Foto: Privatni albumi
DOK SE u javnosti lome koplja na temu treba li ili ne vratiti vojni   rok, dio naših političara odradio je tu svoju obvezu u bivšoj državi.   Služili su u Titovoj JNA, okolnosti su bile potpuno drugačije, a sam   sustav vjerojatno potpuno nezamisliv mlađim generacijama.
"Radio sam kao DJ. Da, da, kao disc jockey i iz jedne takve   slobode, s mora, ja sad moram ići u nekakvu JNA gdje me trpaju u neku   uniformu. I ništa. Nisam mogao izbjeći. Ošišao sam se sam, da me tamo ne   unakaze. Poslali su me prvo šest mjeseci u Kosovsku Mitrovicu, a onda u   Niš, a sad kako se to zvalo – ne znam. 1983. i 1984. Sveukupno,   četrnaest mjeseci. Pješadija sam bio, ništa specijalno", kaže Ćorić koji   danas ne pamti ni tko mu je bio zapovjednik, a nema ni prijatelja iz   tog perioda. "Kažem vam da sam, kad je sve to završilo, bio sretan što   sam živ. Stekao jesam neku vojnu naobrazbu i to je to. Nisam slavio   odlazak u JNA; moji su porijeklom iz Hercegovine, a živimo u Slavoniji i   nismo baš gajili neke odnose s uniformama, onima koji su bili u   miliciji ili JNA, imali petokraku. Naše su okruženje bili fratri i   gastarbajteri", prisjeća se Ćorić i dodaje kako se nekad i u njegovim   krajevima tek s odsluženim vojnim rokom "postajalo muško".
Danas je za uvođenje vojnog   roka i to pravda geopolitičkim okolnostima: "Ništa po meni nije vječno,   ako je propalo Rimsko carstvo, nema razloga da ne propadne i bilo koji   savez. Možemo mi vjerovati u NATO, ali je isto tako pitanje hoće li i u   kojoj formi on opstati."  
Milinović: Da sam imao vezu, ne bih išao kao bolničar
Armiju je odslužio i HDZ-ov Darko Milinović. Ni on baš nije bio ushićen   time. "Već sam bio završio fakultet, a u JNA me nisu poslali kao   liječnika – kud su već liječnici išli - nego kao bolničara. Bio sam   1988., prvo pola godine u Novom Sadu, pa mjesec dana negdje u Srbiji,   mislim da u Rumi, i na koncu u Požegi", smije se bivši ministar   zdravstva i dodaje kako to na kraju i nije ispalo loše: "Ipak tu stekneš   neka iskustva i dobiješ nekakvu čvrstoću kao muškarac", kaže i  dodaje:.  "Ma, nisam imao vezu da dobijem Požegu. Da sam je imao, ne bih  išao kao  bolničar... Pokušavao sam se izvući, ali nije išlo. Pa i išao  sam na  odsluženje s 27 godina, već sam bio i u braku..."
Milinović je, kaže, bio prilično discipliniran vojnik, samo je jednom   završio u jednotjednom pritvoru jer se potukao, a nije ni imao, kao što   su tada bili običaji, dernek kojim ga se ispraća u vojnu službu. "Kum  me  dopratio do Novog Sada, i to je bilo to, nisam baš smatrao da imam  što  slaviti", prisjeća se. U sjećanje mu se usjeklo kako je iz vojarne   slušao da se okupljaju četnici i priprema rat. Danas smatra da bi   služenje vojnog roka, pogotovo u nekoj light varijanti trebalo ponovo   postati obaveza i kao otac ne bi imao nikakav problem s tim da u vojsku   mora ići i njegov sin: "Jesam, za uvođenje sam vojnog roka, pogotovo  ako  pričamo o nekom kraćem periodu i da se ne dira integritet  obrazovanja. I  ne bi imao problem s tim da ga služi i moj sin. Pustio  bi ih, što ne  bi. Štoviše, bio bi ponosan da služi Hrvatskoj vojsci..."
Đakić: Imao sam pravi ispraćaj, s tamburašima
I dugogodišnji šef HVIDRA-e Josip Đakić nekoć je nosio uniformu JNA. 
Josip Đakić u JNA
"Služio sam 1979., poslali su me na obuku prvo na tri mjeseca u Belu   Crkvu, kraj rumunjske granice. Bio sam u auto jedinici, položio sam   vozački ispit B, C i E kategogiju i dobio prekomandu u Beograd na   Voždovac. Tamo sam ostatak vojnog roka služio u Prvom lakoartiljerijskom   divizionu protuvazdušne obrane", prisjeća se Đakić i dodaje kako mu je   vojni rok dobro došao da stekne samostalnost. "Mislim da je to bio   koristan period, morao sam na vrijeme ustati, složiti krevet kako se   tražilo, uglancati čizme...", kaže Đakić koji je, kaže, u kontaktu s   nekima od svojih 'drugova' iz JNA; smatra to prijateljstvima koja su   nezaboravna. "Da,  imao sam ispraćaj, onakav pravi, sa svim,   tamburašima i onom 'U vojsku me majka šalje'", smije se i dodaje kako se   ne ustručava priznati da je "to tako bilo", ma koliko god mladima  danas  to bilo smiješno. Nema ništa protiv ponovnog uvođenja vojnog  roka, pa  ni kad su njegova djeca u pitanju. "Imam četiri sina, iz dva  braka.  Jedan je služio vojsku, drugi zbog bolesti nije, ali ne bi imao  ništa  protiv da ova dvojica idu. Ne samo zbog discipline, nego i da  savladaju  neke osnove te obuke."
Fred Matić: Protraćena godina života
Oproštaljku prije odlaska u JNA imao je i Predrag Fred Matić, bivši ministar branitelja. "Je, imao sam, ali malo građanskiju verziju, u kafiću, dvojica mojih kolega i ja. Iako, bio sam ja i na ispraćanjima u vojsku koji su bili veći od svatova", kaže Matić koji je vojni rok služio 1981. i 1982., i to prvo u Čapljini, a potom na Brijunima.
"Bio sam vozač i imam dobre uspomene iz vojske, jedino kad čovjek malo  kasnije o tome razmisli onda vidi da je to relativno protraćena godina  života. Radne navike i disciplinu sam donio od kuće tako da to kod mene  nije bila potreba... Ali, nekima je trebalo, da. A sve što se tamo  naučilo u godinu dana, moglo se i u tri mjeseca", kaže Matić, pa dodaje:  "To je bilo vrijeme kad je počela famozna stabilizacija. Iako to prije  nije bio preduvjet, tad je postalo - ako imaš položen vozački u  civilstvu, možeš postati vozač, da vojska ne troši još na tu obuku, kad  si ionako vozač. A ja sam položio B kategoriju kao klinac, pa sam onda u  JNA položio i C kategoriju, za kamione."
 
Kad je u pitanju vraćanje obaveze vojnog roka, Matić još uvijek nema definiran stav. Osim što je svjestan da je to priličan trošak, načelno je, kaže, protiv bilo kakve militarizacije društva. 
Kotromanović: Nisu nas tada pripremali za rat, ali...
Među zadnjim generacijama koje su služile JNA su i bivši ministar obrane Ante Kotromanović i šef HSS-a Krešo Beljak. 
"Nije taj vojni rok tada bio za bezveze, iako sam, realno, puno više naučio na obuci na Sljemenu koju je vodio Sačić. Ali, takvo je vrijeme bilo, nije se to moglo izbjeći samo tako", prisjeća se Kotromanović koji je godinu dana u uniformi JNA proveo u Čačku, u pješadiji, i to do lipnja 1989. godine. "Nisu oni tada nas pripremali za rat, ali znali smo za te mitinge i sve što se događa vani", kaže. U JNA je stekao par poznanstava koja su se održala i s godinama. "Bilo nas je par Hrvata koji smo se družili, pa je jedan kasnije i postao pukovnik u HV-u...", sjeća se bivši ministar obrane koji, iz čitavog niza razloga, smatra da je predloženi koncept obnavljanja vojnog roka potpuna besmislica. 
Beljak: Meni je to bilo grozno
Krešo Beljak  bio je u autojedinici i služio je u Kovinu pa u Pančevu i u tom periodu života ta mu je obaveza prilično teško padala. "Dečka s gradskog asfalta trpati u taj milje, u uniformu i siliti ga na te neke obuke, meni je to bilo grozno. Je li bilo problema sa mnom? A, je. Ne bih ja bio Beljak...", kaže šef HSS-a, no bez ulaženja u detalje svojih "muka po vojsci'". Stekao je neka poznanstva, s nekima od svojih drugova s područja bivše Jugoslavije svo je vrijeme rata bio u kontaktu, iako se od vojske nisu vidjeli. I danas nije oduševljen mogućnošću da se vrati obaveza služenja vojnog roka, smatra ju preskupom i besmislenom. 
Krešo Beljak u JNA
"Ako će to stvarno trajati mjesec-dva i ako je poanta stjecanje osnovnih znanja i neke temeljne obuke, pa nek mi netko objasni zašto se onda jednostavno u srednje škole ne uvede neki predmet pa da se to riješi kroz sustav obrazovanja. Ovako, izdvajati novac kojeg nemamo da bi se osposobile vojarne koje su u nikakvom stanju, nastavni kadar kojeg nemamo, i sve to, mislim da je besmisleno", kaže šef HSS-a. 
Jandroković kao Plenković: Izbjegao vojsku iz zdravstvenih razloga
Od svih koje smo zvali, jedino Goran Jandroković nije služio vojni rok, "prvo zbog godina, a onda iz zdravstvenih razloga". Razgovor na ovu temu odbio je s gnušanjem jer je "JNA za njega agresorska vojska", te se ispričao sastancima.