Zagrebački "Bermudski trokut" - nekadašnja industrijska zona omeđena Šubićevom, Vlaškom, Martićevom i Derenčinovom ulicom – desetljećima čeka obnovu.
Ruševne industrijske zgrade, od kojih ona tvornice posuđa Gorica u Šubićevoj ulici predstavlja simbol propasti zagrebačke industrije nakon pretvorbe i privatizacije 1990-tih, u planu su obnove još od 2012. godine.
Dok je obnova na čekanju, zanimljivo je prisjetiti se kako je nastao Blok Arko Badel u kojem je radilo nekoliko prepoznatljivih tvornica čiji su proizvodi, poput emajliranog posuđa Gorica, još uvijek u brojnim domovima.
Industrijalizacija tog dijela Zagreba započela je još 1920-tih godina, kada su tvornice počele nicati i u blizini samog središta grada, odnosno dalje od Kanala (Radničke ceste) i Sajmišne (Heinzelove) ulice.
"Niz tvornica nastavljao se s obje strane Sajmišne ulice u smjeru sjevera, do prostora budućeg Kvaternikova trga. Zapadno od trga poslovala je tvrtka za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića, špirita, kvasca i bačava u vlasništvu poduzetnika Vladimira Arka.
Uz industrijski sklop, koji je višekratno dograđivan, Arko je na okolnim parcelama utemeljio novu tvornicu bačava i pogon za proizvodnju emajliranog posuđa te je investirao u izgradnju kolonije kuća za zaposlenike svoje tvrtke.
Aglomeracija industrijskih građevina u Arkovu vlasništvu činila je prepoznatljivom vizuru tog dijela grada i nakon provedbe regulacije prostora oko Kvaternikova trga i otvaranja Šubićeve ulice 1959/1960," kaže kustos Goran Arčabić iz Muzeja grada Zagreba.
Neke od tih industrijskih zgrada zaštitili su konzervatori, poput bivše tvornice pjenice (kvasca) u bloku Badel-Arko 2016. godine.
Povijest tog značajnog industrijskog kompleksa vezana je uz obitelj Arko. "Preuzevši od oca Mije veletrgovinu vinom i žestokim pićima te nekretnine u Vlaškoj ulici 116, Vladimir Arko počeo je unaprjeđivati i proširivati poslovanje tvrtke koja je od 1916. poslovala pod njegovim imenom.
Tvrtka je isprva bila registrirana za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića, špirita, kvasca i bačava, a tijekom 1920-ih i 1930-ih proizvodnja je proširena i na različite produkte kemijske industrije. Arko je 1937. tvrtku pretvorio u dioničko društvo zadržavši većinski udjel u vlasništvu do okončanja Drugog svjetskog rata, kada je njegova imovina konfiscirana," napominje Arčabić.
Tvornica je nakon 1945. nazvana Plemenika praveći vina i žestoka pića. Godine 1948. spojila se sa Zagrebačkom tvornicom likera u Tvornicu likera i vinarstvo, dok je u rujnu 1950. uslijedilo povezivanje s Industrijom vrenja Marijan Badel iz Sesveta. Tada je stvorena Tvornica likera i rafinerija Marijan Badel.
Drugi dio poslovne priče je tvornica emajliranog posuđa Arko Email, koja je od 1936. pa sve do 2001. nosila naziv Gorica. Osnovana je 1931., ali ju je zbog financijskih problema preuzela banke Wiener Bankverein. Od početka su proizvodili više od 700 proizvoda – posuđe, pribor za jelo, noćne posude, bačve, muzilice, kotliće...
Građevine u bloku Arko Badel djelo su važnog hrvatskog arhitekta.
"Projektirao je Ignjat Fischer između 1918. i 1926., a većinu je izgradila tvrtka Josip Dubsky i drug. Rafinerija je izgrađena po projektu iz kolovoza 1918., a 1919. s njene jugoistočne strane dograđena je pecara žestokih tekućina. Građevine su se nalazile na jugoistočnom dijelu tvorničkog zemljišta, uz zapadnu stranu planirane ulice koja je vodila put budućeg Kvaternikova trga.
Sjeverno od rafinerije i pecare prolazio je kolosijek industrijske pruge, koji je u tvornički krug ulazio s istoka. Tijekom 1920-ih nastavljena je dogradnja Arkove tvrtke nizom novih građevina, među kojima se izdvajaju tvornica etera i tvornica željeznih bačava," objašnjava kustos Goran Arčabić.
Tvornica kvasca iliti pjenice promijenila je namjenu 1950. kada je prešla na proizvodnju jakih alkoholnih pića. Prestala je proizvodnjom kad se dio Badela preselio u Sesvete.
Metalna industrija Gorica, kako je nazvana 1946., proizvodila je na nekoliko mjesta. Nakon 1974. pogon je bio u Dugom Selu, dok se uprava nalazila u Šubićevoj ulici. Polovicom pedesetih počeli su proizvoditi i prometne znakove, registarske pločice i slične proizvode, uz asortiman emajliranog posuđa koje je bilo vrlo popularno. Prepoznatljivo je po oznaci s likom slona.
Nakon otvaranja Šubićeve ulice dio proizvodnih hala nalazio se u Martićevoj ulici, a dio u Šubićevoj, pa je ispod te ulice sagrađen tunel kako bi tvornica ostala povezana.
Preseljenje na prostraniju lokaciju u Dugom Selu potrajalo je do 1974. godine. Godine 1978. tvornica je proizvodila 5.700 tona posuđa godišnje. Gorica je 1990. zapošljavala 1.200 radnika, da bi se broj zaposlenika godinama smanjivao zbog gubitka tržišta bivše Jugoslavije.
Novi proizvodi – koji su ključivali i pješačku borbenu kacigu – nisu bili tržišno uspješni. Štrajk radnika 1994. bio je pokazatelj propasti Gorice. Tada su zapošljavali 850 radnika, krajem 1990-tih bilo ih je 350, dok je 2001. proglašen stečaj.
Danas je Gorica ruglo tog dijela Zagreba.
"Preostale građevine tvrtke Arko nalaze se unutar Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb na koju se primjenjuje sustav zaštite koji podrazumijeva očuvanje osnovnih elemenata povijesne urbane strukture i pejzažnih vrijednosti te pojedinih skupina i pojedinačnih građevina," napominje Arčabić.
Grad Zagreb je 2020. najavio "potrebu izrade urbanističkog plana uređenja" cijelog Bloka Arko Badel, dok je 2023. najavljeno da kreće obnova. Iz gradske uprave za Index kažu da su trenutačno problem neriješena pitanja vlasništva.
"Trenutno je u tijeku rješavanje imovinsko-pravnih odnosa sa zainteresiranim stranama koje traže povrat imovine, nakon čega će se moći pristupiti sljedećim koracima u realizaciji projekta a to je organizacija i provedba urbanističko-arhitektonskih natječaja za građevine javne namjene i javne prostore u unutrašnjosti bloka te rješavanje pretpostavki za realizaciju izgradnje stambenih i poslovnih građevina od strane zainteresiranih privatnih investitora", navode.
U gradskoj upravi naglašavaju kako tek treba provesti stručna istraživanja: "Potrebno je provesti detaljna konzervatorsko-restauratorska istraživanja koja, uz analizu i istraživanje povijesne i arhitektonsko-urbanističke dokumentacije, obuhvaćaju i detaljne konzervatorsko-istražne radove na njima."
"Omogućava se djelomično uklanjanje uz obvezu očuvanja i obnove prema izvornim nacrtima karakterističnog klasicistički oblikovanog djela jugoistočnog pročelja Tvorničke zgrade Gorica i uklapanje u strukturu nove izgradnje kao memorija i element industrijske arheologije, te očuvanje i obnova reklame Gorica," kažu u gradu o zgradi koja je simbol zagrebačke industrije koji propada već četvrtinu stoljeća.