EUROPSKA centralna banka (ECB) danas je odradila drugu rundu rasprodaje jeftinog eura, na opće zadovoljstvo europskih banaka koje su pohrlile stati u red za svoj dio kolača.
Čemu tražiti smisao, kad smisla nema
Bar je to bila namjera - da se poveća likvidnost i spriječi kreditni kolaps. Međutim, banke su, barem se tako pokazalo nakon prve intervencije, imale drugu ideju. Ne samo da povjerenje među bankama nije poraslo, nego je dodatno srozano, jer su banke odlučile "rukama i nogama" čuvati "teško stečene" novce.
Tako su umjesto otvaranja novih kreditnih linija i povećane fluktuacije novca, za što im je ECB dao novce, odabrale te iste novce koje su dobile od ECB-a držati u prekonoćnim trezorima tog istog ECB-a. I usput svoje bilance prikazati malo boljima. Primjera radi, jučer je ECB-u na prekonoćno čuvanje povjereno 475 milijuna eura, skoro identična cifra koja je ponuđena u prvoj rasprodaji.
ECB-ov novac je "otrovan"
Još nekoliko paradoksa došlo je u paketu s ECB-ovom inicijativom, koji samo pokazuju kako se u procesu "spašavanja" eurozone i saniranja financijskog sektora ne zna "tko pije, a tko plaća". Tako su skandinavske banke najavile kako uopće neće uzimati taj novac, jer on dolazi sa stigmom, odnosno sugerira da je banka u problemima. A s obzirom na to da financijsko tržište trenutno i funkcionira na način da je ugled sve, ECB-ov "otrovni novac" bankama zapravo može nanijeti više štete nego koristi.
S druge strane, grčke banke koje ne moraju više paziti na ugled, jer ga budimo realni ni nemaju, ne mogu uzeti te spasonosne kredite od ECB-a jer im je S&P kreditni rejting skresao na razinu "selektivnog bankrota". Ta tehnikalija ECB-u brani da prihvaća grčke obveznice kao kolateralu.
ECB sam sebe izložio golemom riziku
Kad smo već kod bonitetnih agencija, valja spomenuti kako je Fitch upozorio ECB da će svojim, u Europi dosad neviđenim sistemom ubrizgavanja novca na tržište samo odgoditi "kolaps slabih banaka", ali ga i učiniti još težim, baš kao i opću atmosferu u bankarskom sektoru.
Valja napomenuti i kako je ECB ovim potezom samog sebe doveo u nezavidan položaj, jer će i njegova bilanca doživjeti snažan udar ako neke banke koje su uzele kradite propadnu, a njihove kolaterale se pokažu bezvrijednima. A bez obzira na to što prekooceanski kolega Ben Bernanke Draghiju podilazi riječima kako je ECB odlično kapitaliziran, to realno nije istina.
Igrati na kartu moralnosti banaka nikad nije bila pametna odluka
Zašto se onda ECB izlaže takvim rizicima? Zato što mu, realno gledajući, Angela Merkel nije ostavila drugu opciju. Njemačka se čitavo vrijeme protivi direktnoj kupovini obveznica od strane ECB-a, što ECB tjera na izlaganje riskantnijoj opciji posuđivanja banaka. Koja objektivno nije donijela željene rezultate.
"Ova dodatna jeftina likvidnost za sistem predstavlja velik rizik i za ECB, ali i za cijeli sistem. Jasno je kako ona otvara mogućnost za moralno kockanje banaka, koje sad imaju mogućnost odlaganja restrukturiranja, što probleme dugoročno samo pogoršava", prokomentirao je za EU Observer ovaj potez ECB-a Diego Valiante iz Centra za europske političke studije. A ako nas je povijest nešto naučila, naučila nas je da banke baš i nisu pretjerano odgovorne i moralne.
Možda je Josipović ipak bio u pravu
Čak i kad bi nekim čudom banke odlučile te novce ponuditi i građanima te ih upumpati u realnu ekonomiju, stvorio bi se novi problem, a to je inflacija. S obzirom da ECB jedini ima pravo nekontrolirano štampati eure, jasno je kako bi ogromna količina eura bez pokrića automatski srozala vrijednost zajedničke europske valute.
Razliku bi, kao i uvijek, u obliku većih kamata platili građani. Možda je Josipović ipak bio u pravu - zakoni tržišta i ekonomije naprosto ne idu u prilog građanima.