Foto: Index
"Iz kuće se čulo zapomaganje djeteta"
"Od bliskog prijatelja dječakova oca saznala sam da su 'dobili rok od 15 dana da započnu liječenje djeteta, u suprotnom će im država oduzeti skrb'. No, kako bi dobili pokriće da su bili na pregledu, a ujedno i izbjegli kemoterapiju, dječakovi su roditelji odlučili otići u kliniku Aviano u Italiju, nakon čega su dječaka iz Omišlja, gdje je bio kod majke, preselili u Kostrenu kod oca. U toj kući, s užasnim higijenskim uvjetima, bolesno je dijete proživljavalo pravu agoniju, a susjedi tvrde da su danonoćno slušali zapomaganje dječaka u bolovima. Iz kuće se čulo urlanje : 'Diži se, nisi invalid!' i 'Ustani, za koga ja kuham??', 'Digni se i idi sam po vodu, nisi bolestan'", priča susjeda. O svemu su, tvrdi, obavijestili i predstojnicu odjela dječje onkologije Kantrida, te im je rečeno da će se poduzeti sve kako bi se dijete čim prije dopremilo na liječenje u bolnicu.
Oni koji su ga vidjeli tvrde da je bio mršav poput kostura i da mu je tijelo bilo prepuno podljeva i modrica. Osim roditelja monstruma i njihovih ideoloških vođa, za smrt ovog djeteta, koje je umrlo u mukama, odgovoran je i sustav koji je zakazao pokazavši birokratsku tromost u trenutku kad je bilo pitanje života ili smrti djeteta", kaže dječakova susjeda.
"Odbili smo kemoterapiju jer je preagresivna za devetogodišnjaka. Prije osam godina majku su mi liječili kemoterapijom koja ju je ubila. Između kemoterapije i bojnog otrova stoji znak jednakosti, stoga smo, kao roditelji, odlučili isprobati sve, prije kemoterapije, ona je biznis koji liječi samo 2,7 posto ljudi u svijetu, dok 97,3 posto ubija. Postoje i druge terapije koje nisu alternativne nego ih propisuju liječnici u Švicarskoj, na Islandu, u Norveškoj, Meksiku itd. no Hrvatska za njih nema interesa jer tu nema profita kao kod kemoterapije kod koje liječnik na svaku pikicu dobije 10 posto", kaže V. B., otac preminulog dječaka.
"Dok smo liječili dijete, trebali smo mir i intimu no imali smo susjede demone koji su stalno zvali policiju i socijalnu službu te su nam i po dva puta dnevno dolazili na vrata", dodaje.
Dječaka su, tvrdi, liječili prirodnim putem, kapima od biljaka i voćnim sokovima isprobavajući sve, vezano uz liječenje karcinoma, što je u posljednjih 100 godina, kako kaže, otkriveno i skriveno od očiju javnosti. Odveli su ga i u bolnicu u Aviano gdje su im je, tvrdi otac dječaka, dali drugu dijagnozu i rekli da njihov sin boluje od leukemije. U utorak su trebali ići u Zagreb, jer su imali dogovoren termin u Klaićevoj bolnici, no, na žalost, taj dan dječak nije dočekao.
Policija: Postupak je tajan
Na upit o tragičnom slučaju, Indexu je odgovoreno kako PU primorsko-goranska ne može dati komentar zbog propisane tajnosti postupka, s obzirom da se radi o maloljetnoj osobi.
"Nastavno na upit obavještavamo da se u svim događajima vezanim uz maloljetne osobe primjenjuju odredbe Zakona o sudovima za mladež, kojim je propisana tajnost postupka", kazali su nam iz Ureda načelnika Policijske uprave.
Iz KBC-a Rijeka su nam poručili kako nisu u mogućnosti -dati komentar.
"Navedeni predmet je pod nadležnošću Županijskog državnog odvjetništva pa isti ne smijemo i ne možemo komentirati", rekao je za Index Goran Palčevski, predstojnik Klinike za pedijatriju
KBC-a Rijeka.
Ipak, Index je uspio doći do kronologije postupanja Centra za socijalnu skrb Krk u slučaju B. G. Kompletnu kronologiju u nastavku prenosimo u cijelosti.
Kronologija postupanja Centra za socijalnu skrb
"Po zaprimanju obavijesti KBC Rijeka dana 10.08.2015. o odluci roditelja H. G. iz Omišlja i V. B. iz Kostrene, da dijete I. B. G. kojem je dijagnosticiran Non - Hodgkin limfom, protivno mišljenju i preporuci liječnika odvedu iz bolnice, Centar je žurno poduzeo niz mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta:
- dana 11.08.2015. izvršen je terenski izvid u Omišlju gdje je majka upoznata sa odredbama Obiteljskog zakona o pravima djeteta na skrb za zdravlje i život, i uz njih vezane dužnosti roditelja, te joj je izrečena mjera iz čl. 109. ObZ-a upozorenje na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta
Odvjetnik Špiljak: Briga o zdravlju djeteta je dužnost roditelja
Zanimalo nas je i može li roditelj i kada odbiti liječenje djeteta. Vedran Špiljak, iz odvjetničkog ureda Dafinke Večerine rekao nam je sljedeće :
"U Obiteljskom zakonu nije sve precizno regulirano s obzirom na životne situacije koje se mogu dogoditi, no prema Zakonu svaki je roditelj, u okviru sadržaja svoje skrbi, dužan , između ostalog, brinuti i o zdravlju svog djeteta. Dakle briga o zdravlju djeteta nije pravo nego dužnost svakog roditelja. Prema odredbama koje se odnose na roditeljsku skrb u sadržaj roditeljske skrbi prije svega spada apsolutna briga za zdravlje djece tako da roditelj ne bi smio, u skladu s dužnostima iz Obiteljskog zakona, poduzimati nešto što je na štetu njegova djeteta, a to je u ovom slučaju odbijanje liječenja.
Međutim, ako tumačimo strogo zakonski svaki roditelj sam ocjenjuje što želi, a što ne, no tada bi liječnici trebali obavijestiti nadležni Centar za socijalnu skrb koji bi potom trebao, po hitnom postupku, inicirati postupak oduzimanja roditeljske skrbi i postavljanja skrbnika. Ti postupci, prema Zakonu, imaju hitnost i sud bi mogao teoretski, u roku od 24 sata, donijeti privremenu mjeru, ukoliko bi Centar za socijalnu skrb to predložio. U situaciji gdje se radi o ozbiljnoj opasnosti za zdravlje djeteta, smatram da bi se takva odluka koja nekome omogućava liječenje mogla donijeti, što je svakako bolje nego čekati s postupkom i dovoditi nečiji život u opasnost", kazao je Špiljak za Index.
Paral: U ovakvim slučajevima službena medicina nema alternativu
Zagrebački liječnik dr. Zdenko Paral, ginekolog s postdiplomskim iz onkologije, i sam je obolio od agresivnog, non-Hodgkinsovog limfoma, no uz pomoć kemoterapija, na koje je krenuo odmah nakon uspostavljene dijagnoze, uspio je pobijediti bolest koja je već bila u četvrtom stadiju,.
"Svako ima pravo odbiti terapiju no kada je riječ o ovako ozbiljnim dijagnozama, službena medicina nema alternativu. Ja sam s kemoterapijama krenuo odmah, prije četiri i pol godine išao sam na devet ciklusa, iza kojih je slijedilo zračenje, a potom sam nakon dvije godine ponovno išao na tri ciklusa kemoterapije te još šest ciklusa prije transplantacije matičnih stanica. Zahvaljujući pravovremenom liječenju, živ sam i radim u svojoj ordinaciji. Kod djece su šanse za izlječenje non-Hodgkinsovog limfoma još daleko veće, ukoliko se odmah krene s pravim liječenjem, a to svakako nisu čajevi, trave, sokovi i bioenergija", zaključuje dr. Zdenko Paral za Index.