Theodor Eicke, rođen 17. listopada 1892. u Hampontu (tada u Njemačkom Carstvu, danas u Francuskoj), bio je ključna figura nacističkog režima, general Schutzstaffel (SS) i glavni inspektor koncentracijskih logora.
Kao zapovjednik Koncentracijskog logora Dachau i tvorac sustava SS-Totenkopfverbände, uspostavio je brutalni model logora koji je postao temelj nacističkog terora i jedan od stupova Holokausta. Poginuo je 26. veljače 1943. u avionskoj nesreći kod Harkova na Istočnom frontu, ostavivši iza sebe nasljeđe smrti i represije.
Eicke je odrastao u Alzaciji u obitelji nižeg srednjeg sloja; otac mu je radio kao željeznički službenik. Regija podijeljena između Njemačke i Francuske oblikovala je njegov nacionalistički svjetonazor. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je kao vojnik. Nakon rata radio je u policiji u Bavarskoj, ali je 1921. otpušten zbog političkih aktivnosti.
Godine 1928. pridružio se Nacionalsocijalističkoj njemačkoj radničkoj stranci (NSDAP) (članski broj 114.901), a 1930. i SS-u (članski broj 2.921). Njegov ekstremni antisemitizam i radikalni stavovi brzo su ga učinili jednom od fanatičnih figura nacističkog pokreta.
Godine 1932. bio je uhićen i smješten u psihijatrijsku ustanovu zbog nasilnog ponašanja i prijetnji političkim protivnicima. U tom trenutku ga je Heinrich Himmler osobno zaštitio i rehabilitirao, prepoznajući njegovu fanatičnu odanost režimu.
Koncentracijski logor Dachau, osnovan 1933., bio je prvi stalni koncentracijski logor nacističke Njemačke. Eicke je postao njegov zapovjednik u lipnju iste godine, nakon uklanjanja prvog zapovjednika zbog kaosa i korupcije. Pod njegovim vodstvom Dachau je postao model za sve buduće logore: uveo je strogi kodeks ponašanja, brutalne kazne, sustav hijerarhije i ideološku indoktrinaciju stražara.
Eicke je sastavio takozvana "Dachau pravila" (Dienstvorschrift), koja su glorificirala SS kao "rasnu elitu" i davala ideološko opravdanje za mučenje i ubijanje zatvorenika. Nakon Noći dugih noževa 1934., kada su logori prešli pod kontrolu SS-a, Eicke je imenovan glavnim inspektorom koncentracijskih logora (IKL).
Pod njegovim nadzorom sustav se proširio na logore poput Koncentracijskog logora Sachsenhausen, Koncentracijskog logora Buchenwald i Koncentracijskog logora Mauthausen.
Kao glavni inspektor i zapovjednik SS-Totenkopf postrojbi, Eicke je standardizirao administraciju logora i stvorio školu brutalnosti za tisuće SS stražara. Dachau je služio kao obuka za osoblje koje će kasnije sudjelovati u masovnim zločinima u logorima poput Koncentracijskog logora Auschwitz i Treblinka.
Godine 1936. izabran je u Reichstag, a 1939. imenovan SS-Gruppenführerom i zapovjednikom 3. SS oklopne divizije Totenkopf - jedinice formirane većinom od bivših logorskih stražara. Ova divizija počinila je brojne ratne zločine u Poljskoj i Sovjetskom Savezu, uključujući masovna strijeljanja civila i ratnih zarobljenika. Eicke je osobno sudjelovao i u ubojstvu Ernsta Röhma 1934., čime je učvrstio svoj status u vrhu SS-a.
Eicke je poginuo 26. veljače 1943. kada je njegov avion oboren tijekom Treće bitke za Harkov. Nacistički mediji slavili su ga kao heroja. No iza njega je ostao sustav koji je omogućio sustavna mučenja, prisilni rad i masovna ubojstva u desecima logora diljem Europe.
Premda osobno nije bio suđen u Nürnberškim procesima, SS i Totenkopf proglašeni su zločinačkim organizacijama. Eicke se u povijesti pamti kao "otac logorskog sustava" čija su pravila omogućila industrijsko ubijanje milijuna ljudi. Njegov rođendan, 17. listopada 1892., podsjeća na početak jedne od najmračnijih poglavlja 20. stoljeća.