherine kaže da nije požalila što je zadržala dijete
Catherine smatra da kako davanje djeteta na posvajanje, tako i pobacivanje djeteta imaju ogroman utjecaj na život majke. Količina nastale štete ovisi i o majci i o djetetu.
Nekad joj je stvarno naporno, ali kaže da je silovanje ono što je napravilo štetu, a da je rođenje sina pozitivan ishod. Zato je zadovoljna, no kaže da to ne mora značiti da bi takav razvoj događaja odgovarao i nekomu drugomu.