NAŽALOST, u naslovu se ne radi o nastavku filma Dalibora Matanića, nego o žalbi koja je ovih dana zaprimljena u Sindikatu trgovine, a koja svakako nije prvi primjer kršenja najosnovnijih ljudskih prava blagajnica hrvatskih hipermarketa.
Jedna se, naime, blagajnica požalila Sindikatu kako ju na poslu nadređeni tretiraju prilikom potrebe odlaska na WC. Blagajnica kaže kako se svaki put kada treba na WC, mora javiti nadređenima zato da bi ju netko mogao zamijeniti na blagajni dok je nje nema.
Pri tom ne bi bilo ništa čudno, da ne postoji mogućnost da blagajnica, kao i svaki drugi čovjek mora ponovno na WC. Tu već nastaju problemi jer, "Jednom si već bila na zahodu, ponovo možeš tek kad ti završi smjena" - obrazlažu blagajnici nadređeni šefovi.
Novi list, koji donosi informaciju o blagajničinoj žalbi Sindikatu ne navodi o kojoj je trgovini riječ niti kojem lancu trgovina pripada, međutim Index.hr doznaje da se u još jednoj, i to domaćoj, veletrgovini provode slične mjere.
Blagajnica, ukoliko ima kupce koji čekaju red na njenom radnom mjestu, ne može otići na WC dok ne riješi svoje kupce, a ako više njezin mjehur ne može izdržati, treba se javiti voditeljici smjene koja joj tada treba naći zamjenu. Zamjenu, međutim, nije uvijek lagano naći, jer ukoliko su na blagajnama gužve, druga blagajnica ne može "uletjeti" na mjesto svoje trpeće kolegice.
Da stvar bude još neugodnija, blagajnica pred kupcima telefonski mora razgovarati s nadređenom kako joj treba zamjena, a ako šefica toga trenutka nije baš raspoložena za slušanje blagajnice, nerijetko se događa da kupac sazna kako blagajnica mora na WC što i nije baš ugodno.
Svima koji "špeceraj" iliti "spizu" nabavljaju u veletrgovinama poznato je da su neposredno prije blagdanskih dana trgovine prepune kupaca. Isto tako, nerijetke su gužve početkom i sredinom mjeseca kada građanima sjedaju plaće te odlaze u mjesečnu nabavu. Međutim, kupcima je malo poznat tretman nadređenih prema blagajnicama koje ih trebaju poslužiti.
Jedna nam je blagajnica posvjedočila kako joj možda, od činjenice što ne može otići na WC te što trpi, gore to što se treba obratiti voditeljici smjene. Šefica ju, svojim komentarima i primjedbama u stilu "zašto opet moraš ići pišati" ili "opet ideš pušiti", doslovce ubija u pojam.
Osim čestog nerazumijevanja nadređenih, blagajnice nailaze i međusobne nesnošljivosti kojima je uzrok preopterećenost poslom. Treba spomenuti i rigorozno pravilo da, ukoliko na kraju smjene ustanovi manjak u blagajni, blagajnica iz svog džepa mora podmiriti razliku novca. Pravilo je zamišljeno kao sredstvo sprečavanja krađe novca iz blagajne, ali ipak se postavlja pitanje može li blagajnica u uvjetima predblagdanskog ludila, kvalitetno odraditi svoj posao.
Poznato je da blagajnice u hipermarketima Poljske ili Češke, ne smiju ići na WC, osim ako imaju mjesečnicu, pa im je to onda dopušteno, ali uz uvjet da nose crvene trake oko ruke. U Argentini je, pak, stvar otišla toliko daleko da blagajnice moraju nositi pelene jer se uopće ne smiju dizati sa svog radnog mjesta, piše Novi list.
I na kraju, sigurno je da je kupac uvijek u pravu, međutim, nije ni blagajnica uvijek u krivu. Dio odgovornosti mora preuzeti i gazda trgovine kao i njegov menadžment koji godišnjim planom i poslovnom analizom donose odluke o broju ljudi koje će zaposliti na pojedinim radnim mjestima, pa tako i na blagajni.