INDEX ŽELJA Milka (95) živi u teškoj neimaštini. Kaže da joj ništa ne treba

Andrea Topić

PROJEKT INDEX ŽELJA pokrenut je još 2011. godine, a kroz njega ste vi, naši čitatelji, već ispunili na tisuće želja djece i starijih iz domova diljem Hrvatske. 

Sada priča ide dalje. Objavljujemo ispovijesti ljudi u teškim životnim situacijama kojima možete pomoći doniranjem hrane, odjeće, kućanskih uređaja, građevinskog materijala i sličnog. 

Projekt počinjemo serijom reportaža iz potresom devastirane Banije u čijim selima smo pronašli desetak lica i zapisali njihove skromne želje.

Kako bi se one ispunile, potrebni ste vi koji ste toliko puta dosad pokazali da imate moć ostvariti sve ono što se na prvi pogled čini nemogućim.

SERIJAL reportaža s Banije završavamo pričom o ljudima kojima je pomoć možda i najpotrebnija iako oni, ako ih pitate, kažu da imaju sve. 

Baka Milka i njen 71-godišnji sin, kojeg od milja zove Mali, žive u Luščanima između Petrinje i Gline. Daleko od trgovine, doktora i pošte. Imaju jedno drugo, tele i osam kravica, brinu se o mačkama i pet, šest pasa. Život im nije lagan. 

Kuća u kojoj su boravili oštećena je u potresu, pa su se premjestili preko puta, kod štale. U drvenoj baraki baš i nema uvjeta za život. Prvih mjesec dana Mali je spavao na stolu. Njih dvoje i dalje dijele sićušnu sobicu trošna krova, s prastarom peći na drva u kutu i još starijim namještajem. Ovdje smo došli na preporuku udruge Dobra volja, koja im pomaže, kada može, donijeti nešto namirnica. 

Baki će uskoro 95. rođendan

Baka Milka za koji dan će proslaviti 95. rođendan. Točnije, 18. svibnja. Mudrost koju je s godinama stjecala proizlazi iz svake njene riječi. 

"Preživjela sam dva rata i ovaj potres je bio gori od oba, ali nas je ujedinio. U selu ima deset, petnaest ljudi. U našem kraju uvijek smo bili posvađani, u lošim odnosima, Hrvati, Srbi... A sad nas je katastrofa zbližila. Da pomažemo jedni drugima koliko možemo. Svi ovdje skromno živimo. Nećete pogriješiti kome god da pružite ruku. Svi moramo biti dobri i da smo pravi, da smo narod jednak. Tko je nas uopće posvađao? Neki budalaši. Koji su ludi, pa samo prave cirkus među narodom. Pa zavađuju. A mi smo svi svoji, svi smo jednaki i moralo se voljeti i poštivati. Bog je samo jedan, nije da ima svak svoga", veli baka Milka. 

Kaže kako moli boga da svatko koga sretne bude živ i zdrav, da dočeka starost. 

"U ovim godinama sve razumiješ, sve znaš, ali ne možeš, nemaš snage ni kondicije. To je malo teško. Ali eto", zaključuje vitalna baka. Pitamo je ima li neku želju. Treba li joj išta. 

Dođite, posjetite ih da ne budu osamljeni

"Nemam želje, imam svega. Možda jedino da mi dođete, da vas vidim. Vi, djeco. Možete meni biti unučad i praunučad, eto mi je 18. svibnja rođendan, i to devedeset peti", odgovara starica. 

Uporno pitamo, treba li makar neki kućanski uređaj, hladnjak, televizor, bilo što.

"Imamo televizor, imamo vešmašinu, imamo svega, samo nam je to u kući koja je oštećena i tamo više ne smijemo ući. To je zidana kuća. Dosta je stradala. Sad smo ovdje, tu mi je toplo. Mali je mjesec dana spavao na stolu jer ne možemo skupa ležati", priča baka Milka, iza čijih leđa vidimo tu trošnu prostoriju, zamračenu i nesigurnu. 

Baka Milka strahuje od idućih potresa. Vjeruje da bi je trošna kuća mogla poklopiti. 
"To samo trese, kao kad mati ljulja dijete u kolijevci. A ovo sada kad je zatreslo, na pragu sam, zlato moje, stajala, kad odjednom crijep padne s vrha kuće. Dva rata sam preživjela, 10 godina u ratu bila, ali takvo zlo...", dočarava nam potresena baka. 

Iz obližnje štale čujemo glasanje krava. Njen sin Mali, zapravo Mirko, otišao ih je nahraniti. Iznutra se čuje mukanje osam grla. Vani se sunča žuto tele, u hladovini žutog plasta sijena. Kroz kadar prolazi i žuti pas. Došao nam se samo javiti, ostatak ekipe ga čeka. 

Sin Mirko je nevjerojatno tužan, ne vidi razlog za život

Dolazi i Mirko pa nam priča o svojim mukama. Do prošle godine je prodavao za mljekaru, ali sad mu se to ne isplati. 

"Teško je. Stvarno je. U selu je malo ljudi, sve starije što je bilo, to je umrlo, mladi se nisu vratili, nema ovdje života. Mljekara me naljutila jer slabo plaćaju, ne isplati se to. Dok platiš struju, vodu, šta ti ostane? Baš ništa. Najbolje pustiti onda tele da sisa. A onda je na ovo sve što nas pogađa došao i potres.

Staru moram paziti. Ne može ona više nigdje, slaba je jako. Ona mi je jedino što imam. Ne znam šta ću ako joj se nešto dogodi... Umrla mi je nedavno sestra, bila je mlađa od mene. Otac još i prije. I tako, familiju nismo pravili. Jednostavno nemam za što živjeti. Niti tko zna da postojim", ravnodušno će Mirko pa nakon kraće stanke doda: "I to je to." 

O svojoj muci i osamljenosti govori kao da prepričava nogometnu utakmicu. Sve mu je to normalno. Pitamo ga ima li on kakvu želju. Kaže da nema. Da mu ništa ne treba. Koliko god puta da smo pitali i njega i baku, davali su taj isti odgovor. 

Oni vjerojatno ni ne znaju što im sve treba i zaboravili su da život ipak može biti malo bolji. 

Kako pomoći Milki i sinu?

Oni su skromna obitelj kojoj će uvijek nešto trebati budući da žive u zabačenom, potresom pogođenom selu, sa skromnim primanjima. Voljeli bi, kako su naglasili, društvo. Da ih netko obiđe. Njihovi najbliži susjedi su također u nezahvalnoj financijskoj poziciji. To su Mićo i njegova supruga, o kojima smo ranije pisali. Ako odlučite posjetiti Milku i sina, blizu će vam biti i oni. 

ŽELJE MILKE I MIRKA (odnosno ono za što smo sigurni da bi im dobro došlo):

  • higijenske potrepštine (WC papir, šamponi, sapuni, vlažne maramice...)
  • trajni pekarski proizvodi (tost, kruh u vrećici...), razne konzerve s hranom 
  • rekli su nam da baka voli slatko; trajni keksi, trajne slastice
  • kućanske potrepštine, sredstva za čišćenje...
  • za Mirka tražimo nekog stručnog tko bi mu mogao razgovorom pomoći nositi se s problemima

Baka i sin, koji jedva imaju što za staviti na stol, nisu tražili ni novac, ali bi im sigurno dobro došao. Budući da nemaju žiro račun i da nam je jasno da bi uplata i podizanje novca sa žiro računa za njih predstavljali ogroman problem, novac im možete poslati poštanskom uplatnicom ili donijeti osobno. Za detalje nam se javite na mail indexzelja@index.hr.

ŽELITE POMOĆI?

Index će nastojati koordinirati pomoć svima kojima je pomoć potrebna, jedan po jedan slučaj.

Naši kapaciteti su ograničeni i u slučaju puno mailova, kojima se nadamo, nećemo moći odgovoriti svima.

Javite nam se ISKLJUČIVO ako ste u mogućnosti ispuniti neku želju u potpunosti. 

Ako želite pomoći baki, javite nam se na indexzelja@index.hr sa subjectom Pomoć za baku.

U poruci kratko i jasno napišite što želite donirati s popisa želja. Ako želja još nije ispunjena, javit ćemo vam se i poslati upute. 

Naglašavamo, nadamo se da ćemo dobiti puno mailova i da nećemo moći odgovoriti na sve. Molimo vas da nam to ne uzmete za zlo i da vas to ne spriječi da se javite i pokušate pomoći nekom drugom.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.