U REPUBLICI Hrvatskoj javno školstvo još uvijek je barem nominalno odvojeno od vjere, no čini se da ipak nije svugdje tako. Zadarska osnovna škola Krune Krstića u Arbanasima tako je na svojim stranicama stavila obavijest sljedećeg sadržaja:
“Temeljem Odluke Školskog odbora donesene na sjednici održanoj dana 20. srpnja 2018. godine, a u uz suglasnost osnivača, Grada Zadra… od 30. srpnja 2018. godine naša Škola u šk. godini 2018./19. nastavlja s radom u jednoj smjeni. U prvom polugodištu razredni odjeli 2.c i 4.b imat će nastavu u prostorijama župe”.
I ne vidi u tome ništa sporno. Naime, zbog stalnog povećanog broja učenika i činjenice da je jedna od učionica morala biti preuređena za predmet informatiku, kako ne bi uveli dvosmjensku nastavu, školski odbor odlučio je nastavu za dva razreda prebaciti u obližnji župni dvor crkve Gospe Loretske.
Ministarstvo pojma nije imalo da će se nastava dislocirati u crkveni prostor
No unatoč činjenici što je odluka donesena 20. srpnja te ju je Grad Zadar potvrdio deset dana kasnije, ni škola niti gradski Upravni odjel za odgoj i školstvo nisu zatražili dozvolu nadležnog ministarstva znanosti i obrazovanja za dislociranjem nastave u sakralni objekt.
Tek nakon našeg upita ministarstvu o tome je li primjereno održavati razrednu nastavu osnovne škole u objektima u vlasništvu vjerske institucije, ministarstvo je zatražilo “žurno očitovanje škole”.
Povjerenstvo tek treba odlučiti ispunjava li župni dvor uvjete
I iako je odluka škole javno objavljena, a roditelji misle kako je za problem nedostatka prostora nađeno rješenje, iz ministarstva smo dobili sljedeći odgovor:
“Nakon dostavljenog očitovanja ravnateljice Škole i razgovora s nadležnima, dogovoreno je da će Škola podnijeti zahtjev Ministarstvu za utvrđivanjem uvjeta za rad u dislociranom objektu. Kada Ministarstvo zaprimi zahtjev, imenovat će se povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li prostor uvjete”.
Alternativni prostori nisu ni razmatrani
I unatoč protivljenjima nekih roditelja tijekom srpnja kad je ova mogućnost iznesena, a o čemu su pisali lokalni mediji, ni škola niti gradski ured nisu tražili alternativni prostor koji ne bi ugrožavao djecu čiji roditelji nisu katolici.
“U blizini škole, nažalost nije bilo drugih prostora koje bi škola mogla koristiti. Ove prostore škola će koristiti privremeno kao što ih je privremeno koristila i prije nekoliko godina kad je školski prostor bio u postupku sanacije i rekonstrukcije. Zahvalni smo Crkvi koja ima sluha za potrebe zajednice i držim kako je ovo lijep primjer suradnje u zajednici”, odgovorio nam je pročelnik Upravnog odjela za odgoj i školstvo Joso Nekić.
Također nam je objasnio kako Katolička crkva velikodušno besplatno ustupa svoje prostore.
Većina djece ide na vjeronauk
Inače, kako nam je objasnila ravnateljica Jasmina Matešić, školu pohađa trenutno 637 učenika, od čega njih 588 uči vjeronauk. Prema pojašnjenju Nekića, način odabira razreda koji će nastavu pohađati u sakralnom objektu odvio se tako što je “škola provela anketu među roditeljima”.
U razredima koja će pohađati nastavu u župnom dvoru, u 2.c. svi učenici idu na vjeronauk, dok u 4.b. od njih 28, 26 ih ide na vjeronauk.
“Ovi prostori djeci nisu novi jer gotovo svi učenici pohađaju katolički vjeronauk u župnim prostorima”, objasnio nam je Nekić te dodao kako se nisu savjetovali sa stručnjacima oko pitanja na koji način ova dislokacija u sakralni objekt može utjecati na djecu, pogotovo onu koja ne pohađaju vjeronauk.
Župni dvor nije sakralni objekt
“Mislim kako je neprecizno govoriti o izvođenju nastave u 'sakralnom objektu'. Župni dvor je vlasništvo Crkve, ali se u njemu ne obavlja bogoslužje, tako da ga ne možemo smatrati sakralnim prostorom”, objasnio je za Index Nekić
Za mišljenje smo upitali i psihologa Borisa Jokića, autora projekta Kurikularne reforme, koji smatra da je razumljivo da se “namjera da se nastava planira odvijati u župnom dvoru može činiti problematičnom, ali je ne smatra najvećim problemom u ovoj situaciji” te objašnjava kako bi “veća ili manja razina prigovora bila bi prisutna da se nastava planirala održati u prostorijama pravoslavne ili islamskoj zajednice, udruzi ateista Protagora, GONG-u, prostorijama LGBT zajednice, Yoga studiju, udruženju ljubitelja vina, boćanja i maslina”.
Jokić: “Nevjerojatno je da nema planiranja upisnih mjesta”
Ipak, u ovom slučaju Jokić smatra da se radi o većem problemu hrvatskog sustava odgoja i obrazovanja.
“Bili to župni dvor, LGBT udruga ili društvo maslinara, ovaj slučaj ukazuje na stvarne i trajne probleme upravljanja hrvatskim sustavom odgoja i obrazovanja i potpunu marginaliziranost ovih važnih društvenih pitanja, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini. Gotovo je nevjerojatno da na lokalnim razinama nema planiranja upisnih mjesta i razvoja mreže škola što uzrokuje prenapučene škole u nekim dijelovima, dok druge škole vape za učenicima”, kaže Jokić te dodaje da je još “nevjerojatnije da se sustavne promjene poput uvođenja obveznog predmeta informatika rade bez adekvatnih procjena učinaka na odgojno-obrazovni proces, pripreme odgojno-obrazovnih radnika i roditelja”.
“Promjene u odgoju i obrazovanju, koliko god one privlačno zvučale i koliko osobno bio za njih, moraju biti takve da su kvalitetno pripremljene i komunicirane te da ne služe sitnim političkim ciljevima i PR službi bilo kojeg ministra ili ministrice. Posljedica svega je potpuno neupravljanje važnim društvenim podsustavom i slika države koja ne brine o odgoju i obrazovanju. Stvarnu cijenu će po običaju platiti djeca, roditelji i odgojno-obrazovni radnici”, smatra Jokić.