Koliko je NATO predan obrani baltičkih država? To je bilo pitanje koje je Vladimir Putin neizravno postavio kad su ruski borbeni zrakoplovi prošlog tjedna povrijedili estonski zračni prostor. Javni stav NATO-a je nedvosmislen: savez 32 zemlje branit će svaki pedalj svog teritorija. Ta se predanost pokazuje u estonskoj vojnoj bazi Tapa, blizu ruske granice.
Tapa, što doslovno znači "ubiti" na estonskom, nekad je bila sovjetska zrakoplovna baza. Danas je to glavna baza estonske vojske i NATO-ove borbene skupine koju predvode Britanci. Zajedno s manjom francuskom postrojbom, pripadnici Kraljevskog tenkovskog puka imaju impresivan arsenal vatrene moći, uključujući tenkove Challenger 2, topnički sustav Archer i oklopna transportna vozila Griffon.
Britanske, francuske i estonske postrojbe imaju integriranu zapovjednu strukturu i zajedno bi išle u bitku u slučaju ruske invazije. Postrojbe u Tapi obučene su da odbiju napad. No zapadni strateški planeri smatraju kako je vjerojatnije da će Rusija u početku djelovati postupno, pokrećući operacije osmišljene da testiraju reakcije i jedinstvo NATO-a, za Financial Times piše Gideon Rachman.
Prošlotjedno kršenje estonskog zračnog prostora uklapa se u taj obrazac, osobito jer je uslijedilo nakon velikog upada ruskih dronova u Poljsku tjedan dana ranije. Neke od tih dronova srušili su NATO-ovi zrakoplovi, a saveznici su od tada rasporedili još aviona na istočnu granicu.
NATO će kasnije ovog tjedna raspravljati o tome kako odgovoriti na upad u Estoniju. U savezu postoje oni koji tvrde da bi NATO ubuduće trebao obarati ruske zrakoplove koji naruše zračni prostor drugih zemalja. No drugi, osobito u SAD-u, vjeruju da bi to bila opasna eskalacija.
Rusija bi mogla postupno pojačavati svoje provokacije kako bi testirala te latentne podjele unutar NATO-a. Jedan od scenarija o kojem se dugo raspravlja jest ulazak ruskih kopnenih postrojbi u neku od baltičkih država, možda pod izlikom obrane etničkih Rusa.
Konačni cilj Kremlja jest pokazati da je članak 5. NATO-a o međusobnoj sigurnosnoj garanciji bezvrijedan. Kad bi Rusi u tome uspjeli, tada bi mogli pokušati zauzeti manje europske države jednu po jednu, a da se nikad ne suoče s kombiniranom snagom NATO-a.
Neizvjesnost oko reakcije Washingtona ključna je za moskovska ispitivanja. SAD osigurava oko 40 posto NATO-ovih vojnih kapaciteta u Europi i neke od njegovih najnaprednijih sposobnosti. U baltičkim državama nalaze se i američke postrojbe. Jedinica topništva Himars nedavno je provodila obuku u bazi Tapa, a očekuje se i dolazak američke tenkovske satnije.
No ako bi Rusi ikad pokrenuli veću invaziju na Estoniju ili drugu članicu NATO-a, postavlja se očito pitanje kako bi Donald Trump reagirao. Kako je prošlog tjedna rekao Gabrielius Landsbergis, bivši ministar vanjskih poslova Litve: "Ako dođe do upada i napada, što Putin može očekivati? Da američka Šesta flota dođe u Baltik ili poziv na sastanak na Aljasci?"
Ispod površine postoje stvarne napetosti između Trumpove administracije i njezinih baltičkih saveznika. U Washingtonu se čuju pritužbe na "estonizaciju" europske vanjske politike, aluziju na činjenicu da je Kaja Kallas, kreatorica vanjske politike EU-a, bivša estonska premijerka.
Neki iz Trumpove administracije smatraju baltičke nacije opasno agresivnima u svom stavu prema Putinu. Na nedavnom visokom sastanku u Pentagonu baltičke su dužnosnike optužili da su "ideološki orijentirani" u svom protivljenju Rusiji.
Sumnjičavost između Baltika i SAD-a je obostrana. U hodnicima estonskog ministarstva vanjskih poslova prošlog tjedna, tik ispred ureda najviših dužnosnika, mogla se vidjeti velika reprodukcija rezultata glasanja u UN-u o Ukrajini u veljači prošle godine, u kojoj su SAD glasale zajedno s Rusima. Poruka se činila jasnom. Ne pretpostavljajte da je Trumpova Amerika na našoj strani.
Najveće europske zemlje mnogo su dosljednije od Trumpove administracije u svom inzistiranju na potrebi suprotstavljanja ruskoj agresiji. No one su također vrlo nervozne zbog same ideje da bi se borile protiv Rusije bez SAD-a uz sebe, dovoljno je spomenuti mučne rasprave o tome bi li se europska "snaga za ohrabrivanje" ikad mogla rasporediti u Ukrajinu bez američkog "oslonca" iza sebe.
Ali dok se NATO mora nositi s neizvjesnošću, isto vrijedi i za Ruse. Trump je toliko prevrtljiv da se njegove reakcije u međunarodnoj krizi ne mogu predvidjeti. Mnogi koji prate Trumpa pretpostavljali su da nikad neće odobriti američko sudjelovanje u bombardiranju Irana. A ipak, upravo je to učinio ranije ove godine.
Čak i ako bi se Amerika povukla u krizi u Baltiku, Britanci, Francuzi, Nijemci i Kanađani svi imaju tamo raspoređene postrojbe koje su se obvezale boriti. Poljska i Finska, obje dobro naoružane nacije, znaju da je njihova sigurnost usko povezana sa sudbinom Estonije, Latvije i Litve. I one bi vjerojatno branile baltičke države.
Bio bi to bezobziran rizik za Putina kad bi testirao volju zemalja NATO-a da brane istočnu granicu saveza. Nažalost, kako je svijet otkrio kad su ruske snage 2022. krenule prema Kijevu, Putin je itekako sposoban donositi bezobzirne odluke.