U kojem trenutku financijskih teškoća i nevolja osoba shvati da došla pred zid i da je vrijeme potražiti pomoć?
Zagrepčanin Damir Trputec je odgovor na to pitanje dobio prije dvije godine, nakon što je završio pod ovrhom jer je turistička agencija koju je vodio gotovo cijelo desetljeće morala biti ugašena jer mu je pandemija Covida-19 odnijela sve prihode te nagomilala enormne dugove.
Dugovi i pozajmice su otvaranjem stečaja počeli prelaziti s agencije na njega, a veliki financijski pritisci natjerali su ga da danas jedva uspije pokriti podstanarstvo u stanu od 20 kvadrata na četvrtom katu zgrade u Španskom. Uspio je naći i novi posao kao online savjetnik u jednoj inozemnoj tvrtki, no ona mu osigurava tek da pokrije obaveznih 25% plaće od ovrhe, podstanarstvo i režije.
"Kad sve podmirim, ostane mi 100 eura. I tad shvatiš da od toga ne možeš živjeti", priča nam Damir na klupici parka u Španskom, u pauzi od sakupljanja boca koje mu pomažu da barem podmiri dio životnih troškova.
No, njegov život nije oduvijek izgledao ovako. Njegova sposobnost i spretnost još u mladosti dovele su ga do završenog Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a kasnije i do studija u Londonu. Njegov habitus oduvijek su bila putovanja, priča nam, i uvijek će ostati.
"Počeo sam kao mali koji u hotelima nosi kofere, pa do malog koji daje ključeve. S vremenom sam dogurao do vodiča na putovanjima, a kasnije i do travel konzultanta. Imam preko 200 turističkih certifikata!", kaže nam, prisjećajući se svog životnog puta. Pa koliko jezika onda govori, pitamo ga.
"Koliko je potrebno! Za lovu ću pričati i kineski", šali se Damir.
Upornost ga je kasnije dovela do vlastite turističke agencije Aladdin DMC koja je bila specijalizirana za kongresna putovanja, namijenjena za korporativce koji su u drugim državama htjeli organizirati poslovne susrete. Agencija je u jednom trenutku imala šest zaposlenih i poprilično uspješne poslovne rezultate, a radilo se od jutra do mraka. No, onda je došao koronavirus
"U tom trenutku gledaš u zid, a zid gleda u tebe", prepričava Damir početak svojih nevolja. Kako je nastupio lockdown, nije trebalo niti dugo da Damir bude prisiljen otvoriti stečaj nad agencijom. Iako ima novi posao, već dvije godine je na rubu teškog siromaštva.
"Imao sam ludu sreću da sam dobio pristup pučkoj gradskoj kuhinji", pozitivan je Damir. "Tamo upoznaš ljude koji su u puno većoj nevolji, ja srećom preživljavam dovoljno da mogu platiti svojih 20 kvadrata stana, iako je napeto".
No, posljednje pravo na gradsku pučku kuhinju isteklo mu je 30. srpnja, a novo odobrenje i dalje čeka. Dok u Gradu Zagrebu ne riješe papirologiju, Damir svakodnevno skuplja boce kako bi mogao kupiti kartu za autobus i iz Španskog otići na Sveti Duh, u pučku kuhinju franjevaca.
Pučka kuhinja na Sv. Duhu danas ne radi. za gradsku Pučku kuhinju "Dobri dom" koja danas radi, očekujem rezultat...
Objavljuje Damir Trputec u Nedjelja, 31. kolovoza 2025.
"Rekli su mi u Gradu da nitko ne bi smio biti gladan, ali evo ja jesam", komentira Damir, smatrajući da bi u Zagrebu mogli i više napraviti za sve koji su u potrebi. "Cijene stanovanja su nepriuštive. Da bih ispunio uvjete za priuštivo stanovanje, moram de facto biti ispod mosta".
Damir do prije dvije godine nije niti znao što znači biti u potrebi, jer je oduvijek bio taj koji pomaže. Tako nam je ispričao kako je u mladosti imao priliku posjetiti Indiju i upoznati Majku Terezu, za koju kaže da je zajedno s pokojnim misionarom paterom Gabrićem bila najveći moralni stup koji je imao u životu.
Dobro je nastavio činiti i kada su već krenule njegove osobne nevolje, nakon što je petrinjsko područje uništio veliki potres.
"Rođen sam u Sisku, Banija je dijelom mog života. Jednostavno sam vidio da tim ljudima treba pomoći", kaže Damir kojeg u namjeri nije smela ni činjenica što nema automobil s kojim može poslati pomoć.
On je, naime, više od 180 puta poslao potrepštine onima kojima je to nakon potresa najviše trebalo. "Preko društvenih mreža pa sam uspijevao dogovoriti prijevoz robe i hrane u okolna sela gdje nitko nije dolazio".
a sada sve to opet sa drugoga kata spustiti dolje, utrpati u auto i pravac Banija. Dragi SVevišnji zriktaj mi lift u ovozemaljskome životu ! Fala unaprijed 👍
Objavljuje Damir Trputec u Petak, 6. kolovoza 2021.
Zbog svog dobročinstva đakon Ralf iz Bonna u Njemačkoj poslao mu je kip "kralja dostojanstva", kao simbol njegove plemenitosti nakon potresa na Baniji. Uz to, za vrijeme lockdowna pokrenuo je i inicijativu "Ministarstvo ljubavi" za starije koji su se osjećali usamljenima, a najviše ga je ganula scena koju je doživio u jednoj obitelji.
"Plan je bio spakirati plišane igračke i poslati ih u dom za starije. Jedne djevojčice spremile su jedine igračke koje su imale i dale ih starijima", emotivan je Damir.
"Vjerujem u tu veliku silu. Ako daš dobro, dobit ćeš dobro. Meni se to uvijek tako pokazalo", uvjeren je, iako i sam trenutno proživljava jedne od najtežih trenutaka svog života.
"Čovjek ne može zatomiti empatiju za one kojima je možda i gore. Ako ja dobijem ponekad nešto i više, uvijek ću to podijeliti. Cipele koje imam na sebi nosim već pet godina, moje druge cipele su završile na Baniji. Sve sam podijelio", priča.
Franjevačka pučka kuhinja na Svetom Duhu već se počela puniti dok smo razgovarali s Damirom. On uvijek dolazi oko sat vremena prije podjele obroka, objašnjavao nam je, kako bi mogao uzeti namirnice koje se dijele ispred, ali dok smo mi došli s njim, sve je već bilo podijeljeno.
"Ma nema veze. Dobio sam 20 eura od prijateljice Sanje, pa ja sam bogat! Imam i još 30-ak boca, tako da uvijek nečega bude", pozitivan je ponovno Damir. Srećom, red za obroke taj dan nije bio toliko dugačak pa je uspio za taj dan ponijeti pohani oslić i kuhano povrće. Za taj dan bio je zbrinut, no već sutra morat će opet sve ispočetka.
"Ovaj život potrebitih i onih koji su u nevolji ne želim nikome. Želim da svima bude dobro", zaključuje.