Foto: Hina
2) Također treba ponoviti da MORH, suprotno Krstičevićevim tumačenjima, tu početnu tvrdnju nije opovrgnuo u posljednjem, trećem e-mailu koji je stigao na adresu Indexa kao odgovor na pitanje o mogućem plagiranju, samo je umanjio značaj spornog rada. To se jasno može vidjeti iz odgovora u kojem stoji da svrha njegova rada ''nije bila stjecanje akademskog zvanja, već presjek stanja s ciljem informiranja i pojašnjavanja situacije o događajima na prostoru Republike Hrvatske tijekom 1990-ih godina za ostale polaznike navedene međunarodne izobrazbe''. Nigdje ne piše da sporni rad nije bio završni.
3) Shodno navedenom, Index ni u jednom trenutku nije imao razloga posumnjati da je Krstičevićev rad bio završni sve do Krstičevićeve dramatične press konfrencije na kojoj je on ustvrdio da je to bio običan seminarski rad. Međutim, kako smo već pisali, takva relativizacija važnosti spornog rada teško može stajati. Naime, on je jedini Krstičevićev rad objavljen na službenim stranicama te škole, pisan je uz vodstvo mentora, što potvrđuje i sama škola u novim odgovorima na pitanja, ima više od 30 stranica, a osim toga naveden je kao Individual Study Project (ISP). Ta kategorija radova u zapadnim se zemljama ozbiljno shvaća, s njima se često završavaju visoke škole, a pravila navođenja izvora vrlo su strogo regulirana. Među ostalim to pokazuje i screenshot britanskog pravilnika o pisanju ISP-ova (slika dolje).
4) Nije jasno zašto bi takav rad, očito Krstičevićev najvažniji na US Army War Collegeu, bilo kada u povijesti bio tretiran nekakvim labavim akademskim pravilima. Naime, današnji pravilnik o plagiranju i citiranju u sličnim radovima na stranicama USAWC-a kaže da se plagijatom smatra:
(Kada autor) kopira dijelove tuđeg rada riječ po riječ, a zatim prikladno 'zaboravi' navodnicima označiti citat, ali se 'sjeti' citirati izvor (pogledajte original na screenshotu dolje).
U ovom kontekstu važno je uočiti da američka škola u svojem odgovoru ne tvrdi da sporni Krstičevićev rad nije bio najvažniji rad koji je on ondje odradio, već samo da nije bio završni rad (štogod točno razumjeli pod tim izrazom, npr. u širem smislu «završni rad» je rad koji treba napisati da bi se stekla neka diploma ili certifikat, a u užem smislu «završni rad» je rad koji treba napisati da bi se stekla diploma prvostupnika).
5) US Army War College nigdje ne tvrdi da je Krstičević poštovao sva pravila etičnosti u korištenju tuđih materijala. Sve što tvrdi (prema prijevodu) jest da je njegov mentor 1998. 'prihvatio citate kao odgovarajuće'. Drugim riječima, moglo bi se reći da je škola lopticu prebacila Krstičevićevom mentoru.
6) U odgovoru škole nikako nije jasno temeljem čega ona tvrdi da je i tada, kao i sada, 'od polaznika očekivala puni profesionalni integritet', ako sada u njoj za pisanje radova vrijede vrlo stroga pravila o navođenju, dok Krstičević 1998. nije naveo ni ime članka iz kojeg je preuzimao, niti je naveo autore, niti je označio dijelove teksta koji je preuzeo kako bi se razlikovali od onoga što je sam napisao. Naveo je u prvoj bilješci samo ime i godište časopisa GeoJournal i pritom napisao da je činjenice i ideje za povijesnu pozadinu dobio iz te publikacije, a u bibliografiji na kraju svog rada nije naveo autore, naslov članka i stranice na kojima se on nalazi, već je samo neodređeno naveo časopis i godište časopisa u kojemu je taj članak objavljen.
7) Odgovor škole imao bi više smisla da je ona kojim slučajem objasnila kako u Krstičevićevo vrijeme baš i nije imala neki osobit status, niti neke osobite akademske standarde te da ih je tek izgrađivala. Naime, svatko tko je studirao u zadnjih nekoliko desetljeća zna da se u iole ozbiljnijim radovima preuzeti dijelovi i njihovi izvori moraju ispravno navoditi. No ta škola postoji više od 100 godina pa je nejasno kako bi moglo biti moguće da je uvriježene akademske standarde počela uvoditi tek nedavno.
8) Zanimljivo je da je US Army War College senatoru Johnu Walshu zbog problema s nenavođenjem izvora preuzetih iz tuđih radova sadržaja poništila završni rad i diplomu. A on je svoj završni rad ondje pisao samo devet godina kasnije, odnosno 2007.
9) Na temelju svega navedenog, logično se i neizbježno nameće pitanje je li škola svojim pitijskim odgovorom htjela pošto-poto otkloniti potencijalno neugodnu situaciju u kojoj bi bila prisiljena priznati kako je propustila provoditi uobičajene akademske standarde, jer bi to dovelo u pitanje kvalitetu njezine obrazovne usluge. To bi svakako bilo razumljivo i u skladu s činjenicom da Index u početku nikako nije uspijevao dobiti nikakve odgovore ni komentare od USAWC-a, iako se takvo što ne očekuje boljih akademskih institucija. Također je moguće da nije htjela da se njezin propust prelomi preko leđa njezinog nekadašnjeg studenta, utjecajne osobe na visokoj poziciji u članici NATO-a koja upravo sada s raznim državama, pa i sa SAD-om, pregovara o mogućoj kupnji oružja, što je na presici spomenuo i sam Krstičević.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Damira Krstičevića, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tagove: Damir Krstičević.