Dom za starije osobe Maksimir je putem Indexove Božićne akcije zamolio računala za informatičku radionicu. Njihova želja nadahnula je Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM). Organizirali su prvu radionicu programiranja za korisnike domova za starije osobe.
"ASTI GOSPU!", cičala je simpatična starica pokušavajući imitirati moj dalmatinski izgovor.
Udaljena nekoliko stolova, slušala je kako s konobaricom čavrljam o Splitu, poslu i vremenu. Sjedio sam u malenoj gostionici, s druge strane zgrade Doma za starije osobe Maksimir.
"Dobro je, ne mogu se požaliti", objavi gospođa iza šanka, "onome tko želi raditi, uvijek je dobro".
Zaklimao sam ozbiljno glavom i srknuo gutljaj kave. Iz zvučnika su krčale Oči boje lavande. Konobarica je premještala krafne i kroasane u vitrini. Čekao sam fotografa i snimateljicu, zapeli su negdje u prometu.
"Asti Gospu!" cičalo je s drugog kraja kafića.
Starčići programeri
Uskoro su stigli, natovareni opremom. Provukli smo se kroz stražnji izlaz kafića koji je vodio u predvorje Doma, a na recepciji su nas uputili prema knjižnici.
Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) tu će održati edukaciju o programiranju. Smijuljio sam se, zabavljala me ta ideja. Starčići programeri. Umjesto da se kartaju i kukaju zbog kukova, oni će učiti programirati. Institut za inovativnost mladih educira starce u staračkom domu. Pa da i to vidimo.
Programiranje za djecu, starce i novinare
Knjižnica je uređena točno onako kako zamišljate knjižnicu u domu za starije osobe. Police crnih ormara nakrcane su klasicima domaće i svjetske književnosti. Dostojevski, Krleža, Andrić... Probrana ekipa. U jednom ormaru zgurane su ploče. Dalibor Brun, ABBA, Bowie... Probrana ekipa. Bež pletene stolice privučene su uz četvrtaste stolove, presvučene zelenom tkaninom.
Usred te spokojne, staromodne prostorije, vrtio se Vlado.
U kariranoj košulji, s četvrtastim naočalama i mobitelom zadjenutim u futrolu na remenu hlača, užurbano je spajao kabele, klikao po laptopu i zveckao sanducima. IRIM-ov edukator široko se osmjehnuo kad smo mu se predstavili. Držao je već prije radionicu programiranja u Indexu. Podučava diljem Hrvatske djecu, starce i novinare.
Dio veće priče
Prostorija se polako počela puniti. Štićenici doma radoznalo su zavirivali u knjižnicu, ogledavajući se oko sebe. Izvukli su one pletene stolice, zauzeli mjesta za stolovima i zagledali se u Vladu. On je uzbuđeno trljao ruke.
Nečiji djedovi i bake otvorili su laptope. Gotovo svi su imali slike unučadi na desktopu. Ukopčali su miševe, namjestili naočale i treptali prema velikom ekranu iznad komode s knjigama.
Vlado im je podijelio Microbitove, mikroračunala koja su proteklih godina praktički postala zaštitni znak IRIM-a. Deseci tisuća ovih minijaturnih gadgeta donirani su u preko tisuću škola, a pomoću njih djeca se uče programiranju i računalstvu, hvatajući ritam s galopirajućom tehnologijom.
Maleni kompjuteri koje su štićenici doma prevrtali u pjegavim rukama samo su dio veće slike koju IRIM pokušava implementirati u Hrvatskoj.
Najveći izvannastavni STEM program u EU
Opremili su većinu šestih razreda osnovnih škola tim mikroračunalima. Pokrenuli su Croatian Makers ligu, natjecanje u robotici u koje je uključeno preko 550 škola i drugih ustanova. Donirali su 2750 robota. Razvili su i projekt STEM auto, koji je zamišljen kao moderni bibliobus, a koji posjećuje manje razvijene krajeve kako bi što veći broj djece dobio priliku upoznati se s robotikom i programiranjem. Nedavno je Google uložio 250 tisuća dolara u novi projekt Digitalni građanin, koji će knjižnice učiniti centrima za razvoj digitalnih vještina.
IRIM je razvio najveći izvannastavni STEM program u Europskoj uniji.
A sad su ovdje, u Domu za starije osobe Maksimir, i pokušavaju naučiti radoznale seniore osnovama programiranja.
Nijedan početak nije lagan
Nije počelo glatko.
Branka je ponijela tablet pa joj je bilo nezgodno raditi bez miša.
Nevenka je imala dva para naočala koje je stalno izmjenjivala dok je pogledavala čas u Vladu, čas u televizor, čas u laptop, čas u notes u koji je marljivo sve zapisivala.
Cvjetan je zaboravio laptop.
Ante se nije mogao spojiti na internet. Kasnije mi je u povjerenju prišapnuo da bi radije bio na balotama nego ovdje.
Nadi nije polazilo za rukom nacrtati smješka.
Vera je razvaljivala, sve je pohvatala isprve.
Marija je, nakon nekog vremena, iskreno objavila da mrzi programiranje.
Trepćući smješko u domu za starije
Ipak, kako je vrijeme prolazilo, većina polaznika počela je kužiti o čemu se radi. Uštekali su Microbitove u svoje laptope i počeli klikati. Nakon nekog vremena, uz Vladine upute, programirali su prvo sretnog pa onda bezizražajnog i naposljetku tužnog smješka. Sad je trebalo spojiti niz i učiniti da novonastali emotikoni ožive.
Vera je počela pljeskati kad je njen smješko počeo mijenjati izraze lica na mikroračunalu. Uz malu pomoć, i Nada je uspjela natjerati svog smješka na osmijeh. Cvjetan nije prestao zainteresirano proučavati informatički šušur oko sebe. Nevenka je iznervirano češala nos jer joj isprve nije pošlo za rukom. Iščitavala je svoje bilješke, tražeći gdje je zapela. Zadovoljno se osmjehnula kad je njen smješko napokon počeo davati znakove života.
Nadin i Brankin emotikon je manijakalno mijenjao grimase. Vera je usporedila programiranje s argentinskim tangom, ustvrdivši kako je uz upornu vježbu sve moguće. Ante je ljubazno skrolao mišem, kimao glavom i maštao o balotama. Marija je namršteno gledala u ekran i tvrdila kako njen pjesnički duh nije u skladu s matematičkim duhom programiranja.
Vlado je za to vrijeme neumorno kružio oko učenika i strpljivo, korak po korak, objašnjavao postupak.
Diva na edukaciji
U jednom trenutku, u knjižnicu je ušla postarija gospođa na električnoj trokolici. Diva, odmah se vidjelo. Visoko uzdignute glave, s jarkozelenim sjenilom na kapcima, uvezla se u prostoriju. Raspitala se o čemu se ovdje radi i kako ona može doći do Microbitova. Vlado joj je objasnio da ih može posuditi u gotovo svakoj knjižnici. Ako želi, može ih i kupiti. U redu, odmahnula je diva i dostojanstveno se odvezla iz knjižnice.
Nije bila jedina. Svako malo bi neka radoznala gospođa zavirila kroz vrata ili bi neki sumnjičavi gospodin u prolazu pokušao proniknuti što se tu događa.
Zašto stariji ljudi žele naučiti programirati?
I nas je zanimalo zašto su uopće došli na radionicu. Upitali smo ih što očekuju od edukacije, kako doživljavaju programiranje i kakav im je osjećaj raditi s modernom tehnologijom.
Nakon nekoliko minuta razgovora, posramio sam se zbog ranijeg smijuljenja starčićima programerima.
Vera uči programirati jer želi pratiti vrijeme i odbija pomisao da je za nešto prestara. Nevenka želi razumjeti programiranje jer obožava tehnologiju. Ovisna je o njoj, priča nam dok na mobitelu pokazuje fotografije rasplesanog Ante na proslavi Nove godine. Važno joj je znati kako iznutra funkcionira sustav kojim se svakodnevno služi.
Ante smatra da nikad ne može biti štetno isprobati nešto novo. Branka je došla na edukaciju jer razumije da se radi o svijetu koji tek dolazi. Nada se pojavila da procijeni koliko toga može upiti. Sad želi još edukacija, čuli smo je kako se raspituje kod Vlade.
Marija, ona koja nam je iskreno rekla kako je frustrira cijeli taj svijet, kaže da želi naučiti programirati jer njen unuk to obožava. Sjajan je u tome, kaže nam bivša liječnica dok ljutito gleda u ekran svog laptopa.
Svi od prisutnih dama i gospode, bez obzira koliki afinitet imali prema tehnologiji, došli su kako bi naučili nešto novo.
Seniorska inspiracija
Branka, Nevenka, Cvjetan, Ante, Nada, Vera i Marija pokazali su kako i u zrelim godinama osjećaju odgovornost prema vlastitom razvoju i napretku. Začudilo me koliko su zapravo asertivniji od hrpetine dvostruko, pa i trostruko mlađih generacija. Sjajni, simpatični, inspirativni ljudi.
Vlado se zadovoljno smijuljio nakon edukacije. Podsjećao je na onog smješka koji je još treptao na Microbitovima uštekanima u laptope štićenika doma. Pitamo ga zašto Institut za inovativnost mladih uči starce programiranju.
"Ako oni nauče, moći će podučavati mlađe", jednostavno je odgovorio IRIM-ov edukator dok je slagao kabele.
Nakon radionice, Ante me izazvao na partiju balota. Počistio je teren sa mnom, ne sjećam se kad sam zadnji put tako uvjerljivo izgubio.
Primjer novim generacijama
Dok sam navlačio jaknu i tresao pijesak s ruku, razmišljao sam o Vladinim riječima.
"Ako oni nauče, moći će podučavati mlađe."
To je zapravo točno ono što bi stariji inače trebali raditi - podučavati mlađe. Stare generacije, one koje odlaze, svojim postupcima bi trebale pružati primjer mladim generacijama, onima koje tek dolaze.
A ova nasmijana, vitalna i odlučna ekipa iz zagrebačkog doma za starije osobe, pruža sjajan primjer.