U tekstu naslovljenom "Fleksibilan izvana, tvrd iznutra", Der Standard predstavlja Milanovića kao političara koji u narodu nije pretjerano popularan. "Zoki, kako znaju zvati mediji, odlučan je i prelazi ravno na posao", naglašava novinar Der Standarda, ističući kako Milanović nije politički zabavljač, kakvi u Hrvatskoj inače dobro prolaze.
Crvena buržoazija
U pregledu Milanovićeve političke karijere Der Standard ističe da je 1993. počeo raditi u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje mu je šef bio Ivo Sanader, tada zamjenik šefa diplomacije Mate Granića. Podsjeća se da je Sanader kasnije postao Milanovićev veliki politički suparnik. Iz njihovog jedinog pravog okršaja Sanader je izišao kao pobjednik i osvojio vlast na parlamentarnim izborima 2007. godine.
"Iako je sin dužnosnika komunističke stranke i dolazi iz 'crvene buržoazije', Milanović se u SDP nije učlanio do 1999. godine, kada je Franjo Tuđman već bio na samrti", piše Der Standard, te ističe kako je Milanovićev politički pokrovitelj nakon ulaska u SDP postao bivši premijer i lider stranke Ivica Račan. "Kada je Račan umro, ostavio je Milanovića za svog nasljednika. Račanov posthumni autoritet osigurao je relativno nepoznatom Milanoviću pobjedu na unutarstranačkim izborima protiv Željke Antunović", piše Der Standard.
"Svi ga zovu 'šefe'"
Milanović je, tvrdi novinar Der Standarda, od Račana naslijedio i oprezan i proračunat pristup dnevnopolitičkim događanjima. "Kad god bi se HDZ našao pod pritiskom, SDP bi isplivao", opisuje Der Standard Milanovićev način djelovanja, uz dodatak da je uspjeh Kukuriku koalicije na izborima pokazatelj da je Milanović izabrao ispravnu taktiku.
"Milanović strankom upravlja na autoritaran način. Svatko tko kritizira 'šefa', kako ga svi zovu, makar i u zatvorenim krugovima, mora očekivati da će biti kažnjen", piše Der Standard, povezujući Milanovićev način upravljanja stranke s iskustvima iz njegovog djetinjstva, kada je navodno bio pobunjenički nastrojen i volio se potući na ulici.