PREMIJER Andrej Plenković naglasio je jučer na sjednici vlade kako će hitno istražiti slučajeve nakon što se dio kuća koje su obnovljene nakon Domovinskog rata urušio tijekom snažnog potresa koji je pogodio Baniju. Štoviše, Plenković je dao i nalog policiji i DORH-u da sve to ispitaju što prije, a kako doznaju Index istrage, sama potraga ne bi trebala trajati dugo.
Kuće bez dozvola, po naputku Ministarstva
Jedan od glavnih krivaca trebao bi biti HDZ, koji je bio u vladi krajem devedesetih kada je i donesen sporan Zakon o obnovi. Naime, Zakon je napisan tako da za razrušene i oštećene kuće tijekom Domovinskog rata nisu trebali akti za gradnju, odnosno bili su izuzeti od Zakona o građevinskoj dozvoli. Kuće su se obnavljale po pravilima koje je donosilo izravno Ministarstvo za obnovu, koje je tada vodio Jure Radić. Pravila su dostavljana projektantima neposredno na terenu, a ti isti projektanti bili su zaduženi za nadzor obnove više desetaka kuća odjednom. No krenimo redom.
U razornom potresu koji je pogodio Petrinju, Glinu i okolicu rušile su se i kuće koje je država gradila u sklopu obnove nakon rata, odnosno nakon 1995. godine, što su najvećim dijelom financirali porezni obveznici.
Radnik: Naše kuće se nisu rušile
"Bit će istrage o obnavljanju kuća nakon rata koje su se urušile u potresu", izjavio jučer ministar graditeljstva Darko Horvat. Ni Horvat, a ni premijer Plenković nisu za sada zazivali ime sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića koji je bio zadužen za obnovu tog područja od 1995. godine. Oglasio se i DORH koji ističe da će USKOK od policije tražiti provođenje kriminalističkog istraživanja radi utvrđivanja sumnje o mogućim propustima u poslijeratnoj obnovi objekata na području potresom pogođene Sisačko-moslavačke županije.
Pokušali smo stupiti u kontakt s nekim građevinarima koji su tada radili na obnovi Petrinje. Jedna do tih tvrtki je Radnik iz Križevaca, koji je godinama jedan od najvećih donatora HDZ-a. U tvrtki su nam potvrdili da su sudjelovali u obnovi ratom razrušene Petrinje, no isto tako tvrde kako njihovi objekti, koje su tada radili, nisu pretrpjeli velike štete.
"Da, i danas smo dolje. Radimo volonterski, pomažemo. Isto tako pratimo priče o lošoj obnovi, no rekao bih da je loše da se sada sve generalizira. Očigledno je jedan dio odrađen loše i to je tužno, loše i tragično te se nadam da će biti volje da se to istraži. No što se tiče naše tvrtke, možemo reći da smo mi odradili posao u skladu sa strukom", rekli su nam iz uprave Radnika iz Križevaca dodajući da su obišli objekte koje su obnavljali te da nisu pretrpjeli veće štete.
Obnova se radila bolje ili lošije, problem je bio novac
Građevinski obrt Radanović inženjera Pere Radanovića iz Petrinje također je sudjelovao u obnovi ratom razrušene Petrinje.
"Hajdemo ovako, zgrade novije izgradnje nisu se srušile, one starije jesu. No najgore je od svega što obnova ovog kraja nije odrađena adekvatno. Ljudi su imali novca koliko su imali, toliko su i dali. Svi mi znamo raditi, svi mi znamo kako se radi, no radilo se očigledno u skladu s financijskim uvjetima", kažu iz građevinskog obrta Radanović za Index. Mnoge tvrtke koje su tada radile danas više ne postoje, poput TVIM-a ili GEM-a iz Siska koje su u međuvremenu otišle u stečaj. Neki o obnovi ne žele ni razgovarati.
No vratimo se u to vrijeme. Zakon o obnovi donesen je početkom 1996. godine i te je godine već imao tri izmjene. Zakon je definirao tko sve ima pravo na obnovu te stupnjeve oštećenja objekata. Za niže kategorije oštećenja država je isplaćivala novac, a za više kategorije osiguravala je osnovne radove od sanacije ili izrade nosivih zidova, izradu krovne, odnosno stropne konstrukcije, dimnjaka te zatvaranje građevine vanjskom stolarijom, i to ugradnjom vanjskih vrata i prozora. Radove je organiziralo izravno Ministarstvo obnove koje je tada vodio Jure Radić.
Umjesto građevinskih dozvola - elaborat
Pojednostavljeno rečeno, sanacija postojećeg objekta bila je ondje gdje je to bilo moguće. Za one objekte gdje nije bila moguća kvalitetna obnova išlo se na izgradnju novog objekta.
Kod obnove tih objekata nisu se ishodile dozvole za gradnju, već su se nove kuće gradile temeljem Elaborata, odnosno tzv. "uputa za sanaciju". Upute su izrađivali projektanti koji su bili angažirani od strane Ministarstva za obnovu temeljem Rješenja o pravu na obnovu koje je donosilo povjerenstvo za procjenu štete pri županiji. Osnovni dokument bilo je Rješenje o pravu na obnovu, a kako je Zakon o gradnji tada definirao kuće porušene ratom, moguće je bilo izgraditi u skladu s ranijom građevinskom dozvolom ako je postojala i ako ju je bilo moguće naći. Obnavljali su se, naglasimo i to, i nelegalni objekti, što je omogućavao Zakon o obnovi koji je izuzeo važenje Zakona o gradnji kod poratne obnove.
Osnovni akti za gradnju nisu ni ishođeni, odnosno uvjeti za gradnju nisu se poštovali jer je bilo bitno napraviti objekte što prije kako bi se omogućio povratak stanovništva na do jučer ratom ugrožena područja. Kako nas uvjeravaju neki od onih koji su radili na tim projektima, tada se nije vodilo računa o zaštiti od rizika povezanih s djelovanjem potresa.
Dio problema je u činjenici da je svaki projektant ujedno i bio u nadzoru nad građevinom. Nadzorni inženjeri su tada imali i više desetaka objekata koji su se gradili istovremeno. Hrvatska je u to vrijeme obnovila više od 150 tisuća kuća. Moguće je i da je tu došlo do loše izgradnje, odnosno "štednje u željezu i betonu", o čemu danas pričaju stradalnici od potresa koji su ostali bez kuća.
Do kuda će ići DORH
Radimir Čačić, koji je od Jure Radića preuzeo resor obnove, tvrdi kako je unutar svog Ministarstva zbog sumnje u korupciju kod obnove formirao posebnu upravu za unutarnju kontrolu, koja je navodno naišla na nepravilnosti te je cjelokupnu dokumentaciju predala DORH-u. Tu Čačićevu tvrdnju u DORH-u nam danas nisu mogli potvrditi.
Loš zakon i još lošija primjena zakona doveli su do moguće korupcije, a na kraju možda i do tragedije koja je zadesila Petrinju. No nekako nam se čini da DORH i USKOK temeljem Plenkovićevog naloga neće ići tako duboko.