Dio svjetskih čelnika koji su se odazvali pozivu ruskog predsjednika Vladimira Putina da dođu na proslavu Dana pobjede stigao je u Moskvu. Ta diplomatska igra odvija se unatoč pokušajima Zapada da izolira Putina i upozorenjima Ukrajine, koja je rekla da će svako sudjelovanje tretirati kao "potporu državi agresoru".
"Nakon toliko godina, ponovno u Moskvi", napisao je na Instagramu srpski predsjednik Aleksandar Vučić, za kojeg je najavljeno da će imati i razgovore s Putinom. Vučić nije bio u Moskvi od početka ruske ofenzive na Ukrajinu u veljači 2022. U ruski glavni grad u srijedu je stigao preko zračne luke u Bakuu.
"Ponosan na antifašističku borbu mojeg srpskog naroda i zahvalan za ogromnu pomoć koju smo imali od Crvene armije prilikom oslobađanja Srbije", dodao je.
Europska unija upozorila je više puta Vučića da ne putuje u Rusiju, s kojom Beograd održava bliske odnose. Srbija, kandidatkinja za članstvo u EU od 2012., već gotovo tri godine balansira između Bruxellesa i Moskve.
Vučić i Putin trebali bi imati razgovore u petak nakon parade na Crvenom trgu, kojom će se obilježiti pobjeda nad nacističkom Njemačkom 1945.
U srijedu su u Moskvu doputovali i kineski predsjednik Xi Jinping i brazilski Luiz Inacio Lula da Silva, koji će se također sastati s ruskim šefom države. Putin i Xi trebali bi usvojiti dvije zajedničke deklaracije, jednu o bilateralnim odnosima i drugu o "svjetskoj strateškoj stabilnosti", najavio je Kremlj.
Prema Kremlju, sastanci Xija i ruskog predsjednika usredotočit će se na izgradnju dugo planiranog drugog plinovoda za izvoz plina u Kinu. Međunarodna pitanja uključivat će rat u Ukrajini i nastavak pregovora između Rusije i Sjedinjenih Država.
Indijski premijer Narendra Modi trebao je inicijalno doći u Moskvu, ali to neće učiniti zbog najnovije eskalacije stanja s Pakistanom.
Donosimo popis čelnika koji su najavili dolazak na paradu u Moskvu. Na popisu su indijski premijer Narendra Modi i sjevernokorejski vođa Kim Jong-un, koji zasad nisu stigli.
Na popis je dodan i Milorad Dodik, predsjednik jednog od entiteta u BiH.
Aleksandar Vučić – predsjednik Srbije
Vučić je na vlasti od 2012. godine, a njegova vladavina obilježena je padom demokratskih standarda, smanjenjem slobode medija i političkim pritiscima na opoziciju.
Robert Fico – premijer Slovačke
Fico je nakon povratka na vlast 2023. godine usvojio zakone koji ograničavaju rad nevladinih organizacija i slobodu medija, što je izazvalo masovne prosvjede i kritike EU.
Milorad Dodik – predsjednik Republike Srpske
Dodik je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu političkog djelovanja zbog kršenja ustavnog poretka BiH. Njegove separatističke aktivnosti izazvale su najdublju političku krizu u zemlji od rata 1990-ih.
Ilham Alijev – predsjednik Azerbajdžana
Alijev vlada od 2003. godine, a njegovu vlast karakteriziraju autoritarizam, suzbijanje opozicije i ograničavanje slobode medija.
Nikol Pašinjan – premijer Armenije
Pašinjan je došao na vlast 2018. godine nakon masovnih prosvjeda i proveo reforme koje su ojačale demokraciju i slobodu izražavanja u zemlji.
Xi Jinping – predsjednik Kine
Xi je konsolidirao vlast ukidanjem ograničenja mandata i pojačao represiju nad disidentima, Ujgurima i slobodom medija.
Kim Jong-un – vođa Sjeverne Koreje
Kimova vlast obilježena je totalitarnim režimom, kršenjem ljudskih prava, uključujući prisilni rad, mučenja i ograničavanje osnovnih sloboda.
Narendra Modi – premijer Indije
Modijeva vlada suočava se s kritikama zbog diskriminacije manjina, suzbijanja slobode izražavanja i napada na nevladine organizacije.
Kassim-Jomart Tokajev – predsjednik Kazahstana
Tokajev je najavio političke reforme, ali su kritičari skeptični zbog nastavka autoritarnog upravljanja i ograničavanja političke konkurencije.
Šavkat Mirzijajev – predsjednik Uzbekistana
Mirzijajev je proveo određene reforme, ali su zabilježeni slučajevi represije nad novinarima i ograničavanja političkih sloboda.
Emomali Rahmon – predsjednik Tadžikistana
Rahmon vlada od 1992. godine, a njegovu vlast karakteriziraju autoritarizam, suzbijanje opozicije i ograničavanje vjerskih sloboda.
Sadir Žaparov – predsjednik Kirgistana
Žaparov je nakon dolaska na vlast pojačao represiju nad opozicijom i medijima, uključujući uvođenje zakona koji ograničavaju slobodu izražavanja.
Serdar Berdimuhamedov – predsjednik Turkmenistana
Berdimuhamedov je naslijedio vlast od oca, a zemlja je ostala jedna od najrepresivnijih na svijetu s ograničenim političkim i građanskim slobodama.
Thongloun Sisoulith – predsjednik Laosa
Sisoulithovu vlast karakterizira jednopartijski sustav s ograničenim političkim slobodama i kontrolom nad medijima.
To Lam – predsjednik Vijetnama
Dugogodišnji ministar sigurnosti poznat je po represiji nad disidentima i ograničavanju slobode izražavanja. Njegov dolazak na mjesto predsjednika izazvao je zabrinutost zbog daljnjeg jačanja autoritarne vlasti.
Mahmoud Abbas – predsjednik Palestine
Abbas je predsjednik od 2005. i ostaje na vlasti iako su mu mandati davno istekli. Vlasti na Zapadnoj obali često se optužuje za gušenje političkog pluralizma i ograničavanje slobode medija.
Umaro Sissoco Embaló – predsjednik Gvineje Bisau
Embaló je izabran 2019., a iako je vlast preuzeo u okviru demokratskog izbora, njegova vladavina uključuje tenzije s parlamentom i česta politička previranja uz ograničenu neovisnost pravosuđa.
Ibrahim Traoré – predsjednik Burkine Faso
Traoré je došao na vlast vojnim udarom 2022. i obustavio demokratske procese, uključujući izbore. U zemlji su zabilježena brojna kršenja ljudskih prava, uključujući nasilje nad civilima i ograničavanje slobode izražavanja.
Luiz Inácio Lula da Silva – predsjednik Brazila
Lula je izabran demokratskim putem nakon što je 2022. porazio krajnje desnog protivnika Jaira Bolsonara. Njegova vlada promiče ljudska prava, zaštitu okoliša i obnovu neovisnosti pravosuđa.
Nicolás Maduro – predsjednik Venezuele
Madurovu vlast većina smatra autoritarnom. Suđenje protiv političkih oponenata, gušenje prosvjeda i kontrola nad medijima zabilježeni su kao sustavna kršenja ljudskih prava.
Miguel Díaz-Canel – predsjednik Kube
Díaz-Canel predvodi jednopartijsku državu bez slobodnih izbora. Vlada suzbija političko neslaganje, zatvara disidente i ograničava slobodu izražavanja i okupljanja.