Borbe za istočni ukrajinski grad Toreck ne jenjavaju.
U 2. tenkovskoj satniji 28. mehanizirane brigade vojnici zavaruju metalne rešetke na kupole svojih tenkova, improviziranu zaštitu od ruskih dronova. Nedavna pogibija trojice kolega, Kostje (23), Kornija (28) i Viktora (33), duboko ih je pogodila. Bili su iskusni, omiljeni i ubojito učinkoviti.
"Znao sam Viktora šest godina, stalno smo služili skupa. Plakao sam kad sam čuo da je poginuo. I sad mi se grlo steže kad o tome govorim", rekao je narednik Nemo (27), vozač i mehaničar. "Ne postane lakše. Ostanu s tobom. Zauvijek."
Ruske snage napreduju prema Torecku s jasnim ciljem - zauzeti Kostjantinivku, desetak kilometara sjevernije, koja je ključno željezničko i cestovno čvorište u Donbasu. Ako padne, Kramatorsk i Slovjansk, dva najvažnija ukrajinska grada u regiji, mogli bi biti odsječeni, piše The Times.
Kako bi izbjegli rano otkrivanje, ruski se vojnici pokušavaju infiltrirati u manjim skupinama, okupljajući se iza ukrajinskih linija kako bi napali iznutra. Većinu takvih pokušaja zaustave kamikaza-dronovi, ali napadi ne prestaju.
Prema presretnutim radijskim razgovorima, ruski zapovjednici svojim vojnicima naređuju da napreduju ili će biti ubijeni ako se povuku. Malo ih uspije proći, ali kad uspiju, tenkovi 2. satnije ulaze u akciju.
Poginuli Kostja, Kornij i Viktor izjurili su tenkom T-64 iz maskiranih položaja pod gustim slojem magle, jureći prema ruskim položajima kroz ruševine Torecka. Na sjeveru grada, u industrijskoj zoni, ukrajinske su snage bile pod pritiskom. Jedan ruski vod zabarikadirao se u velikom skladištu s kojeg su mogli nadzirati ukrajinske položaje. Magla, dim i mraz otežavali su nadzor iz zraka.
"Neprijatelj je napredovao prema rudniku na rubu grada, a naši ljudi su trebali potporu", kaže bojnik Phoenix (33). "Dobili smo zapovijed: krenuti tenkom, otvoriti vatru, uništiti protivnike u zgradi kako ne bi mogli dalje."
Tenk je ispalio nekoliko granata, pretvorivši skladište u gomilu ruševina. Prema procjeni satnije, posada je likvidirala najmanje deset ruskih vojnika prije povlačenja. No pri povratku grana je otkinula zaštitnu mrežu s kupole tenka. Magla se počela razilaziti i posada je ostala izložena dronovima.
"Gađali su ih s udaljenosti od 150 metara. Sve je išlo po planu, neprijatelj je uništen, naši su preuzeli položaj. Ali onda ih je pogodio FPV dron, vođen optičkim kabelom", ispričao je poručnik Brada (29). "Tenk je doslovno raznesen zajedno s posadom."
Ovo nije izoliran slučaj. Gubici su veliki, a kriza s ljudstvom postaje sve ozbiljnija. Iako brigade imaju dovoljno tenkova, nema tko njima upravljati. Nova inicijativa ukrajinskog ministarstva obrane, koja nudi milijun grivni (oko 18.700 eura) za nove regrute u dobi od 18 do 24 godine, zasad nije donijela značajnije rezultate.
"Imamo više tenkova nego ljudi. Ljudi ponestaje, a isti vojnici neprestano vuku sve na svojim leđima. Nema nikoga tko bi ih zamijenio", kaže Phoenix. "Oni koji su spremni, žive uz tenk. Doslovno."
Unatoč velikim gubicima, Rusi nastavljaju gurati. Prema ukrajinskim procjenama, više od 13.500 ruskih vojnika smatra se nestalima tijekom sedmomjesečne bitke za Toreck. Samo 28. brigada tvrdi da je eliminirala 3153 vojnika. Ukrajinci navode da su ruski zapovjednici slali i ranjene vojnike natrag na bojište, a dronovi su snimili muškarce na štakama kako stižu do linije. Drugi pokušavaju probiti linije metar po metar, kamuflirani improviziranim zaklonima.
"Imamo snimku jednog tipa koji je na sebi imao nešto kao veliki šator. Pomakne se za jedan metar, stane, pa opet. Tako cijelim putem", ispričao je pukovnik Anton 'Pečeneg' Vihivski (32), zapovjednik 1004. pješačkog bataljuna, koji s ljudstvom čuva šumske i poljske pristupe Kostjantinivki. "Pobijedili smo rusku 132. brigadu, ali sada stižu novi. Okupljaju rezerve i napadi su sve intenzivniji."
Na terenu, spominjanje mira u Washingtonu djeluje kao paralelna stvarnost. Putin je ovog tjedna potpisao uredbu o mobilizaciji novih 160.000 vojnika između 1. travnja i 15. lipnja. Rat ne staje. A i oni koji fizički ostanu neozlijeđeni, psihički nose teret. Phoenixova supruga i djeca preselili su se prošle godine. Nedavno su se razveli.
"Na početku rata bilo mi je teško kad bih izgubio ljude. Sad se trudim ne vezivati", kaže Phoenix. Kao vojnik teško prihvaća da rat više nije ono što je nekad bio. "Već godinu dana nismo imali pravi tenkovski dvoboj. Sad je to rat dronovima."