Foto: Google Street View
U ZADNJIH 10 godina Hrvatska je izgubila 20 tisuća obrtnika. Rijetki su se uspjeli othrvati konkurenciji uvozne, često jeftinije robe. Tu je i tzv. nova industrijska revolucija, pa oni koji je nisu prihvatili, zauvijek su zatvorili vrata svojih radnji.
Jedna od takvih je i frizerski salon za muškarce, vlasnika Ivan Prgometa, frizera tzv. starog kova, koji iako je prešao 70. godinu, i dalje radi. "15. svibnja 1970. godine sam otvorio radnju. Od tada sam stalno u ovom prostoru", kaže.
Iako je nekad zapošljavao radnike, danas šiša sam. Posao s godinama opada, a gospon Prgomet ima objašnjenje i zašto. "Posao se smanjuje. Vidite tu mladež. Danas se sami šišaju tim mašinicama pa se unakaze. Onaj tko traži pravog majstora i tko zna što je majstorski posao, taj dolazi k meni. Ja imam samo stalne mušterije", priča nam gospodin Ivan.
"Ljudi rade grešku kad obrtničke proizvode poistovjećuju s uvoznom robom, krama može dolaziti iz Hrvatske, Kine ili s Marsa"
Stalne mušterije ima i Tomislav Cerovečki, četvrta generacija proizvođača kišobrana, kojemu posao dobro ide s obzirom da su jedini zanatlije te vrste u Zagrebu. Uložili su dosta i u marketing, pa nerijetko u njihovu radnju svrate i strani turisti. No, nešto ga ipak tišti...
Jedan od rijetkih koji posluje više od 50 godina, što je prema statistici, prosječna starost obrtništva, je gospodin Prgomet. Njemu pak smeta što kao stari zanatlija, koji je u mirovinu mogao otići još prije 10 godina, nema nikakvih povlastica. I dalje redovito plaća komunalije, zdravstveno, mirovinsko, bez ikakvih popusta. Kada smo ga pitali zašto onda ne ode u mirovinu, odgovor koji nam je dao i bio je za očekivati od obrtnika starog kova poput njega.
"Ha, radit ću dok me zdravlje posluži. Nije mi do zarade, bolje bi bilo da uzmem svoju mirovinu. No žao mi je tih mojih mušterija s kojima sam uočio raditi. Jako mi se teško rastati od njih", iskren je Prgomet.