KAKAV to čovjek mora biti da bi nekoga raskomadao i bacio u Jarun? Pitanje je to koje se danas u Hrvatskoj moglo čuti na sve strane, javnost i policijski inspektori zgroženi su jednim od najbrutalnijih ubojstava u povijesti Hrvatske. "Ubojica sigurno nije zdrav, pitanje je samo kakva mu je dijagnoza", smatra dr. Vladimir Gruden, ugledni psihijatar koji nam je izložio nekoliko teorija o psihičkim poremećajima koji bi mogli mučiti monstruoznog ubojicu.
"Dijagnoza se često može zaključiti već po samom ponašanju pacijenta. Vrlo je indikativno da je on leš raskomadao, nadajmo se nakon što je čovjek već bio mrtav", kaže Gruden koji ističe da je takva vrsta potrebe za tjelesnom integracijom drugog ljudskog bića svojstvena najtežim psihičkim bolesnicima - shizofreničarima.
"Komadanje tijela simbolizira raskomadanost duše"
"To su ljudi koji imaju nekoherentnu ličnost, koji su i sami iznutra raskomadani, dezintegrirani, pa preko tih vanjskih postupaka žele dokazati kako to komadanje postoji izvan njih, a ne u njima. Oni su u toj situaciji gospodari života i smrti", kaže Gruden i objašnjava kako raskomadano tijelo ima simboliku raskomadane duše, a tu pronalazimo i korijene termina shizofrenija (shizo - podijeliti, phrenos - duša).
Shizofrenija je, smatra Gruden, najvjerojatnija moguća dijagnoza, ali nije nužno i jedina. "Postoji mogućnost da se radi i o onome što smo nekad zvali psihopatija, a danas se spominje kao granični poremećaj ličnosti. Ljudi koji boluju od toga su osobe koje se osjećaju praznima i, da bi ispunile tu svoju unutarnju prazninu, moraju raditi nešto neuobičajeno. Takve se osobe često odaju kriminalu i dovode sebe i svoju okolinu do iznenađujućih, šokantnih situacija", smatra Gruden.
"Postoji mogućnost da će ponovno ubiti"
Komadanje leša u svakom slučaju, ističe Gruden, upozorava na ozbiljan poremećaj jer mu je teško odrediti svrhu, poput većine slučajeva ubojstava. Osim, naravno, nemogućnosti identifikacije žrtve. S obzirom na to da se, prema Grudenovu mišljenju, radi o osobi s ozbiljnom dijagnozom, psihijatra smo upitali kakva je mogućnost da se zločin ponovi.
"Takve osobe u duši su stalno prazne, ali ispunjavaju se vanjskim postupcima koji ih djelomično mogu smiriti. No, kad u njima naraste napetost ili kad dožive neke dodatne frustracije, moguće je da će ponoviti ovakvo ponašanje. Iako, ne mora to nužno rezultirati novim ubojstvom - može se raditi o iživljavanju nad životinjama, razbijanju stvari po kući... Postoji, naravno, i mogućnost ponovnog ubojstva, ali ne govorimo o nekakvom serijskom ubojici. Događaj se može ponoviti za dva dana, za dva mjeseca ili za dvije godine. Ipak se tu radi o mračnim i nedovoljno poznatim dijelovima psihe", ističe Gruden.
Zločin i kazna
Ono što se o takvim ubojicama govori u američkim filmovima, vrlo često je istina, kaže naš sugovornik. Obično se radi o osobama s visokim kvocijentom inteligencije koje svojim zločinima pristupaju vrlo oprezno, zbog čega ih nije lako uhvatiti. "Oni znaju da rade nešto što je pogrešno, ali na takav način nastoje riješiti svoj unutarnji problem. Znaju da se radi o činu koji će ljude fascinirati i spremni su na reakciju javnosti. Zbog toga vrebaju trenutak kad ih neće uloviti", kaže Gruden.
No, postoji mogućnost i da pritisak nakon ubojstva jednostavno postane prevelik i da se sami razotkriju. Slučaj je to o kojem je pisao Dostojevski u svom klasiku "Zločin i kazna". "Nakon počinjenog djela može doći do manije proganjanja, osjećaja kao da ih cijeli svijet gleda i da svi znaju što su učinili. U tom će se slučaju ubojica odati tako što će sve jasno priznati ili će krivnja postati jasna iz njegovih postupaka: vraćat će se, na primjer, na mjesto ubojstva da bi vidio u čemu je pogriješio", kaže Gruden.
Mnogi pacijenti maštaju o brutalnim ubojstvima, ali rijetki postaju ubojice
U svojoj praksi Gruden nikad nije susreo pacijente koji su počinili tako težak zločin, ali tvrdi da ima ljudi koji o tome maštaju. "Vjerojatno je i ovaj ubojica dosta o tome razmišljao", kaže Gruden i ističe da je čerečenje ljudi stara fascinacija koju je proučavao čak i Leonardo da Vinci. Na naše pitanje znači li to da je ubojica vjerojatno poznavao žrtvu, Gruden nije mogao precizno odgovoriti.
"To je teško reći. Ako je poznavao žrtvu, onda mu je vjerojatno na neki način ubijena osoba bila kamen spoticanja. Fiksirao je žrtvu jer mu je na neki način slična ili jer je ušla preduboko u njegovu psihu. Vjerojatno je vidio sebe u čovjeku kojeg je ubio", zaključuje Gruden.
Kraljević King: Sad je sve na forenzičarima!
Naš drugi sugovornik, Marijan Kraljević King, međunarodno priznati stručnjak za sigurnost i nekadašnji načelnik službe državne sigurnosti, svaki razgovor o ovoj temi prije preliminarne forenzičke analize odbacit će kao - brbljanje! King je oštro kritizirao razne stručnjake koji su se upustili u komentiranje brutalnog ubojstva na Jarunu bez dovoljnog poznavanja materije.
"Ne mogu vam reći ništa što već niste čuli, a to su samo kalkulacije i nagađanja. Nitko ne može ništa pametno reći o toj temi dok se forenzika ne oglasi s osnovnim podacima: dok se ne utvrdi identitet žrtve i koliko je dugo tijelo bilo u vodi. Sve druge kalkulacije su, čak i za policiju, u području budalaština", kaže Kraljević King.
Poznati kriminalist kaže da se ne može sjetiti niti jednog ovako brutalnog ubojstva na području Zagreba. "Do mog umirovljenja 1982. godine nismo u Zagrebu imali niti jedno ovakvo ubojstvo, a ne mogu se sjetiti ničeg sličnog ni na području cijele bivše Jugoslavije. Za stvari koje su se događale nakon što sam umirovljen ne mogu govoriti sa sigurnošću", kaže Kraljević King te ističe kako su u ovom trenutku za sve razgovore i komentare najkompetentniji iskusni hrvatski forenzičari koji već godinama imaju nesretnu zadaću identificiranja posmrtnih ostataka iz raznih grobnica nastalih za vrijeme rata.