UZBUDLJIVO je pratiti sve ono što je Ivo Sanader govorio o ZERP-u: od toga da nije prepreka Hrvatskoj na putu prema EU, da je ZERP bilateralan problem, da o njegovoj odgodi nema govora i da Hrvatska oko tog pitanja neće popustiti Europskoj Uniji, preko toga da je Sanader objavio da je napokon pronašao spasonosno rješenje za ZERP, ali da ga ne smije nikom živom objaviti, već ga sačuvati za famozni kvadrilateralni sastanak do kojeg nikad neće doći, pa sve do toga da je poslije svega i premijer bio prisiljen priznati ono što je već svima odavno jasno - da Hrvatska mora birati: ZERP ili EU.
I tako smo se našli tamo gdje smo bili prvog siječnja ove godine kad je ZERP stupio na snagu. Ili možda tamo gdje smo bili još u lipnju 2004. godine kad se državni tajnik Hido Bišćević obvezao da Hrvatska neće primjenjivati ZERP na članice EU dok se ne potpiše sporazum o ribarstvu. On nije potpisan, ali Hrvatska je svejedno proglasila ZERP.
Je li to kršenje obećanja ili gaženje riječi koja u diplomatskim krugovima ionako ništa ne vrijedi? Je li ZERP ucjena kojoj se valja oduprijeti ili pravo kojeg se valja odreći? I najvažnije od svega, je li ovaj izbor između EU i ZERP-a pred koji je stavljena Hrvatska - uopće izbor?
Da se ukloni ZERP istina o pregovorima ogolila bi se do kostiju
Predsjednik Stjepan Mesić konačno je probio led i postavio pitanje neka se netko već jednom odredi, hoće li ZERP ili EU. Preciznije, jesu li oni koji muljaju u vezi te famozne (i fantomske) ekološko-ribolovne zone napokon spremni priznati je li im važniji ZERP od Europske Unije. Ni jedan odgovor ne bi nas iznenadio. Čak ni žrtvovanje Unije za tobožnji interes na moru, jer je odavno jasno da Sanader i koalicijska ekipa kojom se okružio ZERP koriste kako bi zamaglili sve druge probleme. Oni žele stvoriti dojam da hrvatsko napredovanje prema EU trpi zbog ZERP-a, a ne zbog stotine drugih važnijih, a neriješenih pitanja. Da se ukloni ZERP, istina o pregovorima s EU ogolila bi se do kostiju.
Ovako je savršeno mahati nekakvim izmišljenim problemom, pa još kukati - kako to čini Sanader - da je Hrvatska žrtva europske ucjene, da joj se krše osnovna prava po UN-ovim konvencijama, da ju se gura u podređeni položaj u odnosu na susjedne zemlje, da je žrtva "neobjektivnog pristupa problemu".
Sanaderovi tajni recepti
Sanaderu, dakle, odgovara ZERP kakav je sada. No, čini se da ga je pod pritiskom predsjednika Mesića ipak spreman "žrtvovati" višem cilju: prema nekim informacijama, planira se "zamrzavanje" ZERP-a na članice EU dok se ne riješi famozni sporazum o ribarstvu. A možda se ovom prilikom ubrza njegovo potpisivanje, na koje se Sanader sada izvlači.
To su priželjkivali mnogi kad su vidjeli da Bruxelles, a još više Rim i Ljubljana, neće odstupiti od onoga što im je obećano prije četiri godine. Svima je bilo jasno da se Hrvatska ni na koji način neće iskobeljati iz ovog problema, sve dok ga ne zamrzne, modificira ili jednostavno - ukine. Nikakva tiha diplomacija, nikakvo lobiranje, nikakve teške riječi, a još manje Sanaderovi tajni recepti koji bi "zadovoljili sve strane i osigurali punu primjenu ZERP-a". Toga nema. Jedno s drugim naprosto ne ide. Interesi su toliko međusobno isključivi, da bi samo modifikacije dolazile u obzir: ukidanje ribolovne komponente, zamrzavanje, prejudiciranje granice...
Povijesno ne Uniji da bi HSS uživao u kravicama i narodnim nošnjama
Sve osim toga, tvrdoglavo ustrajanje na ZERP-u, prekidanje pregovora s EU i bacanje zemlje deset godina unatrag, bilo bi ravno nacionalnom samoubojstvu. Možda bi neki iz toga izvukli političke koristi. Možda bi Hrvatska, nešto poput Srbije u vezi Kosova, samozadovoljno uživala u svom međunarodnom pravu, ne shvaćajući da svijet prolazi pored nje. HSS bi tako uživao u svojim kravicama i narodnim nošnjama, HDZ bi se mirno posvetio vladanju bez iritantnog grintanja iz Bruxellesa, talijanski ribari i dalje bi haračili Jadranom, a Hrvatska bi polako klizila u balkanski mrak.
Žrtvovanje za opće dobro nikad nije bio Sanaderov motiv za bavljenje politikom
Eto to je, otprilike, izbor ZERP ili EU. To uopće nije izbor. Nikad ni ne smije biti. To je lažna dilema stvorena samo kako bi se kamufliralo pravo stanje stvari, koje je zapravo gore nego što mislimo. Srbija se zabavlja Kosovom, Hrvatska ZERP-om, a političke elite kontroliraju situaciju. Kao što je ZERP umjesto EU kolektivno samoubojstvo, EU umjesto korupcije, kriminala, privatizacije, nepotizma, strančarenja, burzovnih manipulacija... ubojstvo je za sve one koji izoliraju Hrvatsku da bi je pretvorili u svoje vlasništvo.
Zbog svega toga tome, posebno je uvredljivo muljanje Ive Sanadera. Način na koji on izbjegava riješiti pitanje ZERP-a, kako žonglira kvazi-rješenjima, kako najavljuje nekakve sastanke o kojima druga strana nema pojma, pa na kraju bude toliko drzak da naciju stavi pred lažnu dilemu: ZERP ili EU. Toliko o čovjeku koji je svima prodao najveću foru - da je proeuropski političar, štoviše, da je glavna pokretačka snaga Hrvatske prema Uniji. Možda bi i bio kad bi ga na kraju puta čekala privatna nagrada, nekakvo podilaženje taštini u vidu funkcije, statusa ili koristi. Ovako, ne treba se uzdati u Sanaderovo žrtvovanje za opće dobro. To ionako nikad nije bio njegov glavni motiv za bavljenje politikom.
Tomislav Klauški
Foto: L.T.