1814. godine u Londonu se dogodila poplava u siromašnoj četvrti St. Giles. U lokalnoj pivovari puknula je bačva koja je skladištila 600.000 litara piva. Nesreća je rezultirala s osam mrtvih, a puno je domova djelomice ili potpuno uništeno. Londonska pivska poplava ostaje jedan od najbizarnijih događaja u povijesti tog grada.
Meux pivovara 1809. godine dobila je novog vlasnika, koji se vrlo ambiciozno primio svog poduzetništva. Izgradio je drveni kontejner visok gotovo sedam metara u kojem je skladištio pivo. Kontejner nije bilo loše izrađen ili nekvalitetan, do pucanja je došlo radi pritiska.
Procjenjuje se da je iz Meuxove pivovare taj dan ispalo između milijun i milijun i pol litara piva. Slučajni prolaznici bili su kompletno smočeni, a mnoge je i oborio val žute tekućine. Gore su prošli oni koji su se u obližnjim ulicama pronašli u svojim podrumima. Nekoliko njih tog je dana umrlo.
Blizu pivovare nalazilo se i groblje na kojemu se upravo održavao pokop jednog Irca. Prema izvještajima iz Londona, petero ljudi na tom sprovodu ubio je val piva. Izvještaj također govori o nekolicini ljudi koji su nakon nesreće izašli s kanistrima pa se poslužili besplatnim pivom.
Meux pivovara bila je druga najveća u Londonu. Gubitak tako ogromne količine zaliha značio bi sigurni bankrot, no poduzetniku je pomogla kruna pa je uspio isplivati na površinu nakon godina plaćanja kredita. Pivovara se zatvorila tek u vrijeme Hladnog rata.
Za nesreću nitko nije odgovarao. Londonski sud oslobodio je vlasnika Meuxa svih optužbi te izjavio da je nesreća bila Božja volja. Sreća u nesreći bila je činjenica da je kasnije u St. Giles uloženo više sredstava pa je četvrt bila temeljito obnovljena. Nakon ove nesreće velike drvene bačve za skladištenje piva bile su zabranjene na razini države. Korištene su metalne varijante.