Rusija je prije točno četiri godine napala Ukrajinu, pokrenuvši najveći rat na europskom tlu od 1945. godine. Rat je to koji je postao sinonim za brutalnost i ruske masovne zločine, ali i iznimnu domišljatost Ukrajine, koja je unatoč nadmoći protivnika uspjela razviti niz inovativnih rješenja kojima je usporila rusko napredovanje.
Ruske snage ušle su u Ukrajinu iz više smjerova, s teritorija Rusije, Bjelorusije i okupiranog Krima, brzo napredujući prema glavnom gradu Kijevu i drugim velikim gradovima. Iako ruska agresija traje od 2014., invazija u veljači 2022. označila je njezinu najrazorniju i najopsežniju fazu.
Razmjeri napada i brzina prodora stvorili su dojam da je pad glavnog grada pitanje vremena, osobito zato što je ruska vojska tada uživala reputaciju gotovo nepobjedive sile.
Kijev nikada nije pao, a činjenica da je Ukrajina uspjela preživjeti početni udar ostaje jedan od najupečatljivijih aspekata rata do danas.
Prema podacima Misije Ujedinjenih naroda za ljudska prava u Ukrajini, od veljače 2022. u nasilju povezanom sa sukobima poginulo je više od 15 tisuća civila, a ozlijeđeno više od 41 tisuće. Guardian napominje kako je stvarni broj stradalih civila vjerojatno i veći.
Precizne brojke o vojnim žrtvama tijekom cijelog sukoba teško je utvrditi. Prema izvješću koje je objavio washingtonski Centar za strateške i međunarodne studije, ukupan broj žrtava na obje strane već se približio brojci od 1,8 milijuna. Studija procjenjuje da je dosad poginulo, ranjeno ili nestalo gotovo 1,2 milijuna ruskih te blizu 600.000 ukrajinskih vojnika.
Prema analizi tog think tanka, na koju se poziva Associated Press, od početka invazije poginulo je oko 140.000 ukrajinskih i do 325.000 ruskih vojnika.
Napredovanje ruskih snaga i borbe duž fronte bili su praćeni i brojnim zločinima nad civilima na okupiranim područjima. Simbol ratne brutalnosti postala je Buča. Manje od tjedan dana nakon što je Rusija započela invaziju, ruske oklopne snage ušle su u Buču, malo mjesto udaljeno 24 kilometra od ukrajinske prijestolnice.
Ukrajinske snage koje su oslobodile grad dočekale su prizore užasa, tijela muškaraca, žena i djece, mnogi od njih mučeni ili unakaženi, ležali su na ulicama, u podrumima i razrušenim kućama. Prema navodima ukrajinskih dužnosnika, u Buči je ubijeno 300 mještana.
Nakon povlačenja ruskih snaga iz Irpina, pronađena su tijela 290 civila, izjavio je gradonačelnik Irpina Oleksandar Markušin. CNN je objavio potresni video iz Irpina u kojem se vide leševi na ulicama. CNN-ov Fred Pleitgen rekao je da su neki tjednima ležali na ulicama.
Napad na željezničku stanicu u Kramatorsku u travnju 2022. postao je jedan od najsmrtonosnijih napada na civile u ranim fazama rata. Ruske rakete pogodile su stanicu dok su tisuće ljudi, uključujući žene i djecu, čekale evakuaciju iz istočne Ukrajine. Više od 50 ljudi je poginulo, a deseci su ranjeni.
Opsada Mariupolja bila je jedna od najrazornijih epizoda rata, a posebno je odjeknuo napad na gradsko kazalište u ožujku 2022. U tom napadu ubijeno je više stotina civila koji su u zgradi potražili sklonište. Neovisna istraga agencije Associated Press procijenila je da bi broj poginulih mogao doseći i 600, dok Amnesty International smatra da je broj žrtava možda bio manji.
Prema podacima ukrajinskih vlasti, od početka ruske invazije u veljači 2022. oko 20.000 ukrajinske djece prisilno je odvedeno na teritorij Rusije ili na okupirana područja.
Međunarodni kazneni sud izdao je nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina, tereteći ga za nezakonitu deportaciju i prisilno premještanje ukrajinske djece, što prema međunarodnom pravu predstavlja ratni zločin.
Tijekom zimskih mjeseci ruske snage sustavno su gađale ukrajinsku energetsku infrastrukturu, uključujući termoelektrane, trafostanice i dalekovode, što je dovelo do masovnih nestanaka struje i grijanja u velikim gradovima. U pojedinim razdobljima milijuni ljudi ostajali su bez električne energije, dok su temperature padale i do –20 stupnjeva,
Ukrajinske vlasti i dio međunarodne zajednice takve napade ocjenjuju namjernim udarima na civilnu infrastrukturu s ciljem slamanja otpornosti stanovništva.
Uz već navedene slučajeve, često se spominju i navodi o seksualnom nasilju na okupiranim područjima, napadi na bolnice poput rodilišta u Mariupolju, zlostavljanje i pogubljenja ratnih zarobljenika te neselektivno bombardiranje gradova kao što su Harkiv i Kijev.
Objava novinarke Kateryne Lisunove na X-u također skreće pozornost na pitanje odgovornosti unutar ruskog vojnog vrha. Ona navodi primjer Romana Demurčijeva kao posebno brutalnog ruskog generala koji je prakticirao mučenje poput rezanja ušiju ukrajinskim vojnicima.
No zemlja višestruko manja od Rusije, s neusporedivo manje stanovnika, resursa i vojne moći, pokazala je iznimnu otpornost i organiziranost. Umjesto brzog sloma, uslijedila je mobilizacija kakvu Europa desetljećima nije vidjela.
Ulogu u ukrajinskom otporu imala je i međunarodna pomoć. Zapadne zemlje i institucije pružile su Ukrajini stotine milijardi dolara potpore. No stručnjaci upozoravaju da je ta pomoć, iako presudna za sprječavanje brzog sloma, nedostatna sama po sebi za osiguranje konačne pobjede.
U prvim mjesecima rata mnogi su očekivali pad glavnog grada. No ukrajinske snage uspjele su obraniti Kijev, a potom u jesen 2022. izvesti brzu protuofenzivu u regiji Harkiv, oslobađajući velike dijelove teritorija.
Ukrajina je u kratkom roku razvila model ratovanja 21. stoljeća, oslanjajući se na civilnu tehnologiju, komercijalne dronove i digitalne platforme.
Nakon ruske invazije ukrajinski obrambeni sustav bio je još uvijek pod utjecajem teških sovjetskih struktura, ali su vojni i politički čelnici brzo prešli na agilniji pristup. Privatne tvrtke uključene su izravno u razvoj oružja, a brigadama na prvoj liniji dana je veća autonomija za razvoj i nabavu vlastitih sustava, prenosi Foreign Policy.
O načinu na koji Ukrajina djeluje govori i inteligentno korištenje tzv. „zračne tvrđave“. Kada su ruske snage počele masovno koristiti iranske dronove Shahed, koje je zbog niske visine leta bilo teško uočiti radarom, dvojica ukrajinskih inženjera razvila su mrežu od gotovo 10.000 mikrofona diljem zemlje. Sustav, povezan s mobilnim telefonima, dronove otkriva prema zvuku njihovih motora.
Najsofisticiranija ukrajinska akcija poznata je kao operacija "Paučina". Izvela ju je ukrajinska Služba sigurnosti duboko na teritoriju Rusije početkom lipnja prošle godine.
Ukrajinski operativci prokrijumčarili su FPV dronove, skrivene u drvenim kabinama montiranim na kamione, na ruski teritorij. Na odabranim lokacijama krovovi tih kabina otvarani su daljinskim upravljanjem, a dronovi su potom lansirani prema strateškim zračnim bazama diljem Rusije.
Prema ukrajinskim izvorima, napad je Rusiji nanio sedam milijardi eura štete i značajno smanjio njezinu sposobnost izvođenja krstarećih raketnih napada na ukrajinske gradove.
Jedan od prvih simbola ukrajinskog otpora postao je Zmijski otok u Crnom moru. Iako je otok ubrzo pao pod rusku kontrolu, Ukrajina ga je mjesecima napadala raketama i dronovima, a krajem lipnja 2022. ruske snage povukle su s otoka.
Ta epizoda bila je priča u malome o onome što se potom događalo na cijelom prostoru Crnog mora. Bez klasične velike mornarice, Ukrajina je kombinacijom obalnih raketnih sustava, pomorskih dronova i preciznih udara postupno potiskivala rusku Crnomorsku flotu dalje od svoje obale.
Ključni trenutak bio je travanj 2022., kada je pogođena i potonula zapovjedna krstarica Moskva. Taj događaj imao je snažan vojni i simbolički učinak, jer je bila riječ o jednom od najvažnijih brodova ruske mornarice.
Četiri godine nakon početka invazije, rat u Ukrajini ostaje priča o razaranju, zločinima i dubokim traumama koje će obilježiti generacije. No istodobno je postao i priča o društvu koje je, suočeno s nadmoćnijim protivnikom, očuvalo funkcionalnost zahvaljujući kombinaciji vojne prilagodbe, tehnološke inovacije i društvene mobilizacije.