JOSIP Atalić, inženjer graditeljstva i i koordinator pri Hrvatskom centru za potresno inženjerstvo, kaže da se u Tursku, od posljednjeg velikog potresa u toj zemlji 1999., kada je poginulo 17.000 ljudi, počelo ozbiljno ulagati.
No, to nije bilo dovoljno, kaže Atalić te dodaje da tamo ima dosta stare gradnje koja je u lošem stanju te da je puno lošija od gradnje u Hrvatskoj. Podsjetimo, Tursku i Siriji jučer rano ujutro pogodio je potres magnitude 7.8. Nakon toga je uslijedilo još potresa, a živote je izgubilo preko 4000 ljudi, a još ih je puno pod ruševinama.
"Da se kod nas u Zagrebu dogodio potres kao u Turskoj, ne bi bilo ništa drugačije. Imali bi potpuno srušen, uništen grad. U tom dijelu Turske gradnja nije otporna na potrese ove jačine. Imali su oni jako snažan potres 1999. i od tada se počelo ozbiljno ulagati. Ali od 1999. do 2022. se nije puno sagradilo, a ovo sve što je sagrađeno prije, nije gradnja koja je otporna na potrese", rekao je profesor Građevinskog fakulteta za Danas.hr.
"Čim su tražili pomoć, znate da je kod njih prava drama"
Turske institucije su nakon potresa 1999. prepoznale hitnu potrebu za smanjenjem rizika u zemlji sklonoj potresima.
Već iduće godine je odobren zakon za provođenje obaveznih provjera gradnja i građevinskih inspekcija na svim zgradama. Atalić naglašava da su zgrade građene u skladu s propisima otpornim na potres još uvijek u manjini.
"A njihova stara gradnja je loša, puno lošija od naše, a prijašnji potresi su im napravili mnogo štete. Čim su tražili pomoć, znate da je kod njih prava drama", komentirao je inženjer Atalić za Danas.
U Turskoj je 1999. potres magnitude 7.4 pogodio grad Izmit. Tri mjeseca poslije je potres od 7.2 po Richteru pogodio grad Düzce. Te godine je u potresima smrtno stradalo preko 17.000 ljudi.
Slagalica koja se pomiče
Epicentar potresa jačine 7.4 stupnja Richterove ljestvice bio je u provinciji Kahramanmaras u blizini sirijske granice, a još jedan potres jačine 6.6 stupnjeva po Richteru izmjeren je nedugo zatim u pokrajini Gaziantep.
Deutsche Welle piše da u tom, ali i u mnogim drugim dijelovima svijeta, zemlja često podrhtava. Zašto? Zemljina kora svojevrsna je slagalica – relativno je dinamična, odnosno pokretna, a sastoji se od mnogih pojedinačnih dijelova: od nekoliko gigantskih oceanskih ploča i više manjih kontinentalnih ploča. Znanstvenici se spore oko toga koliko onih malih i najmanjih tektonskih ploča zapravo ima.
U svakom slučaju, poznato je da se te ploče stalno pomiču – po nekoliko centimetara godišnje. To je sasvim normalno. Udaljavaju se jedna od druge, taru se međusobno ili se ponekad guraju. Tada se onaj kontinent iznad pomiče, a ta kretanja nazivaju se tektonika ploča.
"Nije pitanje hoće li doći do potresa, pitanje je kada će doći"
I u listopadu 2020. potres je potresao Egejsko more. Epicentar je bio u blizini turske pokrajine Izmir i to blizu površine mora. Tada je poginulo više od 100 ljudi, a više od tisuću je ozlijeđeno.
Turska je već dugo interesantna za istraživače potresa. Njemački znanstveni centar za geoznanosti (GFZ) iz Potsdama instalirao je mjerne uređaje u Turskoj još 1980-ih i prati tamošnju seizmičku situaciju. Rezultati pokazuju da je rizik od potresa vrlo visok u kompletnoj regiji oko Mramornog mora, na čijoj obali se nalazi i Istanbul.
"Nije pitanje hoće li doći do potresa, pitanje je kada će doći", rekao je još 2019. Marco Bohnhoff, seizmolog iz GFZ-a i stručnjak za tu regiju. On, ali i drugi stručnjaci tu procjenu zasnivaju na iskustvu s više jakih potresa tijekom povijesti Istanbula, na osnovi mjerenja koja pokazuju stalna pomicanja ploča ispod Mramornog mora i na činjenici da se neposredno pored Istanbula nalazi područje zone potresa koje je dugo bilo sumnjivo mirno.
"Postoje mnoge indicije da je to područje već duže vrijeme zaglavljeno. Nagomilavaju se naponi koji na kraju premašuju čvrstoću stijene i zatim naglo se smanjuju u roku od nekoliko sekundi pomicanjem obje tektonske ploče za po nekoliko metara", objasnio je taj seizmolog u intervjuu za znanstvenu platformu "ESKP" (Earth System Knowledge Platform).
Što je ključno za sigurnost kuća i zgrada?
Stvarnu opasnost za zgrade, infrastrukturu i lokalno stanovništvo predstavljaju valovi potresa koji nastaju. Zato, po Bohnhoffu, i nije pitanje hoće li, već koliko će potres biti jak i kada će se dogoditi.
Pritom je najbolja zaštita od potresa za kuće i zgrade – otporna konstrukcija. To je, nažalost, vrlo skupo, kaže seizmolog. I ujedno pitanje je što je bolje rješenje: naknadno opremanje već postojećih zgrada ili izgradnja od temelja. Tijekom potresa u tursko-sirijskom graničnoj regiji u ponedjeljak ujutro, samo u Turskoj se, kako se navodi, srušilo više od 1700 zgrada.
"Na fotografijama se može vidjeti da su neke od srušenih zgrada izgrađene prije nego što su moderni propisi o seizmičkoj sigurnosti stupili na snagu. One nisu bile projektirane da izdrže potres ove snage", kaže Mohammad Kashani, izvanredni profesor građevinskog i potresnog inženjerstva na Sveučilištu Southampton u Velikoj Britaniji.
"Kombinacija ogromne snage i epicentra relativno blizu površine dala je ovom potresu veliku razornu moć. Moramo pomno ispitati srušene zgrade i naučiti iz ovog strašnog događaja. Samo na taj način možemo u budućnosti praviti zgrade i gradove otporne na potrese", kaže stručnjak.
Pritom tu ne igra ulogu samo to kako je zgrada odnosno kuća napravljena, već i tlo na kojem je podignuta. U biti, što je podloga jača, to je bolje. "Najbolje je ako se zemljište sastoji od granita, a sasvim je drugačije ako se gradi na pijesku ili glini", rekao je Bohnhoff.
Na mekom tlu pokreti tla se mogu pojačati. Seizmolog to uspoređuje s mokrim pijeskom na plaži. Tapkanje po istom mjestu u pijesku dovodi do toga da se voda tamo skuplja. "Tada podzemlje postaje nestabilno."